Preskoči na glavni sadržaj

Udarnik i ordenje za jebivjetra

Postoje ti neki ljudi koji nemaju prevelikih briga u životu, stvari su im se namjestile, neke su sami posložili, zahtijevali su, tražili, često bili drski, a ponekad i manipulativno ugodni, kako bi sebi izravnali teren za uživanje i zabavu.
Neki sebi poslože odličnu situaciju kod kuće. Nitko ne zna gdje su, što rade, ni s kim su, a kad dođu - dobro su došli. Možda ne moraju ništa činiti, sve im se samo posloži po principu "Stoliću, prostri se!"
Neki to naprave na poslu. Rade malo, pričaju puno, svoje zasluge uvijek istaknu, a pothvate preuveličaju. Kad treba nešto dobiti, stoje prvi u redu i guraju se. Kad treba preuzeti odgovornost, oni pojma nemaju što se događa ili jednostavno taj dan nisu tu. Ti jebivjetri pravit će se ludi koliko treba, a onda će netko na kraju jednostavno prestati provjeravati njihovo ponašanje.

"Jebivjetar - vulg. površna osoba, šarlatan, nesiguran karakter (Hrvatski jezični portal)"

Postoje ljudi koji će prekopati pola rođakove oranice, sazidati pola kuće, postaviti pločice, odvesti nečiju strinu nekih 300 km da obavi neku glupost, a istovremeno ih doma ne smiju ništa zamoliti, zanemaruju ukućane, odnosno članove obitelji i ponašaju se kao stranci, uživajući u potvrdi ovih drugih koji ih hvale kao izrazite "dobre ljude". Ovi isti će se potruditi objasniti ukućanima da ih baš "svi vole" i da su zahvalni, a da su ovi ludi  i nenormalni ako ne vide kako su oni fantastični. Za njih u kući rade neki njihovi Sirotanovići (Srce, ruke i lopata).

Netko će reći kako su se ovi lijepo snašli i da bi bio sretan svatko tko tako može. Ovi su ležerni, zabavni, ushićeni, zvijezde zabava, lepršavi, mladenački zaneseni i beskrajno optimistični.

Uvijek iza ili pored takvih ljudi sjede, rade ili žive neki radoholičari, "udarnici", vrlo odgovorni likovi i disciplinirani radnici koji odrađuju stvaran život i obveze za ove lepršave.

Ljudi vole predstave, parade i show. Dokle god im je korisno, zabavno i smiješno, neće prokopati dublje i dalje. Sad bismo mogli raspravljati zašto ovi Sirotanovići nešto rade za takve i koji im je klinac.
Mogli bismo sad isto raspraviti jesu li ovi toliko pametni ili su ovi drugi jednostavno toliko vrijedni i dobri, a znamo da su dobar i budala dva brata :)

Svašta bi se tu moglo analizirati, ali odnosi su ionako često površni i ljude ne zanimaju razlozi, dubine i širine... Neki će znati istinu, ali će je ignorirati zbog koristi. Neki će znati istinu, ali će im biti drago vidjeti da netko uspijeva malo uložiti, a puno dobiti što znači da se i njima može "posrećiti po istom principu". Mnogi neće moći shvatiti istinu, jer etikete i pakiranja su uvijek privlačile pažnju više od sadržaja pa neka tako i ostane... Nastavimo davati ordenje jebivjetrima. Zato nam društvo ovako galopirajuće napreduje.

Voli vas vaša po(s)lovnjača

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Što je to u ljudima?

Ovih dana trpimo poprilično visoke temperature, a oko nas se puno toga uzburkalo. Nisu valovi, a nisu ni vjetrovi nego događaji koji su ujedinili i razjedinili naciju.
Tu su s jedne strane naši nogometaši, njihov uspjeh i nekima popularni, a nekima ogađeni Thompson. Tu je i Oliver Dragojević, njegov odlazak i ujedinjenje u tuzi.
Kao i inače, bila sam na društvenim mrežama tih dana. Skoro pa nisi mogao pronaći osobu koja nije željela podijeliti dio atmosfere s nogometnog slavlja ili podijeliti tugu oko Oliverovog odlaska. Neki su izvukli i svoje fotografije s njim, neki pronašli neke online, dijelili pjesme, prisjećali se nekih starih dana i svašta nešto. Nisi mogao sjesti skoro ni na jednu terasu da se ne čuje Oliverova pjesma.
Eto. Mi ljudi slavimo početke i rađanja, a tugujemo kad je neki kraj. Slavimo i ekstremne uspjehe... A što je između?

Sve mislim, što je to u ljudima da ne slave život kad se živi, umjesto kad je kraj?
Što je to u ljudima da ne slave svaku aktivnost, umjesto d…

Sve sam rastjerala....

Dobila sam danas pitanje: "Što je s Dnijevnikom? Nedostaje mi!"
I sad ja mislim: "Stvarno, što je s Dnijevnikom?!" Nemam materijala. Rastjerala sam sve smutljivce, razlijepila im dva-tri šamara riječima, oni se ošamutili, samo ih pomela poslije...
I o čemu čovjek onda da piše?
Lijepo mi u životu. Uživam. Putujem. Radim što hoću, kad hoću, s kim hoću.
Sve si namjestila. Radim što volim. Odje... budale. I one dvolične koji drže jezik za zubima kad je pravi trenutak da se izjasne. Ne mogu to. Malo mi naporno. Ne volim ni u filmovima kad jedni drugima nešto prešućuju i uvijek se čudim zašto je to stalno tako. Ono - dramatična scena, ona otvara usta da nešto izusti, ali se predomisli i kaže: "Ništa... Nema veze." Onda sve ode u onu stvar. Tako ljudi žive i u stvarnom životu, jer su ti stvarni životi inspirirali filmske radnje.
E ja neću tako. Hoću da se poznajemo. Hoću da razgovaramo. Hoću da smo iskreni. Ako nismo, nemamo što raditi zajedno. Ima dovoljno fil…

Znaju li ljudi zašto nekoga ili nešto vole?

Susrećem se s mnogim ljudima i čujem njihove razloge za nešto, što im se sviđa ili ne sviđa, koga vole ili ne vole, čujem razloge koje mnogi možda nemaju priliku čuti pa ću sada navesti neke kojih sam se sjetila razmišljajući o ovoj temi.

Sjećam se, jednom sam pitala jednu osobu zašto želi da je savjetuje konkretna osoba, a odgovor je bio da joj je zanimljiva jer imaju iste probleme. Ljudi se vole s nekim poistovijetiti pa ako je još to neka uspješna osoba, a ima iste probleme kao netko drugi, zvuči nekako utješno, zar ne? ;) Možda je utješno, ali nije korisno. No dobro, tko mene pita?! :)

Isto tako, puno puta se ljudi dive nekoj osobi, njenoj mirnoći, zen pristupu svemu što je okružuje, svidi im se biti u društvu te osobe, misle da je njihov mir došao iz tog druženja, a ne mogu razumjeti da osobu zapravo boli briga i inače pa je samo taj osjećaj "zabolimedlačicanalijevompalcu" zapravo privlačan, posebno onima koji su stalno zabrinuti ili su pod osjećajem tjeskobe cijelog d…