nedjelja, 18. veljače 2018.

Tko definira vaš pogled na svijet?

Razgovaram s mužem oko nekih trendova na tržištu i imao je izvrstan komentar: "Ma daj, to se skupi 50-200 ljudi koji se stalno vrte u krug i to se onda čini da svi misle isto, a to je samo ista ekipa koja se stalno preslaguje i pojavljuje na istim mjestima"

Pogodio je "u sridu". Zašto dopuštamo da nam neki ljudi kroje pogled na svijet, druženje, poduzetništvo, posao, odnose i slično?

Sjećam se, kad sam radila prije u jednom poduzeću, cijeli moj svijet bili su predivni klijenti (njih nekoliko) i ekipica oko mene gdje smo satima vrtjeli iste priče i iste dileme. Nije bilo ugodno, ali oni su tada definirali moj pogled na svijet dok se nisam "otela kontroli" i prestala gledati na svijet kako mi se nameće.

Isto tako, glume li sve žene u malo zrelijim godinama zanesene djevojčice u haljinicama i zaljubljuju se u kojekakve likove koji im laskaju preko društvenih mreža? Ne. Možda ih ima oko nas u manjini, ali su glasne i slikovite :) Ne polude sve žene u zreloj dobi.

Jesu li sve poduzetnice one koje presipaju iz šupljeg u prazno, naslikavaju se po kavama i povremeno na nekim ljepšim mjestima kako bi ostavile dojam uspješnih? Nisu. Ima ih nekoliko i jako su glasne, ali ostatak ljudi normalno funkcionira i posluje i ne možete im zaviriti u tanjur ili novčanik, jer imaju previše da bi pokazivale.

Jesu li svi parovi iznad 40 slinavi od cmokanja na javnim mjestima jer tako pokazuju svoj predivan idiličan odnos ili ih je samo nekoliko kojima je stalo da svijetu prezentiraju svoju ljubav? Naravno da ima sretnih parova za koje nikad niste čuli ili koji ne žele doživljavati orgazme pred drugim ljudima (pardon).

Tko nam definira pogled na svijet? Ovih nekoliko koji su glasni ili imamo oči da malo vidimo šire, da prepoznamo dublje od ponuđenog, pročitamo više od serviranog i živimo uzbudljivije od nacrtanog na društvenim mrežama?

Voli vas vaša po(s)lovnjača

srijeda, 14. veljače 2018.

Priznajem, nisam duhovna

Žurim se naći s mužem za Valentinovo na ručku u restoranu (ne znam smijem li, a obzirom na temu pretprošlog teksta :)) pa će ovaj tekst biti kratak.

Moram priznati uzjogunjenom i unezvijerenom duhovnom narodu da nisam duhovna, nisam prisebna, nisam svjesna, malo sam i tupava, a i ne kužim stvari najbolje.

Dogodi se da napišem nešto, a onda stražari duhovnosti na društvenim mrežama budu ubodeni u guzicu i onda skoče pisati u inbox ili u komentar kako sam nepristojna, osorna, neduhovna, kako ne razumijem duhovne zakone i da sve to ima nekog smisla.

Onda mi govore da mi je niska vibracija, da mi se poremetila frekvencija, da osuđujem, da ne znam što je ljubav i ne kužim da smo svi jedno. Jaoooo, zaboravih dodati još priču o "ogledalu" (površno shvaćeno, naravno) pa sam to sad naknadno dodala u tekst :):)

E braćo mila, jeste dosadni. Je l' vi to neku vojsku regrutirate ili se pojedinačno s duhovnošću borite za koricu kruha? Ako je ovo prvo, smiješni ste, a ako je ovo drugo, razumijem, teško je u početku i držim vam palčeve da uspijete u razvoju. Samo malo olabavite, stišćete previše, ali tko sam ja da sudim, kad nisam duhovna :)

Neka ste mi živi i zdravi!

Voli vas vaša po(s)lovnjača

PS: Pusa ostalom neduhovnom narodu koji razumije o čemu govorim <3

nedjelja, 11. veljače 2018.

Lagala sam

Danas sam dva i pol sata provela u šetnji i neke stvari odlučila sama sebi priznati.
Jest da sam pomela u svom životu sve ono krupno što mi se nije sviđalo ili što nije vodilo prema onome što mi se sviđa, ali ostali su neki repovi koji su se onako lijepo vukli, taman toliko da skupljaju okolno blato i prašinu.
Nisam sebi htjela priznati i sama sam sebi godinama lagala da neke stvari nisu baš onakve kakvima ih ja vidim pa sam bezbroj puta tražila potvrde i kojekakva mišljenja različitih ljudi. 
Danas sam lijepo zatvorila tu stranicu za sobom i napokon sama sebi priznala da ipak jasno vidim, jer sam se uvjerila u to barem pet stotina puta. Nezgodno je kad vidiš neke stvari prije nego što se dogode, shvatiš kakve su neke osobe prije nego što odrade to što su planirali, kad sanjaš događaj prije nego što se dogodi i onako "osjećaš" sve oko sebe. To mogu od djetinjstva, a mislim da možemo svi. 
Samo nam objasne da neke stvari nisu moguće i da ne postoje, iako svi već govorimo o duhovnosti i životu izvan očitog. Kad se to dogodi, onda zatvaramo oči pred tim...

Evo jedan primjer koji vam može biti zanimljiv. Naime, prije par godina sam se dvoumila u vezi suradnje s jednom osobom. Uvjet za suradnju je bio popriličan angažman, ali meni je stalno nešto bilo sumnjivo. Dogovorila sam se s prijateljicom da ćemo svaka otići na taj sastanak s istom osobom, neovisno jedna o drugoj i donijeti zaključak te poslije razgovarati o tome da usporedimo dojmove. Ja sam otišla na sastanak i on je prošao u najboljem redu, ali mene je svejedno nešto "kopkalo". Tu noć sam sanjala da postoje opasni ljudi koje ne možeš vidjeti normalnim pogledom, već se njihova pripadnost toj "lošoj energiji" može vidjeti samo pregledom zubi. To je bio totalno čudan san, nevezan za svakodnevnicu. Nisam o tome razmišljala, jer intenzivno sanjam od djetinjstva pa je to meni uvijek bilo "normalno". Kad je prijateljica obavila sastanak, čule smo se telefonom i prva stvar koju mi je rekla za spomenutog potencijalnog suradnika je: "Ne znam, ne sviđa mi se, ima nekako čudne zube!". Meni je onda sve bilo jasno. Nisam se odlučila na suradnju i tako sam prekinula kontakt. Tek nakon tri mjeseca sam telefonski razgovarala s kolegom koji je pristao na suradnju i rekao mi je da je potrošio tri mjeseca na aktivnosti oko toga i na kraju projekt nije zaživio, a njegov rad nije bio honoriran.

I bez obzira na sve takve slične "doživljaje", ja opet tražim potvrde, jer ne vjerujem da su neke stvari moguće. I tako sam stalno lagala sebi. Više neću. Hvala intuiciji što nije za sve ove godine odustala od mene.

Voli vas vaša po(s)lovnjača

subota, 10. veljače 2018.

Hoćeš li se riješiti kilograma?

Interesantno je kako ljudi imaju potrebu drugima dati dijagnozu ili savjet iz čista mira. Padnu s Marsa i kažu vam u lice: "Želiš li se riješiti kilograma?"

Onda, ovisno o tome čime se bave, reći će vam da imaju odličan čaj, savjet iz područja duhovnosti/osobnog razvoja ili neku čarobnu tabletu ili imaju neki salon za uljepšavanje ovog ili onog tipa. Oni detektiraju osobu s viškom kilograma i skoče s pitanjem: "Znaš li da si debela?" Dobro, ne kažu tako, pokušavaju biti umjereni s onim tužnim pogledom punim tzv. razumijevanja.
Eto ne znam, točno sam tebe trebala da mi kažeš kakva je situacija (?!?!?!), ne znam koji broj nosim kad dođem u dućan i jesam li ovaj mjesec tanja ili šira...

Jedino što ne želim su savjeti koje nisam tražila. Ne želim da me ljudi napadaju s bilo kakvim površnim rješenjima, a nisu ušli u dubinu niti znaju podlogu. To je isto kao da vidite kod nekoga vama ružne zavjese na prozoru pa pozvonite na vrata da im kažete da biste vi htjeli da kupe malo ljepše i po mogućnosti postave tako da vi gledate u njih kad prolazite. Vi želite da se oni promijene da vama bude dobro, ali ćete njima objasniti da im zapravo želite pomoći da imaju ljepši stan i prozor. Eeeee, kakva je to potreba za značajem, superiornošću i važnosti u tuđem i svom životu...

