Preskoči na glavni sadržaj

Postovi

Nemirne misli u nemirnim glavama

Moram priznati da se često čudim... Čemu? Čudim se lakovjernim ljudima, ljudima koji misle da znaju kako netko razmišlja i što mu je... Čudim se dijagnozama na društvenim mrežama kad netko napiše da ima žulj na nozi, a onda sve Dispenze s Balkana nagrnu sa savjetima oko usporavanja u životu, puhanju energetskih vjetrova od stražnjice babe Mande i vjerojatnim blokadama u području neke čakre... A nemaju ljudi pojma....
Kako znam? Pa pogledajte kako svoje žuljeve rješavaju... Traže li znak u zvijezdama, obraćaju li se prijateljicama s više žuljeva na nogama pa imaju kolektivnu duhovnu kupku u istom lavoru ili se povuku u sebe pa malo razmisle o svemu, čisto da mozak proradi prije nego što glupost nagrne na usta...???
Joj, zaboravih da ne smijem biti negativna..., ali o tome sam već pisala pa me lagano zaboli žulj na nozi... Dajte ljudi smirite se malo. Niste Dispenza. Niste ni baba Vanga. Niste ni normalni.

PS: Nemam žulj na nozi. Kupila sam skupe sandale. ;) Jesam li to nekoga nagazila…
Nedavni postovi

Ništa nije kako izgleda...

Naspavala sam se ovaj vikend, izležavala i odmorila pa sam imala vremena podsjetiti se na neke situacije koje bih mogla sada opisati.

Sjetila sam se situacije kad sam radila jedan eventić u koji sam uključila ljude kojima sam htjela pomoći oko njihovog posla, a ova jedna koja inače organizira evente i valjda o njima ovisi financijski, rastrubila je svima kako je kopiram, kako se trudim napraviti što i ona i ne ide mi. Ne mogu joj pomoći, kad nije mogla u svom užasu shvatiti da sam ja pomagala drugima i da mi fokus uopće nije bio na meni niti sam ikoga kopirala, jer je to posao kojim se bavim duže od nje... Ali, ne možeš objasniti onome kome se objasniti ne da... Užas u ljudskim glavama je glasniji od razumnog objašnjenja, a tek riječ "pomoć" ne razumiju, jer je njima "pomoć" uvijek povezana s onim što će oni imati od toga. Ne mogu razumjeti da netko nešto radi, a da ne očekuje nešto zauzvrat, a posebno ne "lojalnost" drugih ljudi... Ali, što ću joj ja sa…

Prijatelji koji "nas žale" kad smo nesretni...

Svatko od nas je doživio da se požali nekome u vezi situacije u kojoj se našao... I tako, dok je to trajalo, ta neka osoba je suosjećala, a onda shvatite da ona to ne zaboravlja, da vas voli podsjećati na to čak i kad vi zaboravite i napravite korak dalje... Voli se "vratiti" na staru priču, poslati kakav sms u kojem se pita kako ste ili kaže kako joj je teško što ona sad uživa, a vama nije dobro. Možda je to i istina, ali je li to lijepo i dobro?
Je li u redu voljeti nekoga kad mu je loše, a istovremeno kad je sretan smatrati da laže ili da glumata? Ili se jednostavno uvrijediti jer je osoba našla odličan način da funkcionira na svom životnom putu? Jesu li ta mjerkanja i usporedbe zdrave?
Sjetite se kakvi su vam prijatelji i kako vas vole? Vole li kad ste sretni pa su još sretniji zbog vas nego vi dok ne shvatite koliko vam je dobro? Ili vas vole tješiti i eto ih odmah ako vam se nešto zakomplicira, a kad vam je dobro pobjegnu na kilometar? To su oni koji vas gledaju tužni…

Jako sam negativna...

