Preskoči na glavni sadržaj

Pa nisi morala!

Jeste li osoba koja uvijek misli samo na sebe, razmišljate li samo o tuđoj ugodi ili pokušavate pronaći ravnotežu između svojih i potreba drugih ljudi?

Susretala sam i ljude koji uvijek više misle na sebe. Oni onda imaju osjećaj da drugi oko njih imaju neku mračnu strategiju u kojoj drugi dolaze na red tek kad oni imaju toliko viška da im postaje prelako dati. Posebno su bijesni i s omalovažavanjem gledaju na one koji poznaju "strategiju obostrane koristi". To ih vjerojatno previše dira u ranu sebičnosti i narcisoidnosti, jer svjetlo uvijek smeta onima koji predugo hodaju u mraku.

To su oni ljudi koji pristanu koristiti nešto što im ponudite, rado uživaju određene pogodnosti. Nažalost, kad pomislite da imate neki "blizak odnos" i da oni shvaćaju da ste vi davatelj, a oni primatelji, obično kažu: "Nisi morala ili nisi morao! Mogao sam ja to sam-a!". I to je točno. Vjerojatno su mogli, ali su ipak sami odlučili primati, a ponekad čak i uzimati.

Naravno, onaj koji iskreno daje, neće se opterećivati nezahvalnošću ili protuuslugama. Ako dajemo, važno je da to činimo iz srca, neovisno o reakcijama ovih koji primaju. To bi sve bilo u redu, da ovi sami nemaju potrebu povrijediti ove koji daju. Osjećajući se loše, a ponekad čak i poniženo što primaju, vrlo su grubi prema ovima koji daju. Mogu ih čak i optuživati za davanje u smislu da nisu zadovoljni ponuđenim ili čak lagati da nikad ništa nisu ni primili.

Jednom mi se požalila djevojka kojoj je član obitelji rekao: "A što si ti za nekoga učinila u svom životu?" Istovremeno, ta djevojka je cijeli život puno činila za druge, često zanemarujući sebe. Taj član obitelji je mogao prije zamisliti njenu smrt, nego da ostane bez imovine, ratujući s ostalim nasljednicima. Dok je to izgovarao, nije razmišljao kako će se ona osjećati. Želio je zaštititi sebe.
"Ima ljudi koji od svog bogatstva nemaju ništa osim straha da će ga izgubiti (Diderot)."
Općenito je mnogim ljudima stalo do materijalnih užitaka i oni će se boriti ne pokazujući osjećaje. Neće im biti važno hoće li nekoga povrijediti, omalovažiti ili rastužiti. Njima je važno da pobijede, imaju, budu važni. U svakom razgovoru žele biti najbolji. Trudit će se pronaći osobe koje će im ugađati ili neće pristati na odnos. Uvijek će željeti zadržati kontrolu i sigurnost, a to čine iz straha od gubitka i osjećaja bespomoćnosti, iako glume nadmoć. Misle da će ih to zaštititi, a ne razumiju da je uvijek najbogatiji onaj koji može davati i davati, bez osjećaja gubitka... Taj osjećaj obilja nije vezan za opipljivo, to je zagrljaj univerzalne ljubavi. To je svjetlo, nada i zalet.

Šteta što neki ne razumiju da sa strahom od gubitka i materijalnim okovima tako letjeti nikad ne možeš...
“Biti zahvalan za sve dobro što imaš u svom životu je temelj sveg izobilja (Tolle)"
Voli vas vaša po(s)lovnjača

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Zašto si takav prema meni?

Vraćam se iz lijepe večernje šetnje po centru. Ulazim u Gajevu i ugledam par kako prelazi ulicu. Mladi. On ide 2 koraka ispred nje, a ona ide za njim s onim očajem na licu i govori: "Zašto si takav prema meni?" On drsko šuti. Ona govori: "Molim te..., stani!"

Znate za te situacije? Vidjeli ste ili doživjeli?

Došlo mi je da je zaustavim da joj kažem: "Ma bježi glavom bez obzira!" Reci mu: "J... mi se za to kakav si prema meni, ja sam dobra prema sebi!"

Ali, ne zna to ona, još je mlada i misli da će nekoga "namoliti" da je dobar prema njoj i da će jednom zaključiti kako je ona OK.

Odmahnem glavom i nastavim dalje...
Onda se sjetim kada sam se sama pitala zašto je netko nekakav prema meni, da sad ne nabrajam situacije iz prošlosti, od partnerskih odnosa, preko poslovnih situacija ili čuđenja kad ti nije jasno zašto te netko "na pravdi Boga" zaje...

E pa drage mlade žene (i one starije), pronađite snagu u sebi i podsjetite se da…

Priznajem, nisam duhovna

Žurim se naći s mužem za Valentinovo na ručku u restoranu (ne znam smijem li, a obzirom na temu pretprošlog teksta :)) pa će ovaj tekst biti kratak.

Moram priznati uzjogunjenom i unezvijerenom duhovnom narodu da nisam duhovna, nisam prisebna, nisam svjesna, malo sam i tupava, a i ne kužim stvari najbolje.

Dogodi se da napišem nešto, a onda stražari duhovnosti na društvenim mrežama budu ubodeni u guzicu i onda skoče pisati u inbox ili u komentar kako sam nepristojna, osorna, neduhovna, kako ne razumijem duhovne zakone i da sve to ima nekog smisla.

Onda mi govore da mi je niska vibracija, da mi se poremetila frekvencija, da osuđujem, da ne znam što je ljubav i ne kužim da smo svi jedno. Jaoooo, zaboravih dodati još priču o "ogledalu" (površno shvaćeno, naravno) pa sam to sad naknadno dodala u tekst :):)

E braćo mila, jeste dosadni. Je l' vi to neku vojsku regrutirate ili se pojedinačno s duhovnošću borite za koricu kruha? Ako je ovo prvo, smiješni ste, a ako je ovo drugo,…

Vidi joj očurdi

Napisah danas na Fejsu ovo: "Zahvalna što nisam dio onih koji javno zbore da se vole, a i za leđa jedan drugome rane sole..."

I to nije samo fraza, rečenica, poruka, to je moja iskrena zahvalnost što se spasih iz grupe onih koji su neiskreni radi sitnih koristi, pojavljivanja u javnosti, koji će lagati zbog 2-3 nova kontakta ili poveznice s drugim ljudima. Istovremeno, sa strane će govoriti o drugima što god treba, komentirati ljude na nekom čudnom nivou, a onda se bez problema s istima fotografirati zagrljeni i zaljubljenog pogleda... Sve je to život. I komercijala. I borba. I očaj. I frustracija. Sve razumijem, ali ne mora biti tako.
Ljudi pristaju izdati sebe kako ne bi bili "medijski izolirani". To sam čula od jedne žene u stvarno ozbiljnim godinama kad sam je pitala zašto surađuje s osobom koja je otvoreno ucjenjuje za godišnji iznos od valjda 800 kuna. Rekla je da ona mene voli i da smo prijateljice, ali da se boji "medijske blokade" od dotične. I …