Preskoči na glavni sadržaj

Jadan njen muž!

Sigurno ste se našli u situaciji da ljudi procjenjuju koliko je teško vašem djetetu, suprugu ili supruzi, vjerojatno i svekrvi, punici, rođakinji iz petog koljena koja vas sreće na obiteljskim okupljanjima na koja svi tako "rado" idu...

Meni se to događalo. Tko je to obično komentirao? Obično su to oni ljudi koji imaju neku "tematiku" u svom životu koju nisu riješili. Na primjer, u mom slučaju su to žene koje se nisu poslovno ostvarile pa preziru svaki korak neke druge poslovne žene, sugerirajući kako su to neke oštrokondže koje "love" karijeru, a ne vode brigu o štednjaku, hladnjaku, novoj posteljini ili nisu muža počešljale za odlazak na posao.

Drugo, to mogu biti osobe koje baš ne kuže stvari, a osjećaju se manjkavo zbog nečega pa se "uzdižu" komentirajući tuđu situaciju na način da sebe prikažu boljom osobom, kvalitetnijom majkom, suprugom ili općenito nježnim bićem koje poput spužve upija sve što je okružuje jer su one nježne, blage, senzualne i baš ženstvene, a ove druge nisu i baš su "nepravilne".

Ponekad su to ljudi kojima je dosadno pa općenito vole tračati. Njihovi komentari nemaju neku emocionalnu komponentu, oni lupaju kao "Maksim po diviziji", pričaju da pričaju, izmišljaju i tako im je svejedno što je istina, a što nije, jer je njihov gušt u pretjerivanju, kako bi privukli pažnju na svoju priču. Kako nemaju svojih uzbuđenja, biraju ljude koji žive uzbudljiv život po svojim mjerilima pa ga analiziraju kao film. Preporučujem im da odu u kino. Ima sad ono svašta - 3D, 4D, totalno je dobar doživljaj pa neka se ižive malo...
A što znači lupati kao Maksim po diviziji? https://goo.gl/8ZEq5n
Onima koji vole analizirati tuđi život na način da žale odrasle osobe koje valjda same pristaju na neki odnos, smatram nepametnima jer žive tuđe živote umjesto svoj. Osim toga, zar nije umišljeno znati što drugima odgovara bolje od njih samih?

Voli vas vaša po(s)lovnjača

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Od tebe očekujem...

Bila sam jučer na jednoj lijepoj radionici i spomenuli smo očekivanja. Zaista, koliko mi očekujemo od sebe, a nismo svjesni od kuda je to došlo?

Što vi očekujete od sebe? A od drugih?

Čujem često da mnogi komentiraju tuđe odijevanje i šminku? Trebamo li izgledati kako nam netko drugi kaže? Što je lijepo? Što je prigodno? Što očekuju od vas?

Očekujete li da se svidite ljudima? Da se ukopite pod svaku cijenu? Da pogazite svoje vrijednosti samo radi jednog tuđeg osmijeha i kimanja glavom? Mnogi da.

Znaju li drugi što trebate znati i misliti? Čime se trebate zanimati, koje knjige čitati, u što vjerovati, kako se ponašati?

Naljute li se drugi kad vi ne radite ono što oni od vas očekuju? Kad ne pijete kavu s njima? Kad otkažete neki dogovor? Kad im niste dovoljno često pisali ili ih niste zvali?

Očekujete li vi od sebe da budete savršeni, na razini zadatka, uvijek pripremljeni, sadržajni, u miru s rokovima?

Vjerujete li vi da je ključno biti dobar, ne zamjeriti se ljudima, ostaviti uvijek …

Izvoli slušati i biti ista kao drugi!

Ljudi misle da si drzak ako odlučiš imati svoj film. Nekako je simpatičnije da (po)slušaš druge i budeš isti kao grupa ljudi koja te okružuje. To je sigurnije i toplo je u toj barici. Ako se otmeš kontroli, ljudi će te gledati kao da su ti izrasla 2 roga na glavi, ali ti neće reći da ih vide već će te samo gledati pogledom punim nevjerice i nesvjesnim osjećajem male zavisti jer si se usudio. Možda će ti se lijepo obratiti, ali će istovremeno puno misliti o tebi jer ih to podsjeća na njihov kamenčić u cipeli. