utorak, 27. veljače 2018.

Namćor

Sve mi je jasno što Balašević pjeva:
"Ne volem 
Kad mi gaće uđu di već uđu... 
Te što brinu brigu tuđu 
Košticu u štrudli od višanja"

Ali jasno mi je i što "volem":
- ljude otvorenog srca
- pogreške dok ljudi idu prema naprijed
- iskrene namjere
- pristojne i ljubazne ljude
- tople osobe koje vole život
- ljude koji vole životinje i brinu o slabijima
- nesebične ljude
- ljude koji imaju srce, ali i mozak te poveći jezik...

Ali zato: 
Ne volim kad mi gaće uđu di već uđu, ni ljude koji tamo žele ući. 
Ne volim babe u odjeći djevojčice. Ne zbog odjeće, već zbog zablude što ne razumiju da se ne pomlađuješ haljinom, već sjajem u očima.
Ne volim kad se nevješti prave pametni. Oni su najglasniji, a mene od toga bole uši. I nazvala bih to svakako, ali jednostavno mi je to toliko bljakasto da ispljunem prije nego što krenem opisivati... :)
Ne volim ove novokomponirane duhovnjake koji na sve moguće načine objašnjavaju kako drugi to nisu. Oni su kao cajke. Pjevaju popularne pjesmice za one koji ništa ne razumiju ili su već toliko oduzeti da nije ni važno.
I ne volim one koji kažu da sve vole. Ozbiljno sumnjam da se oni kljukaju nekim tableticama za smirenje. Ja ne volim sve, ali volim život. Neke samo podnosim, a neke i ne moram :)
To je meni moja borba dala i beskrajno u tome uživam. A što je vama vaša?!

Voli vas vaša po(s)lovnjača

ponedjeljak, 26. veljače 2018.

Postojim li ja ako danas nisam na Fejsu?

Sve nešto mislim i razmišljam, postoje li neki ljudi koji nisu na društvenim mrežama?
Oni sigurno ne jedu, ne idu na godišnje odmore, nisu sretni i zadovoljni, nemaju hobije i općenito su jadni... Naravno da je to glupo kad ovako napišem, ali zar neki stvarno ne donose ovakve zaključke o drugima?

Ako nisi stavio 6 fotografija kako ideš na godišnji, vjerojatno ni ne ideš.
Ako nemaš 4 fotke dnevno kako se ljubiš s nekom osobom, vjerojatno i nemaš nikoga ili zapravo niste sretni.
Ako ne slikaš tanjur u restoranu, ni ne znaš kako izgleda meni i sigurno nemaš para za restoran.
Ako ne pokažeš dekolte, vjerojatno si se rodio bez cica.
Ako ne pokažeš da imaš prijateljice u 100 poza, vjerojatno te nitko ne voli i svi bježe od tebe.
Ako ne pokažeš fotku s radionice, ni nemaš radionicu, samo si umišljaš da nešto radiš...

Prije su babe virile s prozora iza zavjese, sad babe vrijebaju po tuđim zidovima. Sreća, ja ih uvijek znam zabaviti, kod mene dođu kao u igraonicu, jer uvijek ima neka nova igračka... S druge strane, hvala vam puno. Da vas nema, čemu bismo se mi smijali? :)

Voli vas vaša po(s)lovnjača

Jadan njen muž!

Sigurno ste se našli u situaciji da ljudi procjenjuju koliko je teško vašem djetetu, suprugu ili supruzi, vjerojatno i svekrvi, punici, rođakinji iz petog koljena koja vas sreće na obiteljskim okupljanjima na koja svi tako "rado" idu...

Meni se to događalo. Tko je to obično komentirao? Obično su to oni ljudi koji imaju neku "tematiku" u svom životu koju nisu riješili. Na primjer, u mom slučaju su to žene koje se nisu poslovno ostvarile pa preziru svaki korak neke druge poslovne žene, sugerirajući kako su to neke oštrokondže koje "love" karijeru, a ne vode brigu o štednjaku, hladnjaku, novoj posteljini ili nisu muža počešljale za odlazak na posao.

