Postovi

Prikazuju se postovi od siječanj, 2018

Stoko i majmune

U svom poslu i životu naslušam se svega i svačega, različitih priča, različitih životnih sudbina...

Nekim ljudima se namjesti da su okruženi osobama, koje ne samo da im ne daju podršku, već su često kamenčić koji ih žulja, tjera da (od)rastu, napreduju ili se mijenjaju iz korijena. Kako? Ne lijepim ponašanjem koje služi kao primjer, već kontinuiranim pritiskom, omalovažavanjem i uvredama.

Netko misli da iz određenih razloga ne može promijeniti svoje okolnosti, svoju "sudbinu" ili život.
Na poslu slušaju različite uvrede, manipulativne zadatke, često se umanjuju njihovi rezultati, zanemaruje doprinos i slično.
Istovremeno, kod kuće im se isto može dogoditi da umanjuju njihovu vrijednost, vide u njima samo grešku, ispravljaju ih, ismijavaju pa čak i nazivaju različitim pogrdnim imenima. "Stoko, majmune, glupačo, što ti znaš...", samo su neki od epiteta koji neki bezosjećajni primjerci upućuju drugima bez da misle da su time napravili nešto loše ili povrijedili osobu…

Seminar za zaključavanje vrata

Jedne lijepe subote nisam mogla zaključati vrata od sobe. Unutra su bila računala i osjećala sam odgovornost to riješiti kako kasnije ne bi bilo nekih problema.
Imajući to na umu, naišla sam na hodniku na osobu koja inače vodi brigu o tim poslovima i zamolila da provjeri što je s vratima, jer su bila otključana i kad sam došla, što me navelo na zaključak da ih netko i prije mene nije uspio zaključati. Nisam bila sigurna je li do vrata, prethodnih radova ili do ključa...
Osoba, vjerojatno pod pritiskom nekih svojih problema, počne dosta glasno govoriti da je s vratima sve u redu i pita me treba li se sad organizirati seminar za zaključavanje vrata.
Odgovorih da sam samo htjela riješiti slučaj, a da nema potrebe za neugodnom komunikacijom. U tom trenutku sam probudila dugo uspavani vulkan i da nisam otišla, ne znam kako bi ta komunikacija završila, jer je osoba počela glasno puhati i ići prema meni, vidno uzrujana.

Prije par dana sretnem tu istu osobu na hodniku i pravi se da se ne zna…

Kad nekome smeta što dišete

Moram priznati da mi nije baš jasno kako neki ljudi procijene da im netko ide na živce, da nekoga mrze ili ne vole, da im je netko smetnja u životu, a taj s njima nema nikakvu interakciju, niti im se javlja, niti od njih nešto traži niti sudjeluje u njihovom životu.

Jednom mi jedna osoba sa sto svojih privatnih i poslovnih problema, sudova, kazni i obiteljskih zavrzlama napisala da "moram još raditi na sebi". I to javno, s profila od nećaka. Ne moram spominjati da je to jedina interakcija koju smo imali proteklih dana, uživo ili na društvenim mrežama. Ta zabadala prate sve što radite, ljute se, divljaju, komentiraju u krugu nekih svojih ljudi sve što radite, smišljaju značenja vaših poteza, a puno toga ne razumiju. I stalno se pitaju na koga ste mislili kad nešto kažete ili napišete...

Ne razumiju da svatko ima pravo na svoje mišljenje, život, disanje, prostor po vlastitoj mjeri, no njima upravo to najviše ide na živce. Smeta im kad je netko slobodan, svoj, kad može raditi …

Dopisujem se samo s gorilama

Kad se sakriješ iza lažnog profila na društvenim mrežama, meni je isto kao kao da si se našpricao nekim jakim parfemom, a nisi se prao dvadeset dana. Tako mi je to futavo, jadno i otužno.

E sad. Žene po prirodi vole malo virkati kroz prozor, čačkati, mjeriti zelenilo trave u tuđem vrtu, ali kad muškarac napravi lažni profil i još se nazove Zmaj, Tigar ili Pastuh, obično je iza tog profila neki međed.  Jer, tko bi normalan pisao takve opise, ako sam izgleda kao zmaj? Ili ono kad su svi Banderasi, Pittovi ili štojaznam kakvi junaci iz filmova, to mi izgleda kao vrtić... 
I meni se sviđa Ethan Hunt pa ne pišem da sam mu cura. Osim toga, jeste li vi vidjeli mene, a jeste li vidjeli u filmu kakve cure Ethan uzgaja? Dakle, nema šanse!!!
E, tako isto ovi nemaju nikakve šanse da u stvarnom životu žive ono što fantaziraju na društvenim mrežama, gdje se skrivaju iza plavookih i plećatih tjelesa. I još mi je najgluplje kad stavi sliku gorile i onda pita šta radim. Evo baš se dopisujem s gorilam…

Čudo u vašem gradu! Najbrkatija žena koju ste vidjeli!

