Preskoči na glavni sadržaj

Ja ovo pišem zbog velike potražnje...

Danas potražnja nije samo ekonomski termin ili nešto o čemu stalno "trube" marketingaši... Danas o potražnji svi pričaju... Kažu: "Ne bih ja to, ali takva je potražnja... Radi što moraš..."

Potražnja je za cajkama, kojekakvim emisijama bez smisla i reda, osrednjim voditeljima, lošim konzultantima, duhovnim iscjeliteljima, novim izmišljenim zanimanjima na šljokičastim vizitkama, fotošopiranim fotkama, cicama i guzicama, nožurdama u minicama, osrednjim pjevačima, lošim komičarima i pojmanemamviše...

Sad će ovi koji se prepoznaju reći: "A je li tebi krivo?" Nije mi krivo. Ja sam ostvarila što sam htjela. Obrazovala se, radila, zaradila, trošila i sve tako u krug više puta. I nije baš da se moja riječ ništa ne računa. Mnogi čitaju, prate, gledaju, a samo neki komentiraju. Ne vole ljudi to, kažu mi da sam stroga. I nešto zahtijevam. I nešto stalno hoću ili neću, a i ne dam se zajebavati.

Jednom sam jednoj koja je "kao citirala" jednu poznatu jutjubericu napisala da to nije njena izreka već općepoznata stvar desetljećima pa da tako i navede. Naravno, ova to nije znala, jer je s tom jutjubericom otkrila aforizme. I to nije bilo dovoljno da napravi korekciju, već je javno oplela po meni da sam zavidna i niš'koristi osoba koja nema ništa svoje i da mi je bolje da sama nešto smislim. Nesreća je bila u tome što je izreka glasila "Bolje biti u miru nego u pravu", a ova se svim silama i iz petnih žila trudila da mi dokaže da je u pravu, a ja nisam. Eto. Navede, složi se s bezbroj srčeka i pohvala navedenoj, a ne može implementirati u svoj život... I sve je tako...

Ima toga na sve strane... Govori se, piše, radi, naslikava, prikazuje, a samo zbog velike potražnje.  Možda bez smisla, ali zbog potražnje. Jako mudro i dugoročno opravdano... A i para će jednom biti... Kako da ne... :)

Voli vas vaša po(s)lovnjača

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Što je to u ljudima?

Ovih dana trpimo poprilično visoke temperature, a oko nas se puno toga uzburkalo. Nisu valovi, a nisu ni vjetrovi nego događaji koji su ujedinili i razjedinili naciju.
Tu su s jedne strane naši nogometaši, njihov uspjeh i nekima popularni, a nekima ogađeni Thompson. Tu je i Oliver Dragojević, njegov odlazak i ujedinjenje u tuzi.
Kao i inače, bila sam na društvenim mrežama tih dana. Skoro pa nisi mogao pronaći osobu koja nije željela podijeliti dio atmosfere s nogometnog slavlja ili podijeliti tugu oko Oliverovog odlaska. Neki su izvukli i svoje fotografije s njim, neki pronašli neke online, dijelili pjesme, prisjećali se nekih starih dana i svašta nešto. Nisi mogao sjesti skoro ni na jednu terasu da se ne čuje Oliverova pjesma.
Eto. Mi ljudi slavimo početke i rađanja, a tugujemo kad je neki kraj. Slavimo i ekstremne uspjehe... A što je između?

Sve mislim, što je to u ljudima da ne slave život kad se živi, umjesto kad je kraj?
Što je to u ljudima da ne slave svaku aktivnost, umjesto d…

Sve sam rastjerala....

Dobila sam danas pitanje: "Što je s Dnijevnikom? Nedostaje mi!"
I sad ja mislim: "Stvarno, što je s Dnijevnikom?!" Nemam materijala. Rastjerala sam sve smutljivce, razlijepila im dva-tri šamara riječima, oni se ošamutili, samo ih pomela poslije...
I o čemu čovjek onda da piše?
Lijepo mi u životu. Uživam. Putujem. Radim što hoću, kad hoću, s kim hoću.
Sve si namjestila. Radim što volim. Odje... budale. I one dvolične koji drže jezik za zubima kad je pravi trenutak da se izjasne. Ne mogu to. Malo mi naporno. Ne volim ni u filmovima kad jedni drugima nešto prešućuju i uvijek se čudim zašto je to stalno tako. Ono - dramatična scena, ona otvara usta da nešto izusti, ali se predomisli i kaže: "Ništa... Nema veze." Onda sve ode u onu stvar. Tako ljudi žive i u stvarnom životu, jer su ti stvarni životi inspirirali filmske radnje.
E ja neću tako. Hoću da se poznajemo. Hoću da razgovaramo. Hoću da smo iskreni. Ako nismo, nemamo što raditi zajedno. Ima dovoljno fil…

Znaju li ljudi zašto nekoga ili nešto vole?

Susrećem se s mnogim ljudima i čujem njihove razloge za nešto, što im se sviđa ili ne sviđa, koga vole ili ne vole, čujem razloge koje mnogi možda nemaju priliku čuti pa ću sada navesti neke kojih sam se sjetila razmišljajući o ovoj temi.

Sjećam se, jednom sam pitala jednu osobu zašto želi da je savjetuje konkretna osoba, a odgovor je bio da joj je zanimljiva jer imaju iste probleme. Ljudi se vole s nekim poistovijetiti pa ako je još to neka uspješna osoba, a ima iste probleme kao netko drugi, zvuči nekako utješno, zar ne? ;) Možda je utješno, ali nije korisno. No dobro, tko mene pita?! :)

Isto tako, puno puta se ljudi dive nekoj osobi, njenoj mirnoći, zen pristupu svemu što je okružuje, svidi im se biti u društvu te osobe, misle da je njihov mir došao iz tog druženja, a ne mogu razumjeti da osobu zapravo boli briga i inače pa je samo taj osjećaj "zabolimedlačicanalijevompalcu" zapravo privlačan, posebno onima koji su stalno zabrinuti ili su pod osjećajem tjeskobe cijelog d…