Drugo, to mogu biti osobe koje baš ne kuže stvari, a osjećaju se manjkavo zbog nečega pa se "uzdižu" komentirajući tuđu situaciju na način da sebe prikažu boljom osobom, kvalitetnijom majkom, suprugom ili općenito nježnim bićem koje poput spužve upija sve što je okružuje jer su one nježne, blage, senzualne i baš ženstvene, a ove druge nisu i baš su "nepravilne".

Ponekad su to ljudi kojima je dosadno pa općenito vole tračati. Njihovi komentari nemaju neku emocionalnu komponentu, oni lupaju kao "Maksim po diviziji", pričaju da pričaju, izmišljaju i tako im je svejedno što je istina, a što nije, jer je njihov gušt u pretjerivanju, kako bi privukli pažnju na svoju priču. Kako nemaju svojih uzbuđenja, biraju ljude koji žive uzbudljiv život po svojim mjerilima pa ga analiziraju kao film. Preporučujem im da odu u kino. Ima sad ono svašta - 3D, 4D, totalno je dobar doživljaj pa neka se ižive malo...
A što znači lupati kao Maksim po diviziji? https://goo.gl/8ZEq5n
Onima koji vole analizirati tuđi život na način da žale odrasle osobe koje valjda same pristaju na neki odnos, smatram nepametnima jer žive tuđe živote umjesto svoj. Osim toga, zar nije umišljeno znati što drugima odgovara bolje od njih samih?

Voli vas vaša po(s)lovnjača

nedjelja, 18. veljače 2018.

Tko definira vaš pogled na svijet?

Razgovaram s mužem oko nekih trendova na tržištu i imao je izvrstan komentar: "Ma daj, to se skupi 50-200 ljudi koji se stalno vrte u krug i to se onda čini da svi misle isto, a to je samo ista ekipa koja se stalno preslaguje i pojavljuje na istim mjestima"

Pogodio je "u sridu". Zašto dopuštamo da nam neki ljudi kroje pogled na svijet, druženje, poduzetništvo, posao, odnose i slično?

Sjećam se, kad sam radila prije u jednom poduzeću, cijeli moj svijet bili su predivni klijenti (njih nekoliko) i ekipica oko mene gdje smo satima vrtjeli iste priče i iste dileme. Nije bilo ugodno, ali oni su tada definirali moj pogled na svijet dok se nisam "otela kontroli" i prestala gledati na svijet kako mi se nameće.

Isto tako, glume li sve žene u malo zrelijim godinama zanesene djevojčice u haljinicama i zaljubljuju se u kojekakve likove koji im laskaju preko društvenih mreža? Ne. Možda ih ima oko nas u manjini, ali su glasne i slikovite :) Ne polude sve žene u zreloj dobi.

Jesu li sve poduzetnice one koje presipaju iz šupljeg u prazno, naslikavaju se po kavama i povremeno na nekim ljepšim mjestima kako bi ostavile dojam uspješnih? Nisu. Ima ih nekoliko i jako su glasne, ali ostatak ljudi normalno funkcionira i posluje i ne možete im zaviriti u tanjur ili novčanik, jer imaju previše da bi pokazivale.

Jesu li svi parovi iznad 40 slinavi od cmokanja na javnim mjestima jer tako pokazuju svoj predivan idiličan odnos ili ih je samo nekoliko kojima je stalo da svijetu prezentiraju svoju ljubav? Naravno da ima sretnih parova za koje nikad niste čuli ili koji ne žele doživljavati orgazme pred drugim ljudima (pardon).

Tko nam definira pogled na svijet? Ovih nekoliko koji su glasni ili imamo oči da malo vidimo šire, da prepoznamo dublje od ponuđenog, pročitamo više od serviranog i živimo uzbudljivije od nacrtanog na društvenim mrežama?

Voli vas vaša po(s)lovnjača

srijeda, 14. veljače 2018.

