Preskoči na glavni sadržaj

Ja Tarzan, ovdje rođen!

"Znaš li ti da je baš tu moj pokojni vujča šljivu imao?"
Who the fuck is Vujča?

"Znaš li ti da sam ja ovdje rođena, iz centra sam..."
Mama i tata nekih 400 km dalje, ali to se ne računa :))

Kaže: "Najgori su mi ovi Hercegovci, Ličani, Bosanci, Slavonci, Mađari, Slovenci...(dodajte po želji)... Gdje su oni bili kad smo mi...???"
Uvijek su ovi drugi gori...

Tu se sjetim mog pokojnog djeda bi baka njemu nešto prigovarala... On bi rekao: "Pa dobro, Marija, nisam ja valjda najgorji". On je bio čovjek kojemu ništa nije smetalo. Kad bi mu susjed nešto lagao, a moja pokojna mama ga pitala zašto sluša te laži, on bi odgovorio: "A ne znam, ako laže, laže sebi, ne laže meni... Mene ne bole uši..."

Postoje takvi neopterećeni ljudi. I pametni ljudi. Ti kažu kažu što su postigli, čime se bave, koje su im strasti i talenti, čemu se vesele i što planiraju u životu, a ovi drugi broje gdje i kad je netko njihov šljive sadio. Pametni ljudi poštuju druge zbog onoga što jesu, a ne po regionalnoj, vjerskoj ili drugoj pripadnosti.

Ima i onih koji brane rođake kao da su sveci, nema veze kakvi su ovi. U stanju su oči iskopati da zaštite neku budalu i posvađati se s normalnim čovjekom samo da objasne da je njihova "krv" skroz u redu i da je njihovo selo najbolje selo.

Od svih "pripadnosti" meni je još "najluđe" kad manipulator smutljivac prepozna drugog manipulatora pa se poštuju, podnose i udružuju protiv drugih, kao neka maloljetnička banda. Tu i tamo si zabiju koji nož u leđa, ali plitko da mogu izvući pa onda s tim istim noževima nasrću zajedno na druge.

Kad govorimo o leglu, meni je najdraže leglo slobodnih, optimističnih, samosvjesnih, radišnih i poštenih ljudi. Ima ih iz svih krajeva svijeta, iz svake regije, svih vjerskih pripadnosti, imovinskog statusa, oba spola (ne znam rekoše li ono da ima i neki treći?), svih boja kose, s brkovima ili bez, visokih i niskih, s velikim stopalima i onim manjim, zdravog pogleda na život.

Treba voljeti svoje, ali to ne znači mrziti druge. I ako nemate dokaz da je vaš "vujča" negdje šljivu sadio, posadite vi negdje zrno dobre volje. Raste sporo u našim krajevima, ali nada umire zadnja.

"Kozmopolitizam (od grčkog: kosmos = svijet i polites = građanin) prema Hrvatskom enciklopedijskom rječniku ideja je prema kojoj humani i prosvjećeni ljudi uspostavljaju odnose bez obzira na nacionalne, vjerske i državne granice i unapređuju općeljudske odnose; zagovaranje zajedništva, sloge ljudi i naroda cijeloga svijeta kao nadvladavanje nacionalnih, međunacionalnih i drugih podjela. To je stav prema kojemu su svi ljudi prije svega "građani svijeta", a ne pripadnici različitih kolektiva poput lokalnih, regionalnih, nacionalnih i dr. zajednica. (Wikipedia)"

Voli vas vaša po(s)lovnjača

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Što je to u ljudima?

Ovih dana trpimo poprilično visoke temperature, a oko nas se puno toga uzburkalo. Nisu valovi, a nisu ni vjetrovi nego događaji koji su ujedinili i razjedinili naciju.
Tu su s jedne strane naši nogometaši, njihov uspjeh i nekima popularni, a nekima ogađeni Thompson. Tu je i Oliver Dragojević, njegov odlazak i ujedinjenje u tuzi.
Kao i inače, bila sam na društvenim mrežama tih dana. Skoro pa nisi mogao pronaći osobu koja nije željela podijeliti dio atmosfere s nogometnog slavlja ili podijeliti tugu oko Oliverovog odlaska. Neki su izvukli i svoje fotografije s njim, neki pronašli neke online, dijelili pjesme, prisjećali se nekih starih dana i svašta nešto. Nisi mogao sjesti skoro ni na jednu terasu da se ne čuje Oliverova pjesma.
Eto. Mi ljudi slavimo početke i rađanja, a tugujemo kad je neki kraj. Slavimo i ekstremne uspjehe... A što je između?

Sve mislim, što je to u ljudima da ne slave život kad se živi, umjesto kad je kraj?
Što je to u ljudima da ne slave svaku aktivnost, umjesto d…

Sve sam rastjerala....

Dobila sam danas pitanje: "Što je s Dnijevnikom? Nedostaje mi!"
I sad ja mislim: "Stvarno, što je s Dnijevnikom?!" Nemam materijala. Rastjerala sam sve smutljivce, razlijepila im dva-tri šamara riječima, oni se ošamutili, samo ih pomela poslije...
I o čemu čovjek onda da piše?
Lijepo mi u životu. Uživam. Putujem. Radim što hoću, kad hoću, s kim hoću.
Sve si namjestila. Radim što volim. Odje... budale. I one dvolične koji drže jezik za zubima kad je pravi trenutak da se izjasne. Ne mogu to. Malo mi naporno. Ne volim ni u filmovima kad jedni drugima nešto prešućuju i uvijek se čudim zašto je to stalno tako. Ono - dramatična scena, ona otvara usta da nešto izusti, ali se predomisli i kaže: "Ništa... Nema veze." Onda sve ode u onu stvar. Tako ljudi žive i u stvarnom životu, jer su ti stvarni životi inspirirali filmske radnje.
E ja neću tako. Hoću da se poznajemo. Hoću da razgovaramo. Hoću da smo iskreni. Ako nismo, nemamo što raditi zajedno. Ima dovoljno fil…

Znaju li ljudi zašto nekoga ili nešto vole?

Susrećem se s mnogim ljudima i čujem njihove razloge za nešto, što im se sviđa ili ne sviđa, koga vole ili ne vole, čujem razloge koje mnogi možda nemaju priliku čuti pa ću sada navesti neke kojih sam se sjetila razmišljajući o ovoj temi.

Sjećam se, jednom sam pitala jednu osobu zašto želi da je savjetuje konkretna osoba, a odgovor je bio da joj je zanimljiva jer imaju iste probleme. Ljudi se vole s nekim poistovijetiti pa ako je još to neka uspješna osoba, a ima iste probleme kao netko drugi, zvuči nekako utješno, zar ne? ;) Možda je utješno, ali nije korisno. No dobro, tko mene pita?! :)

Isto tako, puno puta se ljudi dive nekoj osobi, njenoj mirnoći, zen pristupu svemu što je okružuje, svidi im se biti u društvu te osobe, misle da je njihov mir došao iz tog druženja, a ne mogu razumjeti da osobu zapravo boli briga i inače pa je samo taj osjećaj "zabolimedlačicanalijevompalcu" zapravo privlačan, posebno onima koji su stalno zabrinuti ili su pod osjećajem tjeskobe cijelog d…