Dakle obožavam, ali obožavam kad čujem kako je netko tko govori otvoreno i direktno jaaaaaaako negativan. Negativan je i onaj koji neće baš zažmiriti na gluposti i koji uspije sagledati situaciju iz svih kuteva... Da, bila sam to 100 puta. Direktna, jasna, pogodila u sridu... Kad te to žulja, najlakše je reći da to nije u skladu s optimizmom i idealiziranjem stvarnosti i okruženja oko nas.
Činjenica je da je ljepše na život gledati s povjerenjem i vjerom, no ovi koji stalno sve prezentiraju s crvenom mašnicom, daleko su od toga. Jedno je odlučiti vidjeti nešto dobro u svakoj situaciji (koja ne mora uvijek biti ugodna), a drugo je zatvarati oči i praviti se da nešto ne postoji, nabaciti osmijeh i praviti se lud.
Tako meni više od nekoliko puta rekoše da sam negativna. Najčešće to govore oni koji se smješkaju i trepuckaju okicama dok su ljudi u blizini, a čim odu preokrenu sve kao da osmijeha nikad nije ni bilo. Često čujem da ljudi kažu za nekoga da je jako pozitivna osoba. Nažalost, …

Imam jednu (samo?!) lošu naviku...

Nešto danas razmišljam što bih mogla napisati na blogu. Tu i tamo netko očekuje nešto novo, a neki ponekad zabunom zalutaju na ove redove.
Dok sam pekla zlatne šampinjone na tavi bez ulja i gledala kako se susjed pogrešno parkirao i ostavio auto na istom mjestu mjesecima, zauzimajući 2 mjesta, sjetih se kako imam jednu "lošu" naviku koja mnoge živcira.
Naime, kad god mi netko stane na žulj ili se potrudi dokazati da sam nekakva, uroti se ili pokuša grupirati kako bi ostvario neke nečasne namjere, ja se uvijek distanciram, uhvatim zalet, odskočim i postanem još bolja... Nekako mi je to uvijek išlo. Uvijek sam se snalazila na način da sam iz kojekakvih klopki izlazila kao pobjednik, bolja, uspješnija i više svoja. Odvratna navika. Užasno iritantna.
Ne znam, morala sam vam to prijaviti. Da me ne žulja više, da znate i vi :) :)  Izbacih to ih sebe, sad mi je lakše... A ovi neka mi oproste što se ne dam, što ću, kad mi lako ide :)

Voli vas vaša po(s)lovnjača

Kontinentalna tračerska hobotnica

Mi ljudi govorimo o nečemu ili nekome, ali ima tu i neke razlike između trača i komentara. Trač je prenošenje informacija u izmijenjenom ili dopunjenom obliku nakićen osobnim stavovima, frustracijama i osvrtima ovisno o svijesti pojedinca.
Razlikuje se kad nešto komentirate pa isto to možete ponoviti pred bilo kim drugim jer stojite iza onoga što ste rekli ili je to varijanta šuškanja iza leđa s tko zna kakvim namjerama.
Ne postoji osoba koja se neće osvrnuti na nešto u društvu što joj se sviđa ili ne sviđa, ali promotrite samo namjere ljudi. Događa se da imate vrlo iskrene namjere i otvorene karte, ali ovi koji nemaju, čitaju nešto između redova dok govorite pa prenose dalje ono što nije ni izrečeno ni napisano. I to mi se događalo, kao i svima... Najgore je kad se ljudi krenu udruživati po principu tračanja druge osobe koja ni na koji način nije uključena u njihov život. Mene su najviše uvijek tračali oni od kojih sam se svjesno i svojom voljom udaljila i onda ni na koji način nisa…

Niste mobilni toalet!

Neki ste možda uspjeli vidjeti moje live javljanje na Facebooku. Tamo se u komentare "navalio" neki lik koji se onako pomalo nepristojno osvrnuo da to kako govorim, po njemu nedovoljno konkretno.
E sad, naravno da na društvenim mrežama postoje oni neki ljudi koji vole svoje sranje navaliti drugim ljudima gdje god se nalaze i što god radili. Međutim, niste toalet da primate svakakva sranja u svoj život pa da si dopustite da vas posere svaki lik ili likuša kojoj padne na pamet. Nekako, narod smo koji voli udijeliti pokoji hejtersko-luzerski komentar gdje god stigne. Sve neki fantastični stručnjaci na sve strane... A što se samo naslušam komentara i "savjeta" koje su drugi dobili od ljudi koji s kojima su okruženi u vezi posla. Dakle, ja ne znam od kuda oni čupaju takve ideje, ali rekla bih da je to samo otpad s kojim ne znaju što će pa ga istovare onome tko je izložen ili tko želi slušati ili tko je pasivan pa na sve pristaje. I još mi je čudnije kad se navale oni s…