Misliš da si iznad problema, izazova, ljudskosti i svega.... Tako svemoćni, probajte onda izliječiti one bolesne, spasiti ljude od gladi u svijetu, riješiti problem zagađivanja. Ja ću svoje kilograme sama i tretmanom po svom izboru. Hvala na pitanju. Sretno!

PS: Moji kg imaju veze s neizraženom kreativnošću i intuicijom te intolerancijom na sve žitarice. Eto, ako se neki pitaju, da znaju :) 
Drugo, dat ću savjet ako me netko pita. Ako se miješaš u nešto što te se ne tiče, to se zove bezobrazluk. 

Voli vas vaša po(s)lovnjača

srijeda, 7. veljače 2018.

Uzet ću svoje krpice i reći ću kakva si

Postoje neki odrasli ljudi, a nisu se još "izvukli" iz pješčanika.

Oni misle da su borbeni, spremni, poduzetni i veliki, a puno puta ne mogu biti sami sa sobom u miru. Po čemu se to vidi? Moraju imati ekipu za razmjenu sličica, a sličice su u odrasloj i babastoj dobi najčešće tračevi i njihov "doživljaj svijeta i ljudi oko njih".

Ako slučajno odlučite s njima ne imati posla, oni će vam odmah reći da će uzeti svoje krpice, otići s njima i reći Martini i Sandrini da ste jedna odvratna osoba i prava kučka. Neke Martine i Sandrine će jedva dočekati da čuju najnovije tračeve i prihvatiti ove huligane iz pješčanika, kao i njihove krpice.

To traje dok se ne smire strasti i ofucaju tračevi. Onda će nastaviti pljuvati jedni po drugima, jer kad je pokvaren materijal, ne izlazi iz stroja kvalitetna roba. Samo je pitanje vremena... I pitanje je koliko su svjesni što se stvarno događa.

Ako se nekad s nekim odlučite prestati igrati u pješčaniku, dajte im sve krpice koje imate, jer oni ni s vašima ne znaju što bi. Darujte ih na odlasku i zahvalite što odlaze punih ruku. Veća je šansa da se onda nikad više neće vratiti.

I još jedno je važno da se sjetite: Tko s djecom liježe, popišan se budi. Operite ruke i izađite iz pijeska. Otresite se i sa zadovoljstvom ga ostavite onima koji još uvijek imaju potrebu u njemu sretati sebi slične.

Voli vas vaša po(s)lovnjača

ponedjeljak, 5. veljače 2018.

Glupača me pokrala!

Dragi čitatelji i čitateljice, ovaj naslov može biti istina za mnoge poslovne projekte ili privatne odnose. Međutim, neću danas o tome jer vam želim reći nešto drugo.

Upitajte se biste li otvorili ovaj tekst da je naslov drugačiji, na primjer da je tema Kako etično poslovati ili Kako biti fer suradnik? Biste li otvorili ovaj tekst da ne mislite da možda poznajete osobu o kojoj pišem ili se možete prepoznati u nekoj sličnoj situaciji?

Živimo u vremenu kad će ružne vijesti, bombastični naslovi, šareni izlozi ili pretjerivanja privući pažnju. Živimo u vremenu kad će ljudi trošiti vrijeme da analizu drugih umjesto da se usmjere na vlastiti razvoj. Osjećamo da je rješenje u nama, ali opet bismo htjeli mijenjati druge ljude. Mnogi se nadaju da će promijeniti svoj život ili posao kad se promijeni situacija u državi ili regiji. Neki se nadaju da će se njihov slučaj riješiti kad ljudi oko njih budu ljubazniji, bolji, pristojniji ili pravedniji. Neki misle da je situacija nerješiva sve dok žive na ovim prostorima. Neki će pokušati biti kao drugi, samo da bi se uklopili u neke uobičajene struje.

Puno ljudi pada na naslove, a manje na sadržaj. Upravo zato nam je sve nekako površno, osrednje i dosadno.

Drvo ne naraste preko noći. Ljudi se sazriju nakon jedne meditacije ili molitve. Prijatelji se ne stvaraju nakon jednog susreta. Ljubav se ne probudi nakon jedne seksi avanture. Svijet se ne razumije samo iz svojih cipela. Ključne su dubine, širine i visine. Onome tko sudi samo po naslovu, ostaje samo da i dalje slovka život, a ne živi ga punim plućima.

Voli vas vaša po(s)lovnjača

nedjelja, 4. veljače 2018.

Jeste li iskreni prema sebi?

Mnogi su članci napisani o tome koliko ljudi lažu. Istraživanja pokazuju da ljudi to zaista često rade.

U knjizi Zar bismo vam lagali?, dr. Seager i dr. Mann navode rezultate istraživanja agencije Gallup i lista Daily Telegraph koje je provedeno već davne 1994. godine u Velikoj Britaniji:
  • 24 posto anketiranih kaže da je lagalo barem jednom u zadnja 24 sata
  • 75 posto anketiranih kaže da nije lagalo u zadnja 24 sata ili da se ne sjeća
  • 8 posto anketiranih kaže da nikad nije lagalo, čak ni u dobroj namjeri
  • 31 posto anketiranih smatra da je čulo laž barem jednom u zadnja 24 sata
  • 27 posto smatra da vrlo dobro laže. 
Autori smatraju da su ovih 8 posto koji tvrde da nikad nisu lagali, zapravo, najveći lažljivci od svih. Novija anketa koju je provelo osiguravajuće društvo Royal & Sun Alliance pokazuje da ljudi možda lakše lažu nego početkom devedesetih godina prošlog stoljeća:
  • 45 posto kaže da je spremno lagati šefu
  • 43 posto kaže da mirne duše laže susjedima
  • 41 posto priznaje da bi lagalo prijateljima
  • 20 posto kaže da je lagalo osiguravajućem društvu
  • 38 posto kaže da nikad nije lagalo!
Tijekom dana možda izgovorimo bezazlene laži poput:
  • Lijepa ti je ta crvena košulja. 
  • Izgledaš puno mlađe. 
  • Baš mi je drago što te vidim. 
  • Ti si tako duhovita. 
To su izjave kojima želimo drugima uljepšati dan, izvući se iz dosade ili neugodne situacije, no puno gore su one kojima nanosimo štetu kolegama ili tvrtki za koju radimo. Autorica A. K. Šoljaga navodi da je laganje prilično raširena pojava i ljudi su prilično vješti u tome. Većina laži koje u životu kažemo nikada ne bude otkrivena. Procjenjuje se da se u prosjeku čovjek „izvuče“ s više od 95 posto iz laži koje je izrekao. Najveći broj laži izrečeno je zbog dobrobiti osobe koja laže, dok je manji broj laži rečen zbog dobrobiti osobe kojoj se laže ili zbog pomoći nekom drugom.

Zašto ljudi lažu?
  • kako bi izbjegli kaznu ili neugodnost 
  • kako bi bili prihvaćeni ili poboljšali odnose 
  • kako bi pomogli drugima 
  • kako bi povećali moć, novac ili divljenje. 
"Laž ne ubija toljagom, ali se provlači krvnim žilama poput otrova, polako i oprezno pa se i ne primjećuje kako djeluje (Cankar)"
Tužno je kad pogledamo zašto ljudi lažu. Tužno je ako žele ispasti bolji, kvalitetniji, utjecajniji ili zanimljiviji. Pitanje je koliko tada lažemo sebi. Ljudi će pristojno ili manje pristojno odslušati što imamo za reći, ali mi ostajemo s gorkim okusom u ustima i odlazimo s napuhanom pričom od koje jastuk ne postaje mekši, san mirniji, a jutra veselija. Izmišljanje i pretjerivanje stvara sjaj u očima dok su uključena svjetla reflektora. U tami laž nagriza, stvara sjenu i muči autora... Uvijek je tako, iako oni kažu (lažu) da nije...
"Čak i najsitnija neistina truje čovjeka, isto kao što i samo jedna kap otrova truje cijelo more (Gandhi)"
Voli vas vaša po(s)lovnjača

petak, 2. veljače 2018.

Smisao života: Što biste radili da imate još malo vremena?

Smrt – kraj ljudskog života u ovom obliku… Mnogi ne žele ni razmišljati o ovoj opciji i to je u redu, treba živjeti život punim plućima i ne razmišljati o kraju… Ipak, jedno je sigurno – svatko tko se rodio, umrijet će jednoga dana. Možda će to biti tek za nekoliko desetljeća ili relativno skoro, tko zna… Mnogi će izaći iz ovog teksta čim pročitaju prve redove, a neki će zastati i razmisliti…

Kad bi ljudi znali da im je uskoro kraj, više bi se okružili bliskim ljudima, više vremena provodili s obitelji, rekli svima da ih vole i obraćali pažnju na sitna zadovoljstva koja čine sreću. Bili bi zahvalni na još jednom danu kojeg su proveli s bližnjima. Sjetili bi se da je loše što nisu više vjerovali sebi i radili ono što ih veseli. Ne bi razmišljali o nevažnim usputnim prepirkama, suludim zahtjevima na poslu ili se živcirali zbog prognoze. Ne bi trošili dan na razgovore s ljudima koji iscrpljuju energiju nego bi se okružili pozitivnim ljudima koji vole život. Sjetili bi se koliko je važno biti dobar, koliko je važno dati najbolje od sebe i jednostavno biti pažljiv prema drugima. Sjetili bi se da je samo važna ljubav, a kad kroz nju gledamo – sve izgleda jednostavnije, očitije i lakše. Nazvali bi dragu osobu. Sjetili se prijatelja. Rekli lijepu riječ u prolazu. Poklonili kompliment. Voljeli sebe. Voljeli druge. Bili blagi i mirni. Gledali u nebo i slušali ptičice. Zastali bi na vjetru i raširili ruke… Uživali u mirisu cvijeta ili pogledu na psa koji se igra u travi… Sjetili bi se svih ljepota u životu i koliko je malo potrebno za trenutak sreće…
"Smrt primorava ljude da bolje osjete život (Coelho)"
Nitko nas ne koči da već danas napravimo sve ono zbog čega se uistinu živi. Nije potrebno čekati da se život u ovom obliku približi svom kraju i da onda shvatimo što smo propuštali. Zagrlite život, prigrlite zahvalnost i sjetite se ljubavi već u ovom danu. Kaže se da bismo se svaki dan trebali ponašati onako kako biste se ponašali da nemate još puno vremena. Sjetite se što je uistinu važno u životu i jednostavno počnite odmah…

Voli vas vaša po(s)lovnjača

Tko su idioti oko vas?

Nije mi baš skroz jasno kako netko uživa imati gmazove u kući ili ribice koje ne može pomaziti, ali poštujem tuđe izbore ako ne štete životinjama i dobro se brinu o njima.

Nije mi baš skroz jasno kako netko uživa u tijelu istog spola, jer ja volim muškarce (dobro, konkretno jednog), ali poštujem tuđe izbore i potrebe sve dok žive u ljubavi.

Nije mi baš jasno kako netko može nekoga gledati u oči i smijati mu se u sebi dok ga uvjerava u nešto potpuno suprotno, ali shvaćam da je to nečiji izbor u kojem osjeća moć koju zapravo nema.

Nije mi baš jasno kako netko može mrziti nekoga zbog vjere ili regionalne pripadnosti, no shvaćam da su neki ljudi naučeni tako i ranjeni na način da time podižu svoju vrijednost kad nemaju ništa drugo.

Nije mi baš skroz jasno zašto netko svaki dan mijenja partnera ili partnericu, ali razumijem da je to neka nespretna potreba za nježnošću i ljubavi koju ne osjećaju u sebi.

Nije mi baš skroz jasno zašto neki imaju potrebu lažno prikazivati svoj život kako bi se svidjeli drugima, a istovremeno se ne sviđaju sebi. Ipak, shvaćam da je to njihova faza u životnom razvoju.

Kao što vidite, nije meni puno toga skroz jasno, ali razumijem i jasno mi je da ja nisam nikakva mjera i da moraš biti totalni idiot da u svijetu punom različitosti misliš da si ti neki univerzalni primjerak sretnog života i istine. Baš idiot!

Voli vas vaša po(s)lovnjača

četvrtak, 1. veljače 2018.

Što čekate da postanete sretni?

Ovo je jedan prije napisan tekst, ali mislim da svakako zaslužuje svoje mjesto u Dnijevniku... Uživajte u današnjem danu. Ne čekajte sreću. Budite sretni!

Ne čekajte da vam se štogod dogodi da shvatite kako ste jučer bili sretni, a glupi.

I ne samo glupi, već i nezahvalni, shvaćajući da ste zapravo jučer trebali cupkati od zadovoljstva, poskakivati od uživanja u trenutku i veseliti se danu pred vama…

Ne čekajte kakvu nezgodu da shvatite da ste okruženi svim blagom ovoga svijeta ako imate zdravlje i krov nad glavom…

Ne čekajte da nekoga izgubite kako biste pronašli smisao u odnosima i značaj da ste nekome baš vi važni…

Ne čekajte da zaboravite tko ste pod teretom godina i slabosti, da biste se sjetili da ste jednom mogli živjeti punim plućima…

Duboko udahnite, nasmiješite se sebi i sjetite se – kad ste zahvalni, osvojili ste blago kojim možete stvoriti svoj novi svijet u kojem ćete budni i svjesni živjeti svoje snove…
"Sreća u ovome životu ovisi manje o tome što vam se događa, a više o načinu na koji to prihvaćate (Hubbard)"
Voli vas vaša po(s)lovnjača

utorak, 30. siječnja 2018.

Vidi joj očurdi

Napisah danas na Fejsu ovo: "Zahvalna što nisam dio onih koji javno zbore da se vole, a i za leđa jedan drugome rane sole..."

I to nije samo fraza, rečenica, poruka, to je moja iskrena zahvalnost što se spasih iz grupe onih koji su neiskreni radi sitnih koristi, pojavljivanja u javnosti, koji će lagati zbog 2-3 nova kontakta ili poveznice s drugim ljudima. Istovremeno, sa strane će govoriti o drugima što god treba, komentirati ljude na nekom čudnom nivou, a onda se bez problema s istima fotografirati zagrljeni i zaljubljenog pogleda... Sve je to život. I komercijala. I borba. I očaj. I frustracija. Sve razumijem, ali ne mora biti tako.

Ljudi pristaju izdati sebe kako ne bi bili "medijski izolirani". To sam čula od jedne žene u stvarno ozbiljnim godinama kad sam je pitala zašto surađuje s osobom koja je otvoreno ucjenjuje za godišnji iznos od valjda 800 kuna. Rekla je da ona mene voli i da smo prijateljice, ali da se boji "medijske blokade" od dotične. I pristala je prodati se za 800 kuna i lizati ruku osobi koja je za sitnu lovu uspjela kupiti ženu od skoro šezdeset godina i zavidnom karijerom iza sebe.

Jedna druga mi je rekla da ona mene više voli, ali da joj druga više koristi.

Onda gledam kako se pišu komplimenti osobi na fotografiju i govori o ljepoti, dok se sa strane kaže da je se ne da gledati od onih odvratnih očurdi. 

Znam, sve je to ljudski. Mi ljudi imamo jezik i ponekad kažemo nešto što ne treba. Nitko nije potpuno oslobođen od takvih stvari jer volimo reći nepotrebno, ponekad se grubo našaliti i komentirati stvari koje ne doprinose našem duhovnom zaletu. 

Istovremeno, dobro je priznati sebi kakvi smo. Vidjeti činimo li nešto za korist i jesmo li svjesni da tako ne varamo druge ljude već samo sebe. I da nema onoga - meni oni privatno nisu u redu, ali poslovno mogu s kim treba, kad treba i kako treba, samo za par kuna više. 

Pohvalila bih ove koji izdaju sebe za milijunske iznose. Oni poslije mogu stavljati tople obloge na ranjenu dušu na nekoj udaljenoj egzotičnoj destinaciji. Tužno je kad to čine ljudi za par kuna, za koje ne možeš kupiti ni blazinice. 

Ali neka se nešto vrti... Nikad ne znaš kako ti mogu koristiti te očurde... Zažmiriš malo na jedno oko. Malo stisneš stražnjicu i namažeš se do struka da možeš lakše kliziti. A kakve veze ima kad to svi rade... Treba malo pretpjeti ako hoćeš da te vole... 

Mene ionako nitko ne voli pa ja ne moram (citiram bivšu "prijateljicu").
Zato ovo smijem pisati dok se ona i ostali ovi navedeni još precizno mažu... :)

Voli vas vaša po(s)lovnjača

ponedjeljak, 29. siječnja 2018.

Ja ovo pišem zbog velike potražnje...

Danas potražnja nije samo ekonomski termin ili nešto o čemu stalno "trube" marketingaši... Danas o potražnji svi pričaju... Kažu: "Ne bih ja to, ali takva je potražnja... Radi što moraš..."

Potražnja je za cajkama, kojekakvim emisijama bez smisla i reda, osrednjim voditeljima, lošim konzultantima, duhovnim iscjeliteljima, novim izmišljenim zanimanjima na šljokičastim vizitkama, fotošopiranim fotkama, cicama i guzicama, nožurdama u minicama, osrednjim pjevačima, lošim komičarima i pojmanemamviše...

Sad će ovi koji se prepoznaju reći: "A je li tebi krivo?" Nije mi krivo. Ja sam ostvarila što sam htjela. Obrazovala se, radila, zaradila, trošila i sve tako u krug više puta. I nije baš da se moja riječ ništa ne računa. Mnogi čitaju, prate, gledaju, a samo neki komentiraju. Ne vole ljudi to, kažu mi da sam stroga. I nešto zahtijevam. I nešto stalno hoću ili neću, a i ne dam se zajebavati.

