Preskoči na glavni sadržaj

Čudo u vašem gradu! Najbrkatija žena koju ste vidjeli!

Nekako je pomalo smiješno da ljudi sami za sebe govore da su najutjecajniji i najuspješniji. To mi zvuči kao oni "plaćeni" naslovi u novinama gdje piše "Čudo od žene žari i pali u poduzetničkim krugovima..." Je, dobro ste pročitali, meni je smiješno, a imam najvišu akademsku titulu iz područja marketinga i projektnog menadžmenta i sva marketinška čuda su mi više-manje zanimljiva.

To je kao ono prije kad su u cirkusima prezentirali brkate žene... Nekako mi dođe na isto to uzvikivanje i hvalospjevi, samo što su ljudi prije s čuđenjem prikazivali ono što se rijetko viđa na ulici (nažalost), a sada svatko tko se sjeti, sam sebi lijepi etikete s različitim šljokicama...

Isto tako, netko tko se samozapošljava (jedini zaposleni u svojoj firmi) ponekad prezentira da je poduzetnik stoljeća. Razumijem ljude, bore se za kunu, kruh ili komad nečega na tavi. Razumijem i da žele osigurati svoju egzistenciju, a promocija im nešto znači i vole biti "netko" u svom selu/gradu... Ali, daleko je to od otmjenosti...
"Otmjenost je sam život, sam čovjek, to je čovjekova duša koja je postala plemenita, slobodna, dostojanstvena i nježna (T. Ivančić)"
Nažalost, mnogi misle da je sve istina što se priča, vide u tim ljudima uzore, a puno toga ne razumiju. Istina je da u našem malom društvu vi za mjesec dana od nepoznate osobe možete "kreirati" citiranog stručnjaka, napraviti medijski eksponirano lice, a bez ikakve podloge. 

Susretala sam se da ljudi misle da svaku objavu odobrava neko vijeće ili odbor, da ljudi ne lažu i da je sve onako kako se predstavlja. Nažalost, nije! Svatko tko se bori za svoj komad kolača, ima pred sobom zakone i etiku. Neki jednostavno smatraju da je sve dopušteno što nije protuzakonito pa će učiniti sve što je u njihovoj moći da ispadnu bolji, ljepši, prćastiji, uspješniji i pametniji.

Ljudi koji razumiju stvari, samo će vrtjeti glavom i čuditi se, a mnogi će se diviti. Zato jer ne misle svojom glavom. Zato jer ne provjeravaju. Zato što je sve dopušteno. Zato što se može. I zato što nikoga nije briga što se sve prezentira kao istina.

Kad se osvrneš na situaciju na tržištu, neki zaključe da ti je krivo, da si zavidan, da te nešto muči. Zato mnogi šute, čude se i gledaju. Misle da će se probuditi u nekoj drugoj stvarnosti ako budu ignorirali. Sreća pa sam uvijek radila što sam htjela, a i nisam u situaciji da moji rezultati danas ovise o tome što mislim o nekome ili nečemu.

I tako nekako, na kraju ispadne da si uspješan ako si snalažljiv i lukav ili ako ne biraš sredstva. Onda te poštuju. Užasno je i pomisliti da mnogi danas vjeruju da se ne isplati biti pošten i plemenit. Društvo koje ide u tom smjeru, ozbiljno je zaraženo. Međutim, ne liječi se društvo. Zaraza će se zaustaviti kad se izliječe mnogi pojedinci.

Voli vas vaša po(s)lovnjača

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Zašto si takav prema meni?

Vraćam se iz lijepe večernje šetnje po centru. Ulazim u Gajevu i ugledam par kako prelazi ulicu. Mladi. On ide 2 koraka ispred nje, a ona ide za njim s onim očajem na licu i govori: "Zašto si takav prema meni?" On drsko šuti. Ona govori: "Molim te..., stani!"

Znate za te situacije? Vidjeli ste ili doživjeli?

Došlo mi je da je zaustavim da joj kažem: "Ma bježi glavom bez obzira!" Reci mu: "J... mi se za to kakav si prema meni, ja sam dobra prema sebi!"

Ali, ne zna to ona, još je mlada i misli da će nekoga "namoliti" da je dobar prema njoj i da će jednom zaključiti kako je ona OK.

Odmahnem glavom i nastavim dalje...
Onda se sjetim kada sam se sama pitala zašto je netko nekakav prema meni, da sad ne nabrajam situacije iz prošlosti, od partnerskih odnosa, preko poslovnih situacija ili čuđenja kad ti nije jasno zašto te netko "na pravdi Boga" zaje...

E pa drage mlade žene (i one starije), pronađite snagu u sebi i podsjetite se da…

Priznajem, nisam duhovna

Žurim se naći s mužem za Valentinovo na ručku u restoranu (ne znam smijem li, a obzirom na temu pretprošlog teksta :)) pa će ovaj tekst biti kratak.

Moram priznati uzjogunjenom i unezvijerenom duhovnom narodu da nisam duhovna, nisam prisebna, nisam svjesna, malo sam i tupava, a i ne kužim stvari najbolje.

Dogodi se da napišem nešto, a onda stražari duhovnosti na društvenim mrežama budu ubodeni u guzicu i onda skoče pisati u inbox ili u komentar kako sam nepristojna, osorna, neduhovna, kako ne razumijem duhovne zakone i da sve to ima nekog smisla.

Onda mi govore da mi je niska vibracija, da mi se poremetila frekvencija, da osuđujem, da ne znam što je ljubav i ne kužim da smo svi jedno. Jaoooo, zaboravih dodati još priču o "ogledalu" (površno shvaćeno, naravno) pa sam to sad naknadno dodala u tekst :):)

E braćo mila, jeste dosadni. Je l' vi to neku vojsku regrutirate ili se pojedinačno s duhovnošću borite za koricu kruha? Ako je ovo prvo, smiješni ste, a ako je ovo drugo,…

Vidi joj očurdi

Napisah danas na Fejsu ovo: "Zahvalna što nisam dio onih koji javno zbore da se vole, a i za leđa jedan drugome rane sole..."

I to nije samo fraza, rečenica, poruka, to je moja iskrena zahvalnost što se spasih iz grupe onih koji su neiskreni radi sitnih koristi, pojavljivanja u javnosti, koji će lagati zbog 2-3 nova kontakta ili poveznice s drugim ljudima. Istovremeno, sa strane će govoriti o drugima što god treba, komentirati ljude na nekom čudnom nivou, a onda se bez problema s istima fotografirati zagrljeni i zaljubljenog pogleda... Sve je to život. I komercijala. I borba. I očaj. I frustracija. Sve razumijem, ali ne mora biti tako.
Ljudi pristaju izdati sebe kako ne bi bili "medijski izolirani". To sam čula od jedne žene u stvarno ozbiljnim godinama kad sam je pitala zašto surađuje s osobom koja je otvoreno ucjenjuje za godišnji iznos od valjda 800 kuna. Rekla je da ona mene voli i da smo prijateljice, ali da se boji "medijske blokade" od dotične. I …