Preskoči na glavni sadržaj

Jedan Slavonac i jedna pristojnost

Prije nekih 6 godina nisam bila ovako pametna i mudra :) Ovu noć kad nisam mogla spavati, sjetih se jednog Slavonca... I evo priče o njemu i nekim stražnjicama...

Sjećam se, par dana prije Uskrsa, imali smo zadnje predavanje prije pauze i željela sam pozvati jednog dobrog predavača. Zaista se od njega moglo puno naučiti i polaznici su bili zadovoljni. 
Međutim, dogodilo se nešto neplanirano. Gospodin je bio "malo teži" (nije da sam ja lakša), ali mu se jako svidio naš radijator kao podmetač za stražnjicu. Ležerno se naslonio (ne znam koliko dugo), a ja sam samo iz druge sobe čula: "Tras, bum, kvrc!". Izjurim van i vidim radijator kako visi. Jednim dijelom je dotaknuo pod, a drugi dio se držao. Ovaj se čudio kako se to dogodilo, a priznao je da se "malčice naslonio". 
Gledali smo cijev, djelovalo je kao da neće biti nekih većih problema i ja sam rekla da "nema veze". Predavanje je završilo, a ja sam otišla do dućana. Kako mi nešto nije dalo mira, ipak sam se vratila u učionicu i tada ugledala malu lokvu vode. 
Onda sam zvala hitne intervencije. Došao je jedan gospodin u klompama, s hlačama na pola majstorske dlakave stražnjice. Ipak je bilo problema s cijevi i rekao je da sam imala sreću da sam se vratila, jer bih nakon blagdana imala poplavu. I reče on svoju mjeru - 500 kuna. Uzdahnula sam, ali ipak bila sretna što nisam imala veću štetu... Zamolih ga da pošalje R-1. Obećao je... Moram li reći da obećanje nije ispunio?

"Mislim da ovo društvo pati od previše sloboda i previše prava koje čine osobu neodgovornom (Boyd Rice)"

I sad... Tko je tu polupao lončiće? Stigao mi je račun za predavanje koji sam platila, nije mi stigao račun za popravak koji sam isto platila. I jedan i drugi trošak je bio moj. 

Ništa nisam rekla, jer nezgode se događaju. Objasnila sam si da u svakom poslu ima "nepredviđenih troškova" i da nije smak svijeta. Ipak, uz lijepo racionalno objašnjenje samoj sebi, nisam se osjećala dobro jer je šteta napravljena zbog čistog nemara. I nije mi smetalo što sam platila tih dodatnih 500 kuna, već što predavač nikad nije pitao je li nešto dužan ili što se dogodilo. Barem iz pristojnosti.
Tako sam naučila da nisu svi ljudi pristojni, a neki prepristojni na vlastitu štetu. Koji ste vi?

Rekoh vam da nisam prije bila jako pametna. Više dobra. Za druge.
Sada biram. Mislim. Procijenim. Odlučim. Prihvatim ili odustanem. Ne moram. Neću. Ili hoću, ako tako želim. To je meni "moja borba dala".

Pogriješite, ali pohvalite sebe ako ste nešto naučili. Svaka lekcija ima svoju vrijednost i težinu. A i neke stražnjice. Ako se već morate za nečiju pobrinuti, pobrinite se da vi ne odnesete gaće na štapu baš svaki put... 

Voli vas vaša po(s)lovnjača

Primjedbe

  1. Svako dobro ima svoju cijenu, pa tako i vaše dobro je imalo cijenu od 500 kuna. Dobro ste citirali:
    "Mislim da ovo društvo pati od previše sloboda i previše prava koje čine osobu neodgovornom (Boyd Rice)"
    Takvi smo mi Hrvati, kad osjetimo da imamo slobode uzmemo si malo, a možda i veliku slobodu.
    Ono kako bi rekli u narodu " prilika čini lopova" iako on to ne bi ukrao da nije imao priliku. Tako ste i Vi ovaj puta dobili po novčaniku, živjeli vi meni i pozdravite onog malo krupnijeg predavača. , Josip

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Što je to u ljudima?