Jednom sam jednoj koja je "kao citirala" jednu poznatu jutjubericu napisala da to nije njena izreka već općepoznata stvar desetljećima pa da tako i navede. Naravno, ova to nije znala, jer je s tom jutjubericom otkrila aforizme. I to nije bilo dovoljno da napravi korekciju, već je javno oplela po meni da sam zavidna i niš'koristi osoba koja nema ništa svoje i da mi je bolje da sama nešto smislim. Nesreća je bila u tome što je izreka glasila "Bolje biti u miru nego u pravu", a ova se svim silama i iz petnih žila trudila da mi dokaže da je u pravu, a ja nisam. Eto. Navede, složi se s bezbroj srčeka i pohvala navedenoj, a ne može implementirati u svoj život... I sve je tako...

Ima toga na sve strane... Govori se, piše, radi, naslikava, prikazuje, a samo zbog velike potražnje.  Možda bez smisla, ali zbog potražnje. Jako mudro i dugoročno opravdano... A i para će jednom biti... Kako da ne... :)

Voli vas vaša po(s)lovnjača

nedjelja, 28. siječnja 2018.

Pa nisi morala!

Jeste li osoba koja uvijek misli samo na sebe, razmišljate li samo o tuđoj ugodi ili pokušavate pronaći ravnotežu između svojih i potreba drugih ljudi?

Susretala sam i ljude koji uvijek više misle na sebe. Oni onda imaju osjećaj da drugi oko njih imaju neku mračnu strategiju u kojoj drugi dolaze na red tek kad oni imaju toliko viška da im postaje prelako dati. Posebno su bijesni i s omalovažavanjem gledaju na one koji poznaju "strategiju obostrane koristi". To ih vjerojatno previše dira u ranu sebičnosti i narcisoidnosti, jer svjetlo uvijek smeta onima koji predugo hodaju u mraku.

To su oni ljudi koji pristanu koristiti nešto što im ponudite, rado uživaju određene pogodnosti. Nažalost, kad pomislite da imate neki "blizak odnos" i da oni shvaćaju da ste vi davatelj, a oni primatelji, obično kažu: "Nisi morala ili nisi morao! Mogao sam ja to sam-a!". I to je točno. Vjerojatno su mogli, ali su ipak sami odlučili primati, a ponekad čak i uzimati.

Naravno, onaj koji iskreno daje, neće se opterećivati nezahvalnošću ili protuuslugama. Ako dajemo, važno je da to činimo iz srca, neovisno o reakcijama ovih koji primaju. To bi sve bilo u redu, da ovi sami nemaju potrebu povrijediti ove koji daju. Osjećajući se loše, a ponekad čak i poniženo što primaju, vrlo su grubi prema ovima koji daju. Mogu ih čak i optuživati za davanje u smislu da nisu zadovoljni ponuđenim ili čak lagati da nikad ništa nisu ni primili.

Jednom mi se požalila djevojka kojoj je član obitelji rekao: "A što si ti za nekoga učinila u svom životu?" Istovremeno, ta djevojka je cijeli život puno činila za druge, često zanemarujući sebe. Taj član obitelji je mogao prije zamisliti njenu smrt, nego da ostane bez imovine, ratujući s ostalim nasljednicima. Dok je to izgovarao, nije razmišljao kako će se ona osjećati. Želio je zaštititi sebe.
"Ima ljudi koji od svog bogatstva nemaju ništa osim straha da će ga izgubiti (Diderot)."
Općenito je mnogim ljudima stalo do materijalnih užitaka i oni će se boriti ne pokazujući osjećaje. Neće im biti važno hoće li nekoga povrijediti, omalovažiti ili rastužiti. Njima je važno da pobijede, imaju, budu važni. U svakom razgovoru žele biti najbolji. Trudit će se pronaći osobe koje će im ugađati ili neće pristati na odnos. Uvijek će željeti zadržati kontrolu i sigurnost, a to čine iz straha od gubitka i osjećaja bespomoćnosti, iako glume nadmoć. Misle da će ih to zaštititi, a ne razumiju da je uvijek najbogatiji onaj koji može davati i davati, bez osjećaja gubitka... Taj osjećaj obilja nije vezan za opipljivo, to je zagrljaj univerzalne ljubavi. To je svjetlo, nada i zalet.

Šteta što neki ne razumiju da sa strahom od gubitka i materijalnim okovima tako letjeti nikad ne možeš...
“Biti zahvalan za sve dobro što imaš u svom životu je temelj sveg izobilja (Tolle)"
Voli vas vaša po(s)lovnjača

utorak, 23. siječnja 2018.

Ne žali se i ne prigovaraj

Sigurno ste već bili u situaciji da je netko bio nepristojan prema vama pa ste doživjeli neki čudan slučaj. Vjerojatno ste puno puta sve ispričali nekome iz obitelji ili prijateljima, a možda čak i kolegama na poslu.

Tada su vas neki možda čudno gledali ili smatrali da ste trebali postupiti drugačije te vam čak rekli da ste malo smotani, zbunjeni ili da se niste najbolje snašli. Naravno, odgovori ovise o tome kome ste ispričali, nekome tko vas inače podržava ili nekome tko jedva čeka neku sočnu priču koju vam može spomenuti kad sljedeći put opet budete imali neku glupu situaciju.

Ako je riječ o neugodnim ljudima ili onima koji vas baš i ne vole, reći će vam nešto poput ovog: "Eh, tebi se uvijek nešto čudno događa!" ili "Gdje ti pronalaziš sve te situacije, ti si stvarno uvrnuta!"

Jasno je da se svakoj osobi kroz tjedan može nešto dogoditi i da ako komunicirate s puno ljudi, po zakonu vjerojatnosti nisu sve interakcije potpuno ugodne. S druge strane, laže svatko tko uvijek ima život poput pjesme, jer to jednostavno nije život, već bajka. U nekim godinama smo valjda shvatili što je mašta, a što realnost. Ili još nismo?!

Mislimo da nam je lakše ako s nekim podijelimo svoj događaj ili situaciju. Mislimo da ćemo tako možda dobiti neko olakšanje ili razumijevanje s druge strane. Ponekad hoćemo, no ponekad će baš njihov odgovor biti ono što će doliti ulje na vatru pa ćete shvatiti da je bilo najbolje da niste ništa ni spominjali.

Ako u radnoj sredini imate nategnute odnose, a ljudi najčešće nisu iskreni i otvoreni, najmudrije je da se ne žalite i da ne prigovarate. Svaki novi slučaj će umanjiti vašu moć, a neugodni ljudi će se hraniti tim pričama i stvarati novi materijal za tračeve ili preuveličavanje.

Nema veze čak i ako ste vi njima bili podrška u nekim njihovim "događajima", to ne znači da će oni to uočiti i vratiti istom mjerom.

Dakle, ako je u okruženju situacija napeta ili nemate dobra iskustva s određenim ljudima, kad vas pitaju što ima novo i kako ste, samo odgovorite: "Odlično, nikad bolje!" Tako niste do kraja iskreni, ali ste barem spašeni od njihove besmislene torture u nastavku...

Voli vas vaša po(s)lovnjača

nedjelja, 21. siječnja 2018.

Stoko i majmune

U svom poslu i životu naslušam se svega i svačega, različitih priča, različitih životnih sudbina...

Nekim ljudima se namjesti da su okruženi osobama, koje ne samo da im ne daju podršku, već su često kamenčić koji ih žulja, tjera da (od)rastu, napreduju ili se mijenjaju iz korijena. Kako? Ne lijepim ponašanjem koje služi kao primjer, već kontinuiranim pritiskom, omalovažavanjem i uvredama.

Netko misli da iz određenih razloga ne može promijeniti svoje okolnosti, svoju "sudbinu" ili život.
Na poslu slušaju različite uvrede, manipulativne zadatke, često se umanjuju njihovi rezultati, zanemaruje doprinos i slično.
Istovremeno, kod kuće im se isto može dogoditi da umanjuju njihovu vrijednost, vide u njima samo grešku, ispravljaju ih, ismijavaju pa čak i nazivaju različitim pogrdnim imenima. "Stoko, majmune, glupačo, što ti znaš...", samo su neki od epiteta koji neki bezosjećajni primjerci upućuju drugima bez da misle da su time napravili nešto loše ili povrijedili osobu. Oni zapravo ni ne osjećaju emocije druge osobe niti u tome vide nešto ružno. Potrudit će se da izgleda kao da je uzrok svih problema upravo osoba na kojoj se iživljavaju. Uvrede dolaze iz različitih izvora: braće, sestara, skrbnika, bliskih prijatelja, roditelja, partnera pa čak i od djece koja su to čula od odraslih iz okruženja pa počnu ponavljati.