Priznajem, nisam duhovna

Žurim se naći s mužem za Valentinovo na ručku u restoranu (ne znam smijem li, a obzirom na temu pretprošlog teksta :)) pa će ovaj tekst biti kratak.

Moram priznati uzjogunjenom i unezvijerenom duhovnom narodu da nisam duhovna, nisam prisebna, nisam svjesna, malo sam i tupava, a i ne kužim stvari najbolje.

Dogodi se da napišem nešto, a onda stražari duhovnosti na društvenim mrežama budu ubodeni u guzicu i onda skoče pisati u inbox ili u komentar kako sam nepristojna, osorna, neduhovna, kako ne razumijem duhovne zakone i da sve to ima nekog smisla.

Onda mi govore da mi je niska vibracija, da mi se poremetila frekvencija, da osuđujem, da ne znam što je ljubav i ne kužim da smo svi jedno. Jaoooo, zaboravih dodati još priču o "ogledalu" (površno shvaćeno, naravno) pa sam to sad naknadno dodala u tekst :):)

E braćo mila, jeste dosadni. Je l' vi to neku vojsku regrutirate ili se pojedinačno s duhovnošću borite za koricu kruha? Ako je ovo prvo, smiješni ste, a ako je ovo drugo, razumijem, teško je u početku i držim vam palčeve da uspijete u razvoju. Samo malo olabavite, stišćete previše, ali tko sam ja da sudim, kad nisam duhovna :)

Neka ste mi živi i zdravi!

Voli vas vaša po(s)lovnjača

PS: Pusa ostalom neduhovnom narodu koji razumije o čemu govorim <3

nedjelja, 11. veljače 2018.

Lagala sam

Danas sam dva i pol sata provela u šetnji i neke stvari odlučila sama sebi priznati.
Jest da sam pomela u svom životu sve ono krupno što mi se nije sviđalo ili što nije vodilo prema onome što mi se sviđa, ali ostali su neki repovi koji su se onako lijepo vukli, taman toliko da skupljaju okolno blato i prašinu.
Nisam sebi htjela priznati i sama sam sebi godinama lagala da neke stvari nisu baš onakve kakvima ih ja vidim pa sam bezbroj puta tražila potvrde i kojekakva mišljenja različitih ljudi. 
Danas sam lijepo zatvorila tu stranicu za sobom i napokon sama sebi priznala da ipak jasno vidim, jer sam se uvjerila u to barem pet stotina puta. Nezgodno je kad vidiš neke stvari prije nego što se dogode, shvatiš kakve su neke osobe prije nego što odrade to što su planirali, kad sanjaš događaj prije nego što se dogodi i onako "osjećaš" sve oko sebe. To mogu od djetinjstva, a mislim da možemo svi. 
Samo nam objasne da neke stvari nisu moguće i da ne postoje, iako svi već govorimo o duhovnosti i životu izvan očitog. Kad se to dogodi, onda zatvaramo oči pred tim...

Evo jedan primjer koji vam može biti zanimljiv. Naime, prije par godina sam se dvoumila u vezi suradnje s jednom osobom. Uvjet za suradnju je bio popriličan angažman, ali meni je stalno nešto bilo sumnjivo. Dogovorila sam se s prijateljicom da ćemo svaka otići na taj sastanak s istom osobom, neovisno jedna o drugoj i donijeti zaključak te poslije razgovarati o tome da usporedimo dojmove. Ja sam otišla na sastanak i on je prošao u najboljem redu, ali mene je svejedno nešto "kopkalo". Tu noć sam sanjala da postoje opasni ljudi koje ne možeš vidjeti normalnim pogledom, već se njihova pripadnost toj "lošoj energiji" može vidjeti samo pregledom zubi. To je bio totalno čudan san, nevezan za svakodnevnicu. Nisam o tome razmišljala, jer intenzivno sanjam od djetinjstva pa je to meni uvijek bilo "normalno". Kad je prijateljica obavila sastanak, čule smo se telefonom i prva stvar koju mi je rekla za spomenutog potencijalnog suradnika je: "Ne znam, ne sviđa mi se, ima nekako čudne zube!". Meni je onda sve bilo jasno. Nisam se odlučila na suradnju i tako sam prekinula kontakt. Tek nakon tri mjeseca sam telefonski razgovarala s kolegom koji je pristao na suradnju i rekao mi je da je potrošio tri mjeseca na aktivnosti oko toga i na kraju projekt nije zaživio, a njegov rad nije bio honoriran.

I bez obzira na sve takve slične "doživljaje", ja opet tražim potvrde, jer ne vjerujem da su neke stvari moguće. I tako sam stalno lagala sebi. Više neću. Hvala intuiciji što nije za sve ove godine odustala od mene.

Voli vas vaša po(s)lovnjača

subota, 10. veljače 2018.

Hoćeš li se riješiti kilograma?

Interesantno je kako ljudi imaju potrebu drugima dati dijagnozu ili savjet iz čista mira. Padnu s Marsa i kažu vam u lice: "Želiš li se riješiti kilograma?"

Onda, ovisno o tome čime se bave, reći će vam da imaju odličan čaj, savjet iz područja duhovnosti/osobnog razvoja ili neku čarobnu tabletu ili imaju neki salon za uljepšavanje ovog ili onog tipa. Oni detektiraju osobu s viškom kilograma i skoče s pitanjem: "Znaš li da si debela?" Dobro, ne kažu tako, pokušavaju biti umjereni s onim tužnim pogledom punim tzv. razumijevanja.
Eto ne znam, točno sam tebe trebala da mi kažeš kakva je situacija (?!?!?!), ne znam koji broj nosim kad dođem u dućan i jesam li ovaj mjesec tanja ili šira...

Jedino što ne želim su savjeti koje nisam tražila. Ne želim da me ljudi napadaju s bilo kakvim površnim rješenjima, a nisu ušli u dubinu niti znaju podlogu. To je isto kao da vidite kod nekoga vama ružne zavjese na prozoru pa pozvonite na vrata da im kažete da biste vi htjeli da kupe malo ljepše i po mogućnosti postave tako da vi gledate u njih kad prolazite. Vi želite da se oni promijene da vama bude dobro, ali ćete njima objasniti da im zapravo želite pomoći da imaju ljepši stan i prozor. Eeeee, kakva je to potreba za značajem, superiornošću i važnosti u tuđem i svom životu...

Misliš da si iznad problema, izazova, ljudskosti i svega.... Tako svemoćni, probajte onda izliječiti one bolesne, spasiti ljude od gladi u svijetu, riješiti problem zagađivanja. Ja ću svoje kilograme sama i tretmanom po svom izboru. Hvala na pitanju. Sretno!

PS: Moji kg imaju veze s neizraženom kreativnošću i intuicijom te intolerancijom na sve žitarice. Eto, ako se neki pitaju, da znaju :) 
Drugo, dat ću savjet ako me netko pita. Ako se miješaš u nešto što te se ne tiče, to se zove bezobrazluk. 

Voli vas vaša po(s)lovnjača

srijeda, 7. veljače 2018.

Uzet ću svoje krpice i reći ću kakva si

Postoje neki odrasli ljudi, a nisu se još "izvukli" iz pješčanika.

Oni misle da su borbeni, spremni, poduzetni i veliki, a puno puta ne mogu biti sami sa sobom u miru. Po čemu se to vidi? Moraju imati ekipu za razmjenu sličica, a sličice su u odrasloj i babastoj dobi najčešće tračevi i njihov "doživljaj svijeta i ljudi oko njih".

Ako slučajno odlučite s njima ne imati posla, oni će vam odmah reći da će uzeti svoje krpice, otići s njima i reći Martini i Sandrini da ste jedna odvratna osoba i prava kučka. Neke Martine i Sandrine će jedva dočekati da čuju najnovije tračeve i prihvatiti ove huligane iz pješčanika, kao i njihove krpice.

To traje dok se ne smire strasti i ofucaju tračevi. Onda će nastaviti pljuvati jedni po drugima, jer kad je pokvaren materijal, ne izlazi iz stroja kvalitetna roba. Samo je pitanje vremena... I pitanje je koliko su svjesni što se stvarno događa.

