Preskoči na glavni sadržaj

Hoćeš li se riješiti kilograma?

Interesantno je kako ljudi imaju potrebu drugima dati dijagnozu ili savjet iz čista mira. Padnu s Marsa i kažu vam u lice: "Želiš li se riješiti kilograma?"

Onda, ovisno o tome čime se bave, reći će vam da imaju odličan čaj, savjet iz područja duhovnosti/osobnog razvoja ili neku čarobnu tabletu ili imaju neki salon za uljepšavanje ovog ili onog tipa. Oni detektiraju osobu s viškom kilograma i skoče s pitanjem: "Znaš li da si debela?" Dobro, ne kažu tako, pokušavaju biti umjereni s onim tužnim pogledom punim tzv. razumijevanja.
Eto ne znam, točno sam tebe trebala da mi kažeš kakva je situacija (?!?!?!), ne znam koji broj nosim kad dođem u dućan i jesam li ovaj mjesec tanja ili šira...

Jedino što ne želim su savjeti koje nisam tražila. Ne želim da me ljudi napadaju s bilo kakvim površnim rješenjima, a nisu ušli u dubinu niti znaju podlogu. To je isto kao da vidite kod nekoga vama ružne zavjese na prozoru pa pozvonite na vrata da im kažete da biste vi htjeli da kupe malo ljepše i po mogućnosti postave tako da vi gledate u njih kad prolazite. Vi želite da se oni promijene da vama bude dobro, ali ćete njima objasniti da im zapravo želite pomoći da imaju ljepši stan i prozor. Eeeee, kakva je to potreba za značajem, superiornošću i važnosti u tuđem i svom životu...

Misliš da si iznad problema, izazova, ljudskosti i svega.... Tako svemoćni, probajte onda izliječiti one bolesne, spasiti ljude od gladi u svijetu, riješiti problem zagađivanja. Ja ću svoje kilograme sama i tretmanom po svom izboru. Hvala na pitanju. Sretno!

PS: Moji kg imaju veze s neizraženom kreativnošću i intuicijom te intolerancijom na sve žitarice. Eto, ako se neki pitaju, da znaju :) 
Drugo, dat ću savjet ako me netko pita. Ako se miješaš u nešto što te se ne tiče, to se zove bezobrazluk. 

Voli vas vaša po(s)lovnjača

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Od tebe očekujem...

Bila sam jučer na jednoj lijepoj radionici i spomenuli smo očekivanja. Zaista, koliko mi očekujemo od sebe, a nismo svjesni od kuda je to došlo?

Što vi očekujete od sebe? A od drugih?

Čujem često da mnogi komentiraju tuđe odijevanje i šminku? Trebamo li izgledati kako nam netko drugi kaže? Što je lijepo? Što je prigodno? Što očekuju od vas?

Očekujete li da se svidite ljudima? Da se ukopite pod svaku cijenu? Da pogazite svoje vrijednosti samo radi jednog tuđeg osmijeha i kimanja glavom? Mnogi da.

Znaju li drugi što trebate znati i misliti? Čime se trebate zanimati, koje knjige čitati, u što vjerovati, kako se ponašati?

Naljute li se drugi kad vi ne radite ono što oni od vas očekuju? Kad ne pijete kavu s njima? Kad otkažete neki dogovor? Kad im niste dovoljno često pisali ili ih niste zvali?

Očekujete li vi od sebe da budete savršeni, na razini zadatka, uvijek pripremljeni, sadržajni, u miru s rokovima?

Vjerujete li vi da je ključno biti dobar, ne zamjeriti se ljudima, ostaviti uvijek …

Izvoli slušati i biti ista kao drugi!

Ljudi misle da si drzak ako odlučiš imati svoj film. Nekako je simpatičnije da (po)slušaš druge i budeš isti kao grupa ljudi koja te okružuje. To je sigurnije i toplo je u toj barici. Ako se otmeš kontroli, ljudi će te gledati kao da su ti izrasla 2 roga na glavi, ali ti neće reći da ih vide već će te samo gledati pogledom punim nevjerice i nesvjesnim osjećajem male zavisti jer si se usudio. Možda će ti se lijepo obratiti, ali će istovremeno puno misliti o tebi jer ih to podsjeća na njihov kamenčić u cipeli. Onda će reći sami sebi da nemaju kamenčić, već ti te te glupe rogove i malo će odahnuti... I onda će opet misliti na tebe. Pokušat će pronaći nekoga kome niste simpatični i razveseliti se ako i ti neki drugi misle da nešto s tobom nije u redu. Onda će opet odahnuti, ali neće proći puno vremena dok opet počnu misliti na tebe...  Teško će shvatiti da nije stvar u tebi, već u vlastitom osjećaju da im je koža malo tijesna. I da trebaju nešto učiniti za sebe, a ne ide im ili se ne usu…

Gnjevni promatrači

Jesam, točno sam bezobrazna. Usudim se štošta napisati na svom zidu, na svom blogu, živjeti kako hoću u svoja četiri zida, birati poslove koje ja hoću, družiti se s ljudima koji se meni sviđaju, boraviti u prostoru koji sam sama birala i tako. Bezobraznica, drznica i "lezbijka", neki kažu. Valjda jadni misle da samo lezbijke rade što hoće. Vjerojatno one uz svoje muževe ne smiju ništa ili se ne usude pa računaju da su one koje žive sa ženama bolje prošle... Eeee, čudo jedno! Što sve ljudi neće izmisliti da si olakšaju život!
Volim one koji nikad ništa ne lajkaju na društvenim mrežama niti pišu, ali kad napišeš nešto "što ih ubode u guzicu", onda se odmah jave i napišu što misle, javno ili češće u inbox. Dobro, te više cijenim, jer su barem pokazali da cijelo vrijeme promatraju što se događa, samo su pritajeni kad je lijepo ili kad se slažu.
Gori su mi oni koji nikad ništa ne lajkaju, nikad ništa ne pišu, ali kad ovi koji su "ubodeni u guzicu" napišu nešt…