Preskoči na glavni sadržaj

Seminar za zaključavanje vrata

Jedne lijepe subote nisam mogla zaključati vrata od sobe. Unutra su bila računala i osjećala sam odgovornost to riješiti kako kasnije ne bi bilo nekih problema.
Imajući to na umu, naišla sam na hodniku na osobu koja inače vodi brigu o tim poslovima i zamolila da provjeri što je s vratima, jer su bila otključana i kad sam došla, što me navelo na zaključak da ih netko i prije mene nije uspio zaključati. Nisam bila sigurna je li do vrata, prethodnih radova ili do ključa...
Osoba, vjerojatno pod pritiskom nekih svojih problema, počne dosta glasno govoriti da je s vratima sve u redu i pita me treba li se sad organizirati seminar za zaključavanje vrata.
Odgovorih da sam samo htjela riješiti slučaj, a da nema potrebe za neugodnom komunikacijom. U tom trenutku sam probudila dugo uspavani vulkan i da nisam otišla, ne znam kako bi ta komunikacija završila, jer je osoba počela glasno puhati i ići prema meni, vidno uzrujana.

Prije par dana sretnem tu istu osobu na hodniku i pravi se da se ne znamo, bez pozdrava.
Danas je srećem opet s istom reakcijom pa zaključujem da prošli put nije bilo slučajno.
Neki ljudi ostare i naraste im dlake viška iz svih otvora na tijelu, a ostanu nadrkani.

I molim da se promijene uobičajeni natpisi da su žene u pravilu nadrkane babe i da su stariji ljudi mudri ljudi. Ovdje je upravo suprotan slučaj.

Ne znam što muškarce u ozbiljnim godinama navodi da budu neugodni prema ženama.  Samopouzdanje i zadovoljstvo u životu, sigurno ne...

Voli vas vaša po(s)lovnjača

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Što je to u ljudima?

Ovih dana trpimo poprilično visoke temperature, a oko nas se puno toga uzburkalo. Nisu valovi, a nisu ni vjetrovi nego događaji koji su ujedinili i razjedinili naciju.
Tu su s jedne strane naši nogometaši, njihov uspjeh i nekima popularni, a nekima ogađeni Thompson. Tu je i Oliver Dragojević, njegov odlazak i ujedinjenje u tuzi.
Kao i inače, bila sam na društvenim mrežama tih dana. Skoro pa nisi mogao pronaći osobu koja nije željela podijeliti dio atmosfere s nogometnog slavlja ili podijeliti tugu oko Oliverovog odlaska. Neki su izvukli i svoje fotografije s njim, neki pronašli neke online, dijelili pjesme, prisjećali se nekih starih dana i svašta nešto. Nisi mogao sjesti skoro ni na jednu terasu da se ne čuje Oliverova pjesma.
Eto. Mi ljudi slavimo početke i rađanja, a tugujemo kad je neki kraj. Slavimo i ekstremne uspjehe... A što je između?

Sve mislim, što je to u ljudima da ne slave život kad se živi, umjesto kad je kraj?
Što je to u ljudima da ne slave svaku aktivnost, umjesto d…

Sve sam rastjerala....

Dobila sam danas pitanje: "Što je s Dnijevnikom? Nedostaje mi!"
I sad ja mislim: "Stvarno, što je s Dnijevnikom?!" Nemam materijala. Rastjerala sam sve smutljivce, razlijepila im dva-tri šamara riječima, oni se ošamutili, samo ih pomela poslije...
I o čemu čovjek onda da piše?
Lijepo mi u životu. Uživam. Putujem. Radim što hoću, kad hoću, s kim hoću.
Sve si namjestila. Radim što volim. Odje... budale. I one dvolične koji drže jezik za zubima kad je pravi trenutak da se izjasne. Ne mogu to. Malo mi naporno. Ne volim ni u filmovima kad jedni drugima nešto prešućuju i uvijek se čudim zašto je to stalno tako. Ono - dramatična scena, ona otvara usta da nešto izusti, ali se predomisli i kaže: "Ništa... Nema veze." Onda sve ode u onu stvar. Tako ljudi žive i u stvarnom životu, jer su ti stvarni životi inspirirali filmske radnje.
E ja neću tako. Hoću da se poznajemo. Hoću da razgovaramo. Hoću da smo iskreni. Ako nismo, nemamo što raditi zajedno. Ima dovoljno fil…

Znaju li ljudi zašto nekoga ili nešto vole?

Susrećem se s mnogim ljudima i čujem njihove razloge za nešto, što im se sviđa ili ne sviđa, koga vole ili ne vole, čujem razloge koje mnogi možda nemaju priliku čuti pa ću sada navesti neke kojih sam se sjetila razmišljajući o ovoj temi.

Sjećam se, jednom sam pitala jednu osobu zašto želi da je savjetuje konkretna osoba, a odgovor je bio da joj je zanimljiva jer imaju iste probleme. Ljudi se vole s nekim poistovijetiti pa ako je još to neka uspješna osoba, a ima iste probleme kao netko drugi, zvuči nekako utješno, zar ne? ;) Možda je utješno, ali nije korisno. No dobro, tko mene pita?! :)

Isto tako, puno puta se ljudi dive nekoj osobi, njenoj mirnoći, zen pristupu svemu što je okružuje, svidi im se biti u društvu te osobe, misle da je njihov mir došao iz tog druženja, a ne mogu razumjeti da osobu zapravo boli briga i inače pa je samo taj osjećaj "zabolimedlačicanalijevompalcu" zapravo privlačan, posebno onima koji su stalno zabrinuti ili su pod osjećajem tjeskobe cijelog d…