srijeda, 18. travnja 2018.

Zvanje, stanje i sranje

Kunem se da se i meni neki ljudi ne sviđaju i skroz mi je u redu da biramo svoje društvo i okruženje.
Naravno, automatski prihvaćam da se i ja drugim ljudima ne moram svidjeti, a mnogi od vas znate da se i ne trudim previše to promijeniti. Nekad i namjerno provociram jer znam da je to za više dobro ili neku pozitivnu promjenu pa podmetnem svoja "nejaka pleća" za tu namjenu. Neki razumiju što radim, a neki baš i ne pa se čude i govore da sam prilično zlonamjerna ili "osoba koja ne zna oprostiti". Na to se nasmijem i idem dalje, jer oni pojma nemaju znam li ja oprostiti ili ne znam, već ih to tješi da se osjećaju bolje pronalazeći drugima neke "poteškoće u razvoju". Da sam na takve gledala već bih davno zaglavila sa svojim poslovima, svojim životom i svojim pravilima. Kako su me nekad takve stvari i mučile, jako dobro znam koliko sam se promijenila i jednostavno uz zabavu zezam one koji se nalijepe na glupost kao dijete na lizalicu. I onda što ću, ako mi je dosadno, pišem nešto da zabavim ove koji razumiju, a malo uznemirim ove koji ne razumiju. Na nesreću, sve je više ovih koji razumiju pa mi ostaje malo ovih za zaje...ciju. Kakva su vremena došla, otpadaju mi mete... :)
Šalu na stranu, danas sam na radionici govorila o tome da imam "svoje ljude" koji razumiju stvari. Zato mi je skroz smiješno u poslu, kad imaš sve reference, iskustvo, "zvanje, stanje i sranje" da te netko angažira, pozove negdje na okrugli stol ili surađuje, a on neće jer im se samo ne sviđaš, to ja onda zovem vrtićka posla. Neke "velike osobe" nikad iz pješčanika nisu izašle i rado će baciti pijesak u oči onoj tamo maloj koja se samo ne sviđa njenoj dobroj prijateljici...
Oni koji su otresli ruke i izašli iz pijeska znaju kako pješčana ekipa izgleda i kako djeluje. A ima je u svakoj djelatnosti... I misle da su glavni, jer u toj dobi ne znaš da postoje i viši razredi :)

Voli vas vaša po(s)lovnjača

subota, 14. travnja 2018.

Dosta mi vas je!

Razgovaramo nešto neobavezno. I spomenemo nekako biseksualce. Osoba počne govoriti s izbuljenim očima, pomalo pljuckajući od užasa i kaže: "Znam ja vas takve!" Naravno, ja koja sam hetero, pitam kakve to takve... Kaže: "Vas tolerantne... Dosta mi je takvih... i molim te prestani o tome!"
I onda se upitaš gdje je mjesto toleranciji, a gdje nije...
Ima li mjesta toleranciji za one koji napadaju drugačije, neke koji imaju svoj pogled na svijet i nikoga ne diraju.
Ima li mjesta toleranciji za one koji napadaju nekoga samo zato što nije iz istog kvarta, grada ili države?
Ima li mjesta toleranciji za one koji ne podnose one koji drže životinje u kući?
Ima li mjesta toleranciji za one koji druge vrijeđaju zato što ne poste kad je "red"?
Ima li mjesta toleranciji za one kojima se ne sviđa tuđi naglasak?
Ima li mjesta toleranciji za one koji drugima gledaju u tanjur ili novčanik?
Ima li mjesta toleranciji za one koji su licemjerni i zlonamjerni, a hodaju svijetom s poluosmijehom pravednika s diplomom light duhovnjaka?
Tko je tu tolerantan, tko kriv, a tko je ispravan?
Dosta je i meni tolerantnih koji sve opravdavaju dok njima netko ne stane na žulj, a onda se pretvore u zmaja sa 6 glava. I onda bi išli po onoj "oko za oko", a dok druge netko provocira ili im radi neko zlo, oni kažu da je ispravno okrenuti drugi obraz... jer "svemir" sve rješava...

"Lako tuđim k.... gloginje mlatiti...", rekao bi naš narod, a ja bih dodala: "Lako mlatiti jezikom kao krava repom, kad ti je u glavi propuh".

Voli vas vaša po(s)lovnjača

ponedjeljak, 9. travnja 2018.

Kvartovski dućan

Danas mi se dogodila zanimljiva situacija. Dođoh na sastanak pogledati nešto što nije bilo dostupno, iako sam unaprijed imala potvrđen termin i sve dogovoreno. Dobih informaciju da mogu doći drugi put kad god mi odgovara da vidim. Rekoh da nemam ni vremena ni volje dolaziti drugi put pa ćemo to morati nekako drugačije riješiti. Činjenica je da se može dogoditi da jednostavno ne razmišljamo unaprijed i da svatko može imati takve propuste, ali isto tako, meni je neobičan stupanj ležernosti kako ti ljudi to priopće, kao da nije do njih... Naravno, ne da mi se zbog gluposti uzrujavati i znam da u životu ima i većih sranja pa navratih u kvartovski dućan da kupim vodu za radionice.
Tamo situacija kao u ratnim devedesetim. Svega i svačega tamo ima nabacano. Kupih jagode, ali nisu imali cijenu pa je blagajnica išla "tamo negdje iza" ljutiti se na drugu smjenu jer nisu odradili posao do kraja. Ta ista je nekom susjedu iz kvarta spašavala budžet, tražeći jeftinije tijesto i svježi sir. To je bilo lijepo od nje. Stoji uz policu neka lokalna baka i diktira drugoj prodavačici što da joj stavi u košaru. I nabraja ova tako pomalo gledajući negdje u daljinu, prisjećajući se liste namirnica u glavi. Dodala sam im i ja s police mali Jar, da pomognem u skupljanju. Druga prodavačica značajno koluta očima, ali strpljivo pomaže...
I kupila sam male vlažne maramice koje sam na kraju zaboravila na blagajni pa su vikali za mnom da se vratim. Lijepo od njih. Nije sve uvrnuto ružno :)
Kad si posložiš u glavi da je sve moguće, ne čudiš se već uživaš u različitostima. Nema živciranja, samo proljeće :) Ali nemojte me baš testirati... Ovo je privremeno :) Ne bih da si kvarim imidž :)

Voli vas vaša po(s)lovnjača