Istovremeno, ljudi koji drugima zagorčavaju život, u društvu su veseli, ugledni, uredno počešljani i lijepo pozdravljaju susjede. Mnogi će za njih reći kako su ljudi koje možeš samo poželjeti. Ipak, istina može biti potpuno drugačija. Ovi će čak pokušati taj "ugled" u društvu još iskoristiti kako bi osobi koju maltretiraju pokazali da s njom nešto nije u redu, da je luda i beskorisna. Prema tim ljudima se ponašaju kao da su beznačajni, ali istovremeno im neće dati otkaz, prestati se s njima družiti ili ih napustiti ako je riječ o privatnom odnosu. Oni zapravo uživaju u tome da drugima nanose štetu i bol. Vole biti nadmoćni. Žele da ih drugi vole, mole, pokušavaju popraviti taj odnos i ulažu u njih. Ove žrtve se onda beskonačno trude da poprave tu situaciju, ulažu svoju energiju i trud, ali uzaludno. Manipulatori ne pokazuju jasne namjere i ne možete predvidjeti njihovo ponašanje i potrebe pa im je nemoguće ugoditi.

Riječ je svakako o toksičnom odnosu. Ovo pišem iz razloga da se (pod)sjetite da niste usamljen primjerak u takvoj situaciji. Sjetite se da niste vi korijen tog problema. Kad nekoj zreloj i mudroj osobi niste dobri, otići će od vas ili vam lijepo reći što joj smeta. Samo slabići i narcisoidni ljudi nastave održavati odnos u kojem imaju potrebu drugu osobu pokazati malom, nepotrebnom i jadnom.
Ako se uspijete izvući iz ovakvog odnosa i o sebi misliti dobro, smatrajte se olimpijskim pobjednikom i čestitajte sebi iz dubine svog srca.

Svi smo vrijedni. Ne dopustite drugima da određuju tko ste, umanjuju vaša postignuća i govore vam da ne možete bolje. Možete! Samo kad prestanete mjerite sebe iz mračne dubine njihovih očiju.
Ako vam zvuči poznato ili prepoznajete nešto od navedenog, o tome je lijepo u svom videu govorila psihologinja Biljana Bedričić
Voli vas vaša po(s)lovnjača 

subota, 20. siječnja 2018.

Seminar za zaključavanje vrata

Jedne lijepe subote nisam mogla zaključati vrata od sobe. Unutra su bila računala i osjećala sam odgovornost to riješiti kako kasnije ne bi bilo nekih problema.
Imajući to na umu, naišla sam na hodniku na osobu koja inače vodi brigu o tim poslovima i zamolila da provjeri što je s vratima, jer su bila otključana i kad sam došla, što me navelo na zaključak da ih netko i prije mene nije uspio zaključati. Nisam bila sigurna je li do vrata, prethodnih radova ili do ključa...
Osoba, vjerojatno pod pritiskom nekih svojih problema, počne dosta glasno govoriti da je s vratima sve u redu i pita me treba li se sad organizirati seminar za zaključavanje vrata.
Odgovorih da sam samo htjela riješiti slučaj, a da nema potrebe za neugodnom komunikacijom. U tom trenutku sam probudila dugo uspavani vulkan i da nisam otišla, ne znam kako bi ta komunikacija završila, jer je osoba počela glasno puhati i ići prema meni, vidno uzrujana.

Prije par dana sretnem tu istu osobu na hodniku i pravi se da se ne znamo, bez pozdrava.
Danas je srećem opet s istom reakcijom pa zaključujem da prošli put nije bilo slučajno.
Neki ljudi ostare i naraste im dlake viška iz svih otvora na tijelu, a ostanu nadrkani.

I molim da se promijene uobičajeni natpisi da su žene u pravilu nadrkane babe i da su stariji ljudi mudri ljudi. Ovdje je upravo suprotan slučaj.

Ne znam što muškarce u ozbiljnim godinama navodi da budu neugodni prema ženama.  Samopouzdanje i zadovoljstvo u životu, sigurno ne...

Voli vas vaša po(s)lovnjača

četvrtak, 18. siječnja 2018.

Kad nekome smeta što dišete

Moram priznati da mi nije baš jasno kako neki ljudi procijene da im netko ide na živce, da nekoga mrze ili ne vole, da im je netko smetnja u životu, a taj s njima nema nikakvu interakciju, niti im se javlja, niti od njih nešto traži niti sudjeluje u njihovom životu.

Jednom mi jedna osoba sa sto svojih privatnih i poslovnih problema, sudova, kazni i obiteljskih zavrzlama napisala da "moram još raditi na sebi". I to javno, s profila od nećaka. Ne moram spominjati da je to jedina interakcija koju smo imali proteklih dana, uživo ili na društvenim mrežama. Ta zabadala prate sve što radite, ljute se, divljaju, komentiraju u krugu nekih svojih ljudi sve što radite, smišljaju značenja vaših poteza, a puno toga ne razumiju. I stalno se pitaju na koga ste mislili kad nešto kažete ili napišete...

Ne razumiju da svatko ima pravo na svoje mišljenje, život, disanje, prostor po vlastitoj mjeri, no njima upravo to najviše ide na živce. Smeta im kad je netko slobodan, svoj, kad može raditi što poželi, kad smije reći što poželi i nije opterećen s malim stvarima koje su besmislene u širini života. I najvažnije, kad njih ne treba u svom životu...

Dobro, žene znaju ispravljati, govoriti da ste nešto pogrešno napisali, da se ne slažu s vama i slično. Normalna je ta razmjena mišljenja, sve dok ne osjetite onu zlobnu notu, pasivno-agresivni element iz kojeg je jasno da vam traže pogrešku i da im smeta što postojite u ovom okruženju. Ne mogu pogledati sebe, analizirati svoj život, pogledati kako mogu biti sretniji, ali vide što bi netko drugi trebao...

Isto tako, negdje oko ponoći, jedan "jamislila" ozbiljan čovjek me pita zašto sam tako fokusirana na druge ljude u svojim postovima. Morala sam mu objasniti da ja pišem, osvrćem se, ne prozivam nikoga posebno, već analiziram općenite pojave u društvu, a to što se netko prepozna u nekim redovima, to je uvijek do čitatelja. I to uvijek radim u svom dvorištu, na svom zidu, nikad kod drugih... I nikoga ne tjeram da mi dolazi u dvorište... Ja kad se nekad u nečemu prepoznam, pokušavam vidjeti kako to mogu riješiti sama sa sobom, a ne pišem hejterske komentare ispod tuđih postova ili u inbox.
Znam, ovaj je htio "prijateljski" me pozvati na red, uputiti i "pomoći mi", samo me uopće ne poznaje i ne razumije da meni njegova pomoć nije potrebna, a posebno zato što nisam ni nervozna ni živčana. Uživam u pisanju i mene to veseli, raduje, ispunjava. Kad netko u tome vidi neku gorčinu, onda stvarno ne znam iz koje pozicije čita... To ostavljam njima da istraže...

I tako, nekima smeta što pišete i dišete, a ništa im ne radite. Meni ne smeta što takvi misle na mene, evo upisat ću im se u spomenar ako me zatraže. Može i autogram kad se sretnemo, samo pitajte, nije problem... :) :) :)

Voli vas vaša po(s)lovnjača

utorak, 16. siječnja 2018.

Dopisujem se samo s gorilama

Kad se sakriješ iza lažnog profila na društvenim mrežama, meni je isto kao kao da si se našpricao nekim jakim parfemom, a nisi se prao dvadeset dana. Tako mi je to futavo, jadno i otužno.

E sad. Žene po prirodi vole malo virkati kroz prozor, čačkati, mjeriti zelenilo trave u tuđem vrtu, ali kad muškarac napravi lažni profil i još se nazove Zmaj, Tigar ili Pastuh, obično je iza tog profila neki međed.  Jer, tko bi normalan pisao takve opise, ako sam izgleda kao zmaj? Ili ono kad su svi Banderasi, Pittovi ili štojaznam kakvi junaci iz filmova, to mi izgleda kao vrtić... 

I meni se sviđa Ethan Hunt pa ne pišem da sam mu cura. Osim toga, jeste li vi vidjeli mene, a jeste li vidjeli u filmu kakve cure Ethan uzgaja? Dakle, nema šanse!!!

E, tako isto ovi nemaju nikakve šanse da u stvarnom životu žive ono što fantaziraju na društvenim mrežama, gdje se skrivaju iza plavookih i plećatih tjelesa. I još mi je najgluplje kad stavi sliku gorile i onda pita šta radim. Evo baš se dopisujem s gorilama, jesi ti normalan?! 