Ako se nekad s nekim odlučite prestati igrati u pješčaniku, dajte im sve krpice koje imate, jer oni ni s vašima ne znaju što bi. Darujte ih na odlasku i zahvalite što odlaze punih ruku. Veća je šansa da se onda nikad više neće vratiti.

I još jedno je važno da se sjetite: Tko s djecom liježe, popišan se budi. Operite ruke i izađite iz pijeska. Otresite se i sa zadovoljstvom ga ostavite onima koji još uvijek imaju potrebu u njemu sretati sebi slične.

Voli vas vaša po(s)lovnjača

ponedjeljak, 5. veljače 2018.

Glupača me pokrala!

Dragi čitatelji i čitateljice, ovaj naslov može biti istina za mnoge poslovne projekte ili privatne odnose. Međutim, neću danas o tome jer vam želim reći nešto drugo.

Upitajte se biste li otvorili ovaj tekst da je naslov drugačiji, na primjer da je tema Kako etično poslovati ili Kako biti fer suradnik? Biste li otvorili ovaj tekst da ne mislite da možda poznajete osobu o kojoj pišem ili se možete prepoznati u nekoj sličnoj situaciji?

Živimo u vremenu kad će ružne vijesti, bombastični naslovi, šareni izlozi ili pretjerivanja privući pažnju. Živimo u vremenu kad će ljudi trošiti vrijeme da analizu drugih umjesto da se usmjere na vlastiti razvoj. Osjećamo da je rješenje u nama, ali opet bismo htjeli mijenjati druge ljude. Mnogi se nadaju da će promijeniti svoj život ili posao kad se promijeni situacija u državi ili regiji. Neki se nadaju da će se njihov slučaj riješiti kad ljudi oko njih budu ljubazniji, bolji, pristojniji ili pravedniji. Neki misle da je situacija nerješiva sve dok žive na ovim prostorima. Neki će pokušati biti kao drugi, samo da bi se uklopili u neke uobičajene struje.

Puno ljudi pada na naslove, a manje na sadržaj. Upravo zato nam je sve nekako površno, osrednje i dosadno.

Drvo ne naraste preko noći. Ljudi se sazriju nakon jedne meditacije ili molitve. Prijatelji se ne stvaraju nakon jednog susreta. Ljubav se ne probudi nakon jedne seksi avanture. Svijet se ne razumije samo iz svojih cipela. Ključne su dubine, širine i visine. Onome tko sudi samo po naslovu, ostaje samo da i dalje slovka život, a ne živi ga punim plućima.

Voli vas vaša po(s)lovnjača

nedjelja, 4. veljače 2018.

Jeste li iskreni prema sebi?

Mnogi su članci napisani o tome koliko ljudi lažu. Istraživanja pokazuju da ljudi to zaista često rade.

U knjizi Zar bismo vam lagali?, dr. Seager i dr. Mann navode rezultate istraživanja agencije Gallup i lista Daily Telegraph koje je provedeno već davne 1994. godine u Velikoj Britaniji:
  • 24 posto anketiranih kaže da je lagalo barem jednom u zadnja 24 sata
  • 75 posto anketiranih kaže da nije lagalo u zadnja 24 sata ili da se ne sjeća
  • 8 posto anketiranih kaže da nikad nije lagalo, čak ni u dobroj namjeri
  • 31 posto anketiranih smatra da je čulo laž barem jednom u zadnja 24 sata
  • 27 posto smatra da vrlo dobro laže. 
Autori smatraju da su ovih 8 posto koji tvrde da nikad nisu lagali, zapravo, najveći lažljivci od svih. Novija anketa koju je provelo osiguravajuće društvo Royal & Sun Alliance pokazuje da ljudi možda lakše lažu nego početkom devedesetih godina prošlog stoljeća:
  • 45 posto kaže da je spremno lagati šefu
  • 43 posto kaže da mirne duše laže susjedima
  • 41 posto priznaje da bi lagalo prijateljima
  • 20 posto kaže da je lagalo osiguravajućem društvu
  • 38 posto kaže da nikad nije lagalo!
Tijekom dana možda izgovorimo bezazlene laži poput:
  • Lijepa ti je ta crvena košulja. 
  • Izgledaš puno mlađe. 
  • Baš mi je drago što te vidim. 
  • Ti si tako duhovita. 
To su izjave kojima želimo drugima uljepšati dan, izvući se iz dosade ili neugodne situacije, no puno gore su one kojima nanosimo štetu kolegama ili tvrtki za koju radimo. Autorica A. K. Šoljaga navodi da je laganje prilično raširena pojava i ljudi su prilično vješti u tome. Većina laži koje u životu kažemo nikada ne bude otkrivena. Procjenjuje se da se u prosjeku čovjek „izvuče“ s više od 95 posto iz laži koje je izrekao. Najveći broj laži izrečeno je zbog dobrobiti osobe koja laže, dok je manji broj laži rečen zbog dobrobiti osobe kojoj se laže ili zbog pomoći nekom drugom.

Zašto ljudi lažu?
  • kako bi izbjegli kaznu ili neugodnost 
  • kako bi bili prihvaćeni ili poboljšali odnose 
  • kako bi pomogli drugima 
  • kako bi povećali moć, novac ili divljenje. 
"Laž ne ubija toljagom, ali se provlači krvnim žilama poput otrova, polako i oprezno pa se i ne primjećuje kako djeluje (Cankar)"
Tužno je kad pogledamo zašto ljudi lažu. Tužno je ako žele ispasti bolji, kvalitetniji, utjecajniji ili zanimljiviji. Pitanje je koliko tada lažemo sebi. Ljudi će pristojno ili manje pristojno odslušati što imamo za reći, ali mi ostajemo s gorkim okusom u ustima i odlazimo s napuhanom pričom od koje jastuk ne postaje mekši, san mirniji, a jutra veselija. Izmišljanje i pretjerivanje stvara sjaj u očima dok su uključena svjetla reflektora. U tami laž nagriza, stvara sjenu i muči autora... Uvijek je tako, iako oni kažu (lažu) da nije...
"Čak i najsitnija neistina truje čovjeka, isto kao što i samo jedna kap otrova truje cijelo more (Gandhi)"
Voli vas vaša po(s)lovnjača

petak, 2. veljače 2018.

Smisao života: Što biste radili da imate još malo vremena?

Smrt – kraj ljudskog života u ovom obliku… Mnogi ne žele ni razmišljati o ovoj opciji i to je u redu, treba živjeti život punim plućima i ne razmišljati o kraju… Ipak, jedno je sigurno – svatko tko se rodio, umrijet će jednoga dana. Možda će to biti tek za nekoliko desetljeća ili relativno skoro, tko zna… Mnogi će izaći iz ovog teksta čim pročitaju prve redove, a neki će zastati i razmisliti…

Kad bi ljudi znali da im je uskoro kraj, više bi se okružili bliskim ljudima, više vremena provodili s obitelji, rekli svima da ih vole i obraćali pažnju na sitna zadovoljstva koja čine sreću. Bili bi zahvalni na još jednom danu kojeg su proveli s bližnjima. Sjetili bi se da je loše što nisu više vjerovali sebi i radili ono što ih veseli. Ne bi razmišljali o nevažnim usputnim prepirkama, suludim zahtjevima na poslu ili se živcirali zbog prognoze. Ne bi trošili dan na razgovore s ljudima koji iscrpljuju energiju nego bi se okružili pozitivnim ljudima koji vole život. Sjetili bi se koliko je važno biti dobar, koliko je važno dati najbolje od sebe i jednostavno biti pažljiv prema drugima. Sjetili bi se da je samo važna ljubav, a kad kroz nju gledamo – sve izgleda jednostavnije, očitije i lakše. Nazvali bi dragu osobu. Sjetili se prijatelja. Rekli lijepu riječ u prolazu. Poklonili kompliment. Voljeli sebe. Voljeli druge. Bili blagi i mirni. Gledali u nebo i slušali ptičice. Zastali bi na vjetru i raširili ruke… Uživali u mirisu cvijeta ili pogledu na psa koji se igra u travi… Sjetili bi se svih ljepota u životu i koliko je malo potrebno za trenutak sreće…
"Smrt primorava ljude da bolje osjete život (Coelho)"
Nitko nas ne koči da već danas napravimo sve ono zbog čega se uistinu živi. Nije potrebno čekati da se život u ovom obliku približi svom kraju i da onda shvatimo što smo propuštali. Zagrlite život, prigrlite zahvalnost i sjetite se ljubavi već u ovom danu. Kaže se da bismo se svaki dan trebali ponašati onako kako biste se ponašali da nemate još puno vremena. Sjetite se što je uistinu važno u životu i jednostavno počnite odmah…