Ovih dana trpimo poprilično visoke temperature, a oko nas se puno toga uzburkalo. Nisu valovi, a nisu ni vjetrovi nego događaji koji su ujedinili i razjedinili naciju.
Tu su s jedne strane naši nogometaši, njihov uspjeh i nekima popularni, a nekima ogađeni Thompson. Tu je i Oliver Dragojević, njegov odlazak i ujedinjenje u tuzi.
Kao i inače, bila sam na društvenim mrežama tih dana. Skoro pa nisi mogao pronaći osobu koja nije željela podijeliti dio atmosfere s nogometnog slavlja ili podijeliti tugu oko Oliverovog odlaska. Neki su izvukli i svoje fotografije s njim, neki pronašli neke online, dijelili pjesme, prisjećali se nekih starih dana i svašta nešto. Nisi mogao sjesti skoro ni na jednu terasu da se ne čuje Oliverova pjesma.
Eto. Mi ljudi slavimo početke i rađanja, a tugujemo kad je neki kraj. Slavimo i ekstremne uspjehe... A što je između?

Sve mislim, što je to u ljudima da ne slave život kad se živi, umjesto kad je kraj?
Što je to u ljudima da ne slave svaku aktivnost, umjesto d…

Sve sam rastjerala....

Dobila sam danas pitanje: "Što je s Dnijevnikom? Nedostaje mi!"
I sad ja mislim: "Stvarno, što je s Dnijevnikom?!" Nemam materijala. Rastjerala sam sve smutljivce, razlijepila im dva-tri šamara riječima, oni se ošamutili, samo ih pomela poslije...
I o čemu čovjek onda da piše?
Lijepo mi u životu. Uživam. Putujem. Radim što hoću, kad hoću, s kim hoću.
Sve si namjestila. Radim što volim. Odje... budale. I one dvolične koji drže jezik za zubima kad je pravi trenutak da se izjasne. Ne mogu to. Malo mi naporno. Ne volim ni u filmovima kad jedni drugima nešto prešućuju i uvijek se čudim zašto je to stalno tako. Ono - dramatična scena, ona otvara usta da nešto izusti, ali se predomisli i kaže: "Ništa... Nema veze." Onda sve ode u onu stvar. Tako ljudi žive i u stvarnom životu, jer su ti stvarni životi inspirirali filmske radnje.
E ja neću tako. Hoću da se poznajemo. Hoću da razgovaramo. Hoću da smo iskreni. Ako nismo, nemamo što raditi zajedno. Ima dovoljno fil…

Znaju li ljudi zašto nekoga ili nešto vole?

Susrećem se s mnogim ljudima i čujem njihove razloge za nešto, što im se sviđa ili ne sviđa, koga vole ili ne vole, čujem razloge koje mnogi možda nemaju priliku čuti pa ću sada navesti neke kojih sam se sjetila razmišljajući o ovoj temi.

Sjećam se, jednom sam pitala jednu osobu zašto želi da je savjetuje konkretna osoba, a odgovor je bio da joj je zanimljiva jer imaju iste probleme. Ljudi se vole s nekim poistovijetiti pa ako je još to neka uspješna osoba, a ima iste probleme kao netko drugi, zvuči nekako utješno, zar ne? ;) Možda je utješno, ali nije korisno. No dobro, tko mene pita?! :)

Isto tako, puno puta se ljudi dive nekoj osobi, njenoj mirnoći, zen pristupu svemu što je okružuje, svidi im se biti u društvu te osobe, misle da je njihov mir došao iz tog druženja, a ne mogu razumjeti da osobu zapravo boli briga i inače pa je samo taj osjećaj "zabolimedlačicanalijevompalcu" zapravo privlačan, posebno onima koji su stalno zabrinuti ili su pod osjećajem tjeskobe cijelog d…