Nekako je pomalo smiješno da ljudi sami za sebe govore da su najutjecajniji i najuspješniji. To mi zvuči kao oni "plaćeni" naslovi u novinama gdje piše "Čudo od žene žari i pali u poduzetničkim krugovima..." Je, dobro ste pročitali, meni je smiješno, a imam najvišu akademsku titulu iz područja marketinga i projektnog menadžmenta i sva marketinška čuda su mi više-manje zanimljiva.

To je kao ono prije kad su u cirkusima prezentirali brkate žene... Nekako mi dođe na isto to uzvikivanje i hvalospjevi, samo što su ljudi prije s čuđenjem prikazivali ono što se rijetko viđa na ulici (nažalost), a sada svatko tko se sjeti, sam sebi lijepi etikete s različitim šljokicama...
Isto tako, netko tko se samozapošljava (jedini zaposleni u svojoj firmi) ponekad prezentira da je poduzetnik stoljeća. Razumijem ljude, bore se za kunu, kruh ili komad nečega na tavi. Razumijem i da žele osigurati svoju egzistenciju, a promocija im nešto znači i vole biti "netko" u svom selu/g…

Ne znaš ti kakva je ona...

Mnogi ljudi imaju potrebu ocijeniti ili procijeniti druge. To će neki nazvati osvrtanjem na situaciju ili ljude. Neki će reći da imaju pravo na svoje mišljenje ili da samo primjećuju. Neki će reći da nisu negativni već realni... Možda... Jedno je ponekad reći svoje mišljenje, a drugo je to pretvoriti u zanimanje...

Ipak, mnogi su samo usmjereni na to da ispadnu bolji od nekoga tko nešto radi, govori, nudi ili kreira. Žele na svaki lonac staviti poklopac, upozoriti, ponekad čak i "dobronamjerno" usmjeriti, taktizirajući ili udarajući iz svih cijevi. Takvi su obično u publici, ljudi s previše vremena, malo korisnih aktivnosti, ali s predugačkim jezicima, s usporenijim moždanim aktivnostima za korisne poteze.

Oni imaju vremena za gledanje, promatranje, analizu, uspoređivanje, dodavanje, olajavanje, opisivanje i dramatiziranje. Oni ne zaboravljaju. Oni svoj predmet interesa prate godinama i u stanju su nakon 5 godina opisivati situacije koje su se dogodile u prošlosti. Njih ne …

Udarnik i ordenje za jebivjetra

Postoje ti neki ljudi koji nemaju prevelikih briga u životu, stvari su im se namjestile, neke su sami posložili, zahtijevali su, tražili, često bili drski, a ponekad i manipulativno ugodni, kako bi sebi izravnali teren za uživanje i zabavu.
Neki sebi poslože odličnu situaciju kod kuće. Nitko ne zna gdje su, što rade, ni s kim su, a kad dođu - dobro su došli. Možda ne moraju ništa činiti, sve im se samo posloži po principu "Stoliću, prostri se!"
Neki to naprave na poslu. Rade malo, pričaju puno, svoje zasluge uvijek istaknu, a pothvate preuveličaju. Kad treba nešto dobiti, stoje prvi u redu i guraju se. Kad treba preuzeti odgovornost, oni pojma nemaju što se događa ili jednostavno taj dan nisu tu. Ti jebivjetri pravit će se ludi koliko treba, a onda će netko na kraju jednostavno prestati provjeravati njihovo ponašanje.

"Jebivjetar - vulg. površna osoba, šarlatan, nesiguran karakter (Hrvatski jezični portal)"
Postoje ljudi koji će prekopati pola rođakove oranice, saz…

Kome objašnjavati svoje ponašanje?

S vremenom, dogodi se da uočimo da nam se neko ponašanje ne sviđa, da nam ne odgovara ili da jednostavno ne dijelimo sličan pogled na život s nekim ljudima.
U trenutku kad se to dogodi, i kad nakon nekoliko provjera, utvrdim da zaista s nekim ljudima ne vidim zajednički smjer u prijateljstvu ili poslovnim odnosima, onda se jednostavno odlučim udaljiti.

Neki će reći da je to ružno i nepotrebno, ali uvijek treba razmisliti i postaviti pitanje - Čemu je korisno biti dvoličan? Zašto je društveno prihvatljivije smješkati se nekome, lajkati na društvenim mrežama, odraditi koji selfi, a misliti nešto nelijepo? Mogla bih dati nekoliko odgovora na ova pitanja, ali prepuštam vama da odgovorite sami...

Znam da su moderni pojmovi umrežavanje i odnosi, ali meni je korisnije biti svoj. Sjećam se, jedna kolegica je rekla da ona privatno nekoga ne voli, ali da posao nema veze s tim pa ako treba, pojavit će se gdje treba i družiti se s kim treba, ako ima koristi od toga. Upravo to mi se nije svidjelo…

Fejdeži i brendice

Čitam tu nešto na društvenim mrežama, krenem pisati post pa obrišem, jer ovo je tema za Dnijevnik :)
Kad nisam zabavljena razgovorima na svom zidu, pogledam kroz par minuta što ljudi pišu, što dijele, na koji način grade zajednicu...
Davno sam utvrdila da bismo trebali uvesti nove termine poput "brendica" - frendice koje se fotkaju za fejs brendiranje i prikaz društvene moći. To nisu prave frendice, već brend frendice. Ljudima svašta ima smisla, čak i kad nema veze s onim što stvarno misle i kad ne postoji stvarna kvaliteta odnosa. Dobila sam komentar da nisam ja to izmislila, već neki čovjek koji je rekao da je "brend" i frend i brat, ali mislim da je moje objašnjenje bolje i aktualnije :) Njemu njegovo, meni moje :)
"Brand je je prepoznatljiva oznaka ili ime nekog proizvoda, koje često podrazumijeva i kvalitetu. Marka mora stvarati snažni i trajni identitet proizvoda/usluge, sažimati osobnost poduzeća i poticati osjećaje povjerenja, korisnosti, dobrobiti i s…

Ja Tarzan, ovdje rođen!

"Znaš li ti da je baš tu moj pokojni vujča šljivu imao?"
Who the fuck is Vujča?

"Znaš li ti da sam ja ovdje rođena, iz centra sam..."
Mama i tata nekih 400 km dalje, ali to se ne računa :))

Kaže: "Najgori su mi ovi Hercegovci, Ličani, Bosanci, Slavonci, Mađari, Slovenci...(dodajte po želji)... Gdje su oni bili kad smo mi...???"
Uvijek su ovi drugi gori...

Tu se sjetim mog pokojnog djeda bi baka njemu nešto prigovarala... On bi rekao: "Pa dobro, Marija, nisam ja valjda najgorji". On je bio čovjek kojemu ništa nije smetalo. Kad bi mu susjed nešto lagao, a moja pokojna mama ga pitala zašto sluša te laži, on bi odgovorio: "A ne znam, ako laže, laže sebi, ne laže meni... Mene ne bole uši..."

Postoje takvi neopterećeni ljudi. I pametni ljudi. Ti kažu kažu što su postigli, čime se bave, koje su im strasti i talenti, čemu se vesele i što planiraju u životu, a ovi drugi broje gdje i kad je netko njihov šljive sadio. Pametni ljudi poštuju druge zb…

Zašto si takav prema meni?

Vraćam se iz lijepe večernje šetnje po centru. Ulazim u Gajevu i ugledam par kako prelazi ulicu. Mladi. On ide 2 koraka ispred nje, a ona ide za njim s onim očajem na licu i govori: "Zašto si takav prema meni?" On drsko šuti. Ona govori: "Molim te..., stani!"

Znate za te situacije? Vidjeli ste ili doživjeli?

Došlo mi je da je zaustavim da joj kažem: "Ma bježi glavom bez obzira!" Reci mu: "J... mi se za to kakav si prema meni, ja sam dobra prema sebi!"

Ali, ne zna to ona, još je mlada i misli da će nekoga "namoliti" da je dobar prema njoj i da će jednom zaključiti kako je ona OK.

Odmahnem glavom i nastavim dalje...
Onda se sjetim kada sam se sama pitala zašto je netko nekakav prema meni, da sad ne nabrajam situacije iz prošlosti, od partnerskih odnosa, preko poslovnih situacija ili čuđenja kad ti nije jasno zašto te netko "na pravdi Boga" zaje...

E pa drage mlade žene (i one starije), pronađite snagu u sebi i podsjetite se da…

Znam dvije poznate face, a ja sam treća

Prije par dana čekam da se naručim za jedan tretman. Dolaze muškarac i žena pa on kaže: "Dajte vidite nešto lijepo za moju suprugu, ona hoće biti ljepša nego što jest!" Supruga zadovoljno kima i kaže. "O da, pronašla sam ja tu sebi svašta lijepo za cijeli dan!" i zadovoljno se smješka kao da su najnovija istraživanja upravo potvrdila da je otkrila lijek protiv rijetke bolesti.

I tako se začudim ponosu kad netko uhvati neki besplatan artikl ili uspije dogovoriti neki besmisleni popust.  Ili kad ti muž zna popraviti perilicu, a drugi jadnici plaćaju majstora... I začudim se ponosu kad si dio nekog društvanceta, kad možeš sjesti pored nekog bitnog... 
Ili kad te slučajno uhvati kamera dok se motaš po ulici pa si odjednom bio na teveu...  Ili kad te neki maloboljifrajer pogleda pa kaže: "Gdje si bila cijelog mog života, mala?" (a mala ima više od 40 godina, a nije niti baš mala...)...  Ili ono kad ti nedajbože vatrogasci navrate u ulicu pa prolaznici pitaju …

Prikazi stranice od 29.12.2017.