Voli vas vaša po(s)lovnjača

Tko su idioti oko vas?

Nije mi baš skroz jasno kako netko uživa imati gmazove u kući ili ribice koje ne može pomaziti, ali poštujem tuđe izbore ako ne štete životinjama i dobro se brinu o njima.

Nije mi baš skroz jasno kako netko uživa u tijelu istog spola, jer ja volim muškarce (dobro, konkretno jednog), ali poštujem tuđe izbore i potrebe sve dok žive u ljubavi.

Nije mi baš jasno kako netko može nekoga gledati u oči i smijati mu se u sebi dok ga uvjerava u nešto potpuno suprotno, ali shvaćam da je to nečiji izbor u kojem osjeća moć koju zapravo nema.

Nije mi baš jasno kako netko može mrziti nekoga zbog vjere ili regionalne pripadnosti, no shvaćam da su neki ljudi naučeni tako i ranjeni na način da time podižu svoju vrijednost kad nemaju ništa drugo.

Nije mi baš skroz jasno zašto netko svaki dan mijenja partnera ili partnericu, ali razumijem da je to neka nespretna potreba za nježnošću i ljubavi koju ne osjećaju u sebi.

Nije mi baš skroz jasno zašto neki imaju potrebu lažno prikazivati svoj život kako bi se svidjeli drugima, a istovremeno se ne sviđaju sebi. Ipak, shvaćam da je to njihova faza u životnom razvoju.

Kao što vidite, nije meni puno toga skroz jasno, ali razumijem i jasno mi je da ja nisam nikakva mjera i da moraš biti totalni idiot da u svijetu punom različitosti misliš da si ti neki univerzalni primjerak sretnog života i istine. Baš idiot!

Voli vas vaša po(s)lovnjača

četvrtak, 1. veljače 2018.

Što čekate da postanete sretni?

Ovo je jedan prije napisan tekst, ali mislim da svakako zaslužuje svoje mjesto u Dnijevniku... Uživajte u današnjem danu. Ne čekajte sreću. Budite sretni!

Ne čekajte da vam se štogod dogodi da shvatite kako ste jučer bili sretni, a glupi.

I ne samo glupi, već i nezahvalni, shvaćajući da ste zapravo jučer trebali cupkati od zadovoljstva, poskakivati od uživanja u trenutku i veseliti se danu pred vama…

Ne čekajte kakvu nezgodu da shvatite da ste okruženi svim blagom ovoga svijeta ako imate zdravlje i krov nad glavom…

Ne čekajte da nekoga izgubite kako biste pronašli smisao u odnosima i značaj da ste nekome baš vi važni…

Ne čekajte da zaboravite tko ste pod teretom godina i slabosti, da biste se sjetili da ste jednom mogli živjeti punim plućima…

Duboko udahnite, nasmiješite se sebi i sjetite se – kad ste zahvalni, osvojili ste blago kojim možete stvoriti svoj novi svijet u kojem ćete budni i svjesni živjeti svoje snove…
"Sreća u ovome životu ovisi manje o tome što vam se događa, a više o načinu na koji to prihvaćate (Hubbard)"
Voli vas vaša po(s)lovnjača