Obično su to likovi kojima je pravopis zapeo na drugom razredu osnovne škole, a knjigu su zadnji put vidjeli kad su kupovali cigarete na kiosku. Takve ne podnosim i sumLJam (kako oni kažu) da su skroz normalni.

Sad nešto razmišljam, zanimljivije bi bilo da pišem o ženama s lažnim profilima koje prate sve što radiš, uključuju se u tvoje grupe, znaju raspored madeža na tvom vratu bolje od rođene ti matere.

Ne znam, možda sljedeći put... ;)

Voli vas vaša po(s)lovnjača

ponedjeljak, 15. siječnja 2018.

Čudo u vašem gradu! Najbrkatija žena koju ste vidjeli!

Nekako je pomalo smiješno da ljudi sami za sebe govore da su najutjecajniji i najuspješniji. To mi zvuči kao oni "plaćeni" naslovi u novinama gdje piše "Čudo od žene žari i pali u poduzetničkim krugovima..." Je, dobro ste pročitali, meni je smiješno, a imam najvišu akademsku titulu iz područja marketinga i projektnog menadžmenta i sva marketinška čuda su mi više-manje zanimljiva.

To je kao ono prije kad su u cirkusima prezentirali brkate žene... Nekako mi dođe na isto to uzvikivanje i hvalospjevi, samo što su ljudi prije s čuđenjem prikazivali ono što se rijetko viđa na ulici (nažalost), a sada svatko tko se sjeti, sam sebi lijepi etikete s različitim šljokicama...

Isto tako, netko tko se samozapošljava (jedini zaposleni u svojoj firmi) ponekad prezentira da je poduzetnik stoljeća. Razumijem ljude, bore se za kunu, kruh ili komad nečega na tavi. Razumijem i da žele osigurati svoju egzistenciju, a promocija im nešto znači i vole biti "netko" u svom selu/gradu... Ali, daleko je to od otmjenosti...
"Otmjenost je sam život, sam čovjek, to je čovjekova duša koja je postala plemenita, slobodna, dostojanstvena i nježna (T. Ivančić)"
Nažalost, mnogi misle da je sve istina što se priča, vide u tim ljudima uzore, a puno toga ne razumiju. Istina je da u našem malom društvu vi za mjesec dana od nepoznate osobe možete "kreirati" citiranog stručnjaka, napraviti medijski eksponirano lice, a bez ikakve podloge. 

Susretala sam se da ljudi misle da svaku objavu odobrava neko vijeće ili odbor, da ljudi ne lažu i da je sve onako kako se predstavlja. Nažalost, nije! Svatko tko se bori za svoj komad kolača, ima pred sobom zakone i etiku. Neki jednostavno smatraju da je sve dopušteno što nije protuzakonito pa će učiniti sve što je u njihovoj moći da ispadnu bolji, ljepši, prćastiji, uspješniji i pametniji.

Ljudi koji razumiju stvari, samo će vrtjeti glavom i čuditi se, a mnogi će se diviti. Zato jer ne misle svojom glavom. Zato jer ne provjeravaju. Zato što je sve dopušteno. Zato što se može. I zato što nikoga nije briga što se sve prezentira kao istina.

Kad se osvrneš na situaciju na tržištu, neki zaključe da ti je krivo, da si zavidan, da te nešto muči. Zato mnogi šute, čude se i gledaju. Misle da će se probuditi u nekoj drugoj stvarnosti ako budu ignorirali. Sreća pa sam uvijek radila što sam htjela, a i nisam u situaciji da moji rezultati danas ovise o tome što mislim o nekome ili nečemu.

I tako nekako, na kraju ispadne da si uspješan ako si snalažljiv i lukav ili ako ne biraš sredstva. Onda te poštuju. Užasno je i pomisliti da mnogi danas vjeruju da se ne isplati biti pošten i plemenit. Društvo koje ide u tom smjeru, ozbiljno je zaraženo. Međutim, ne liječi se društvo. Zaraza će se zaustaviti kad se izliječe mnogi pojedinci.

Voli vas vaša po(s)lovnjača

petak, 12. siječnja 2018.

Ne znaš ti kakva je ona...

Mnogi ljudi imaju potrebu ocijeniti ili procijeniti druge. To će neki nazvati osvrtanjem na situaciju ili ljude. Neki će reći da imaju pravo na svoje mišljenje ili da samo primjećuju. Neki će reći da nisu negativni već realni... Možda... Jedno je ponekad reći svoje mišljenje, a drugo je to pretvoriti u zanimanje...

Ipak, mnogi su samo usmjereni na to da ispadnu bolji od nekoga tko nešto radi, govori, nudi ili kreira. Žele na svaki lonac staviti poklopac, upozoriti, ponekad čak i "dobronamjerno" usmjeriti, taktizirajući ili udarajući iz svih cijevi. Takvi su obično u publici, ljudi s previše vremena, malo korisnih aktivnosti, ali s predugačkim jezicima, s usporenijim moždanim aktivnostima za korisne poteze.

Oni imaju vremena za gledanje, promatranje, analizu, uspoređivanje, dodavanje, olajavanje, opisivanje i dramatiziranje. Oni ne zaboravljaju. Oni svoj predmet interesa prate godinama i u stanju su nakon 5 godina opisivati situacije koje su se dogodile u prošlosti. Njih ne prolazi ta potreba, jer oni nose taj osjećaj u sebi. Ne otpuštaju, ne oporavljaju se, rane im ne zarastaju. Oni se grebu, češu i kopaju po tim krastama. Kad malo zaraste, oni je grebu i opet otvore krv da mogu komentirati da ih je netko ogrebao po principu: "Znaš li da je ona meni prije 8 godina..."

Meni su najgori oni koji podemone nakon što si ih jednom pristojno odbio, prijateljski zamolio da nešto ne rade, rekao da nemaš potrebu za nečim što ti predlažu i slično. Onda se oni od preljubaznih i "kruhaseneznamnajesti" individua pretvore u ozbiljno bijesne neprijatelje, promatraju te ispod oka, osjećaju kao da si ih ranio nekom strijelom s otrovom koji peče skroz do srca... Oni osmisle uvod, dramu i zaplet, a ti nemaš pojma da se vode neke bitke... Od takvih se možeš spasiti jedino kad pronađu novi predmet "obožavanja" pa bolesnog hejtanja...

Još su mi "posebni" oni koji pojma nemaju o kontekstu napisanog, niti su pročitali s razumijevanjem niti baš puno općenito razumiju, ali su kao tražilica pronašli neku riječ koja im se ne sviđa i onda krenu s drvljem i kamenjem, upozorenjima i savjetima.

To su obično oni koji ne razmišljaju kako bi se oni osjećali da dobiju isti tretman, kako bi reagirali u situaciji napada, besmislenih optužbi ili ružnih, uvredljivih riječi, laži, tračeva, ciničnih komentara, ironičnih opaski ili pasivno-agresivnih uzdaha i kolutanja očima. Ima tu i malo narcizma...
"Narcizam je pojam koji se odnosi na osobinu samoljublja. Označava pretjerano divljenje samom sebi s bahatim ponašanjem i nedostatkom razumijevanja za druge ljude, koje vidi samo kao alat za postizanje vlastitih ciljeva (Wikipedia)"
Njih nije briga. Ne misle kako bi se osjećali da se slično dogodi njihovom djetetu ili dragoj osobi.
Oni misle da su nedodirljivi, posebni i važni. Jedino još ne razumiju da se važni ljudi ne bave tuđim poslovima, već uzduž i poprijeko uživaju u svom životnom igralištu bez ovakvih parazita...

Voli vas vaša po(s)lovnjača

srijeda, 10. siječnja 2018.

Udarnik i ordenje za jebivjetra

Postoje ti neki ljudi koji nemaju prevelikih briga u životu, stvari su im se namjestile, neke su sami posložili, zahtijevali su, tražili, često bili drski, a ponekad i manipulativno ugodni, kako bi sebi izravnali teren za uživanje i zabavu.
Neki sebi poslože odličnu situaciju kod kuće. Nitko ne zna gdje su, što rade, ni s kim su, a kad dođu - dobro su došli. Možda ne moraju ništa činiti, sve im se samo posloži po principu "Stoliću, prostri se!"
Neki to naprave na poslu. Rade malo, pričaju puno, svoje zasluge uvijek istaknu, a pothvate preuveličaju. Kad treba nešto dobiti, stoje prvi u redu i guraju se. Kad treba preuzeti odgovornost, oni pojma nemaju što se događa ili jednostavno taj dan nisu tu. Ti jebivjetri pravit će se ludi koliko treba, a onda će netko na kraju jednostavno prestati provjeravati njihovo ponašanje.

"Jebivjetar - vulg. površna osoba, šarlatan, nesiguran karakter (Hrvatski jezični portal)"

Postoje ljudi koji će prekopati pola rođakove oranice, sazidati pola kuće, postaviti pločice, odvesti nečiju strinu nekih 300 km da obavi neku glupost, a istovremeno ih doma ne smiju ništa zamoliti, zanemaruju ukućane, odnosno članove obitelji i ponašaju se kao stranci, uživajući u potvrdi ovih drugih koji ih hvale kao izrazite "dobre ljude". Ovi isti će se potruditi objasniti ukućanima da ih baš "svi vole" i da su zahvalni, a da su ovi ludi  i nenormalni ako ne vide kako su oni fantastični. Za njih u kući rade neki njihovi Sirotanovići (Srce, ruke i lopata).

Netko će reći kako su se ovi lijepo snašli i da bi bio sretan svatko tko tako može. Ovi su ležerni, zabavni, ushićeni, zvijezde zabava, lepršavi, mladenački zaneseni i beskrajno optimistični.

Uvijek iza ili pored takvih ljudi sjede, rade ili žive neki radoholičari, "udarnici", vrlo odgovorni likovi i disciplinirani radnici koji odrađuju stvaran život i obveze za ove lepršave.

Ljudi vole predstave, parade i show. Dokle god im je korisno, zabavno i smiješno, neće prokopati dublje i dalje. Sad bismo mogli raspravljati zašto ovi Sirotanovići nešto rade za takve i koji im je klinac.
Mogli bismo sad isto raspraviti jesu li ovi toliko pametni ili su ovi drugi jednostavno toliko vrijedni i dobri, a znamo da su dobar i budala dva brata :)

Svašta bi se tu moglo analizirati, ali odnosi su ionako često površni i ljude ne zanimaju razlozi, dubine i širine... Neki će znati istinu, ali će je ignorirati zbog koristi. Neki će znati istinu, ali će im biti drago vidjeti da netko uspijeva malo uložiti, a puno dobiti što znači da se i njima može "posrećiti po istom principu". Mnogi neće moći shvatiti istinu, jer etikete i pakiranja su uvijek privlačile pažnju više od sadržaja pa neka tako i ostane... Nastavimo davati ordenje jebivjetrima. Zato nam društvo ovako galopirajuće napreduje.

Voli vas vaša po(s)lovnjača

ponedjeljak, 8. siječnja 2018.

Kome objašnjavati svoje ponašanje?

S vremenom, dogodi se da uočimo da nam se neko ponašanje ne sviđa, da nam ne odgovara ili da jednostavno ne dijelimo sličan pogled na život s nekim ljudima.
U trenutku kad se to dogodi, i kad nakon nekoliko provjera, utvrdim da zaista s nekim ljudima ne vidim zajednički smjer u prijateljstvu ili poslovnim odnosima, onda se jednostavno odlučim udaljiti.

Neki će reći da je to ružno i nepotrebno, ali uvijek treba razmisliti i postaviti pitanje - Čemu je korisno biti dvoličan? Zašto je društveno prihvatljivije smješkati se nekome, lajkati na društvenim mrežama, odraditi koji selfi, a misliti nešto nelijepo? Mogla bih dati nekoliko odgovora na ova pitanja, ali prepuštam vama da odgovorite sami...

Znam da su moderni pojmovi umrežavanje i odnosi, ali meni je korisnije biti svoj. Sjećam se, jedna kolegica je rekla da ona privatno nekoga ne voli, ali da posao nema veze s tim pa ako treba, pojavit će se gdje treba i družiti se s kim treba, ako ima koristi od toga. Upravo to mi se nije svidjelo, jer ako osoba ima taj princip u životu, nikad ne znaš na kojoj si ti strani u njenoj matematici :)

Ponekad ljudi ništa ne kažu, ali po njihovoj tjelesnoj i energetskoj reakciji vidiš da bi te voljeli udaviti jer se ne slažete oko neke teme.
Može se isto tako dogoditi da ljudi hoće s vama surađivati, ali istovremeno misle da niste korektna osoba ili da na primjer, niste dobra supruga, majka, prijateljica i slično. Iako ima potrebu održavati neki odnos, istovremeno kontinuirano žali vaše životne suputnike i ima fokus na tome da ste "nekakvi"...

Ponekad su ljudi samo manipulatori, a treba znati da u razgovoru s njima, iskrenost ne pomaže. Njima nešto objasniti, znači samo otvoriti Pandorinu kutiju njihovog bijesa, optuživanja i histerije (agresivne ili pasivno-agresivne). Takvi će vas drugima htjeti prikazati lošim i ludim. Oni će nakon neuspjeha u "raspravi" s vama, okrenuti sve moguće brojeve i napisati bezbroj poruka u kojima će drugima objašnjavati kakvi ste vi... Naravno, ako netko s druge strane prihvati takve komentare, to može značiti ili da je riječ o izrazito nesigurnoj osobi koja vjeruje baš svakome ili osobi koja je vrlo slična takvom manipulatoru. Mudri ljudi ili ljudi koji vas poštuju, na to jednostavno ne bi reagirali, jer bi im bilo jasno o čemu je riječ.

Postoje i tračeri. Oni koji ne znaju gdje bi smjestili svoju guzu pa idu s jednog mjesta na drugo i prenose neke besmislene priče, često neistinite. I onda ako njima zalupite vrata, vjerojatno ćete se preporoditi, jer nećete biti u dodiru ni s onima koji pričaju, niti s onima koji prenose te priče. Ovi će biti užasnuti u tom slučaju i vjerojatno se okrenuti onoj osobi koja ih nije skužila i nastaviti prijateljevati na neiskren način, kako su i započeli. Ostavite ih da se "vole" :)

I sad, kome objašnjavati svoje ponašanje? Ako imate potrebu, probajte. Tko je više puta probao, sigurno više neće. Ako vas netko pita, procijenite ima li smisla. Kod nesporazuma ili nekih nejasnih situacija, svakako ima. Ako netko nije iskren i puno toga ne razumije u svom ponašanju, nikakvo objašnjenje nema smisla i samo nastavlja trakavicu. Oni će možda reći da ste im nešto dužni ili vam pokušati nametnuti osjećaj krivnje. Samo vi odlučujete hoćete li upasti u njihovu zamku ili se osloboditi nepotrebnog tereta. Oprostite i idite dalje. Neka vrata je zdravije zatvoriti.

"Veliki čovjek postavlja stroge zahtjeve na sebe; mali ih čovjek postavlja drugima. (Konfucije)"

subota, 6. siječnja 2018.

Fejdeži i brendice

Čitam tu nešto na društvenim mrežama, krenem pisati post pa obrišem, jer ovo je tema za Dnijevnik :)
Kad nisam zabavljena razgovorima na svom zidu, pogledam kroz par minuta što ljudi pišu, što dijele, na koji način grade zajednicu...
Davno sam utvrdila da bismo trebali uvesti nove termine poput "brendica" - frendice koje se fotkaju za fejs brendiranje i prikaz društvene moći. To nisu prave frendice, već brend frendice. Ljudima svašta ima smisla, čak i kad nema veze s onim što stvarno misle i kad ne postoji stvarna kvaliteta odnosa. Dobila sam komentar da nisam ja to izmislila, već neki čovjek koji je rekao da je "brend" i frend i brat, ali mislim da je moje objašnjenje bolje i aktualnije :) Njemu njegovo, meni moje :)
"Brand je je prepoznatljiva oznaka ili ime nekog proizvoda, koje često podrazumijeva i kvalitetu. Marka mora stvarati snažni i trajni identitet proizvoda/usluge, sažimati osobnost poduzeća i poticati osjećaje povjerenja, korisnosti, dobrobiti i sigurnosti (Društvo za zaštitu potrošača Hrvatske)"
S tim u vezi, jednom jedna došla kod mene i napričala svašta. Nakon sat vremena, vidim kako se divi upravo onoj koju je spomenula kao loš i besmislen primjer. Valjda zbog lajkova, a možda i kakav projekt iskrsne ako ova vidi da je lajka :)

Podijeli se svašta. Posebno je korisno dijeliti nešto od ljudi koji su utjecajni pa te oni vide u moru onih koji su lajkali. Više se vidi kad nešto podijeliš, nego kad samo lajkaš. Nema veze što se s tim uvijek i ne slažeš, ali valjda u moru objava možeš pronaći neku smislenu da ti posluži za karijeru... Korisno je to... ;)

Kad neki ljudi koji su napravili popriličnu opipljivu štetu drugima, počnu u komentaru baš njima dijeliti komplimente, voljela bih da se to zove "fejdež" - kombinacija fejs objave, fejk osobe i one nepristojne riječi za vjetar.

Znam da moji pojmovi neće završiti u nekom rječniku stranih riječi, ali na nekim kavama sigurno hoće :) Meni naručite onu s lješnjakom što volim, kad sam već s vama :)

Voli vas vaša po(s)lovnjača

četvrtak, 4. siječnja 2018.

Ja Tarzan, ovdje rođen!

"Znaš li ti da je baš tu moj pokojni vujča šljivu imao?"
Who the fuck is Vujča?

"Znaš li ti da sam ja ovdje rođena, iz centra sam..."
Mama i tata nekih 400 km dalje, ali to se ne računa :))

Kaže: "Najgori su mi ovi Hercegovci, Ličani, Bosanci, Slavonci, Mađari, Slovenci...(dodajte po želji)... Gdje su oni bili kad smo mi...???"
Uvijek su ovi drugi gori...

Tu se sjetim mog pokojnog djeda bi baka njemu nešto prigovarala... On bi rekao: "Pa dobro, Marija, nisam ja valjda najgorji". On je bio čovjek kojemu ništa nije smetalo. Kad bi mu susjed nešto lagao, a moja pokojna mama ga pitala zašto sluša te laži, on bi odgovorio: "A ne znam, ako laže, laže sebi, ne laže meni... Mene ne bole uši..."

Postoje takvi neopterećeni ljudi. I pametni ljudi. Ti kažu kažu što su postigli, čime se bave, koje su im strasti i talenti, čemu se vesele i što planiraju u životu, a ovi drugi broje gdje i kad je netko njihov šljive sadio. Pametni ljudi poštuju druge zbog onoga što jesu, a ne po regionalnoj, vjerskoj ili drugoj pripadnosti.

Ima i onih koji brane rođake kao da su sveci, nema veze kakvi su ovi. U stanju su oči iskopati da zaštite neku budalu i posvađati se s normalnim čovjekom samo da objasne da je njihova "krv" skroz u redu i da je njihovo selo najbolje selo.

Od svih "pripadnosti" meni je još "najluđe" kad manipulator smutljivac prepozna drugog manipulatora pa se poštuju, podnose i udružuju protiv drugih, kao neka maloljetnička banda. Tu i tamo si zabiju koji nož u leđa, ali plitko da mogu izvući pa onda s tim istim noževima nasrću zajedno na druge.

Kad govorimo o leglu, meni je najdraže leglo slobodnih, optimističnih, samosvjesnih, radišnih i poštenih ljudi. Ima ih iz svih krajeva svijeta, iz svake regije, svih vjerskih pripadnosti, imovinskog statusa, oba spola (ne znam rekoše li ono da ima i neki treći?), svih boja kose, s brkovima ili bez, visokih i niskih, s velikim stopalima i onim manjim, zdravog pogleda na život.

Treba voljeti svoje, ali to ne znači mrziti druge. I ako nemate dokaz da je vaš "vujča" negdje šljivu sadio, posadite vi negdje zrno dobre volje. Raste sporo u našim krajevima, ali nada umire zadnja.

"Kozmopolitizam (od grčkog: kosmos = svijet i polites = građanin) prema Hrvatskom enciklopedijskom rječniku ideja je prema kojoj humani i prosvjećeni ljudi uspostavljaju odnose bez obzira na nacionalne, vjerske i državne granice i unapređuju općeljudske odnose; zagovaranje zajedništva, sloge ljudi i naroda cijeloga svijeta kao nadvladavanje nacionalnih, međunacionalnih i drugih podjela. To je stav prema kojemu su svi ljudi prije svega "građani svijeta", a ne pripadnici različitih kolektiva poput lokalnih, regionalnih, nacionalnih i dr. zajednica. (Wikipedia)"

Voli vas vaša po(s)lovnjača

utorak, 2. siječnja 2018.

Zašto si takav prema meni?

Vraćam se iz lijepe večernje šetnje po centru. Ulazim u Gajevu i ugledam par kako prelazi ulicu. Mladi. On ide 2 koraka ispred nje, a ona ide za njim s onim očajem na licu i govori: "Zašto si takav prema meni?" On drsko šuti. Ona govori: "Molim te..., stani!"

Znate za te situacije? Vidjeli ste ili doživjeli?

Došlo mi je da je zaustavim da joj kažem: "Ma bježi glavom bez obzira!" Reci mu: "J... mi se za to kakav si prema meni, ja sam dobra prema sebi!"

Ali, ne zna to ona, još je mlada i misli da će nekoga "namoliti" da je dobar prema njoj i da će jednom zaključiti kako je ona OK.

Odmahnem glavom i nastavim dalje...
Onda se sjetim kada sam se sama pitala zašto je netko nekakav prema meni, da sad ne nabrajam situacije iz prošlosti, od partnerskih odnosa, preko poslovnih situacija ili čuđenja kad ti nije jasno zašto te netko "na pravdi Boga" zaje...

E pa drage mlade žene (i one starije), pronađite snagu u sebi i podsjetite se da nitko i ništa nije vrijedno žrtvovanja, analize, tuge ili moljenja za pažnju. Nitko. Ni članovi obitelji, ni prijatelji, ni partneri ni kolege ni šefovi.

Pročitajte Parkinove knjige j*** mi se i j*** mi se terapija. Udahnite. Odahnite. Dobre ste takve kakve jeste. I ne treba vam potvrda od nekog drkadžije. Zaista.
"Drkadžija je osoba koja uživa da maltretira i smara svoju okolinu" 
Voli vas vaša po(s)lovnjača

ponedjeljak, 1. siječnja 2018.

Znam dvije poznate face, a ja sam treća

Prije par dana čekam da se naručim za jedan tretman. Dolaze muškarac i žena pa on kaže: "Dajte vidite nešto lijepo za moju suprugu, ona hoće biti ljepša nego što jest!" Supruga zadovoljno kima i kaže. "O da, pronašla sam ja tu sebi svašta lijepo za cijeli dan!" i zadovoljno se smješka kao da su najnovija istraživanja upravo potvrdila da je otkrila lijek protiv rijetke bolesti.

I tako se začudim ponosu kad netko uhvati neki besplatan artikl ili uspije dogovoriti neki besmisleni popust. 
Ili kad ti muž zna popraviti perilicu, a drugi jadnici plaćaju majstora...
I začudim se ponosu kad si dio nekog društvanceta, kad možeš sjesti pored nekog bitnog... 
Ili kad te slučajno uhvati kamera dok se motaš po ulici pa si odjednom bio na teveu... 
Ili kad te neki maloboljifrajer pogleda pa kaže: "Gdje si bila cijelog mog života, mala?" (a mala ima više od 40 godina, a nije niti baš mala...)... 
Ili ono kad ti nedajbože vatrogasci navrate u ulicu pa prolaznici pitaju što je bilo, a uvijek netko "ponosan" govori kako je valjda ostavila nešto na štednjaku i zaspala... I s ponosom točno objašnjava što se kuhalo kao da ima tajnu moć gledanja kroz zidove... 
Ili ono kad ti od susjedinog strica od male dečko poznaje liječnika koji je liječio onog pjevača... I točno se zna što je jeo za doručak i tko mu je dolazio... Ponosni su to trenuci... :)
Ili kad je "Zorica" ponosna jer se napokon počela družiti s "Maricom" jer joj to koristi za posao i ugled. "Marica" misle da su najbolje prijateljice i govori joj svoje tajne. Kad "Zorica" postigne ono što je planirala, nije joj više važna "Marica", jer je preko "Marice" upoznala "Dragicu" i onda ima novi plan. Poslije se više nitko ne sjeća kako je sve počelo, a "Marica" je tada već netko...

Urban Dictionary kaže da se to zove "attention whore" ili Social Climber: "(n.) Similar to an "attention whore", but a social climber is anyone that becomes friends, with someone else if they have something that they want, which we all know involves people. They become 'friends' with people who "know people". In turn, they become (or attempt to become) 'friends' with that first person's more "popular" friends, leaving the first person behind. Repeats this cycle to "get to the top"."

Ili kad "Ljubica" ima problema s "Vericom" jer je ova proziva, govori joj što da misli ili radi pa onda u 22 sata zove "Katicu" da je pita što da radi pa joj ova kaže da samo misli svojom glavom, ali "Ljubica" ne može, jer računa da bi možda mogla u budućnosti imati neke koristi od ove, a ova i zna da ima ljubavnika pa je to sve komplicirano. Bolje je onda biti ponosan uz "Vericu". "Verica" će oprostiti ako joj se vrati pod skute i druži se s kim joj ova kaže. Nikad ne znaš kako to može koristiti...

Ponos je čudna stvar. Uvuče se u pod kožu i drži te u šaci. Misliš da si netko dok je nečega i nekoga. Misliš da znaš stvari. Da imaš sve u šaci. Lupa bez reda i smisla, udari u glavu i baca... Steže. Lomi. Diže i spušta, bolje od one šljive... Taman toliko da zaboraviš da si u klincu...

Voli vas vaša po(s)lovnjača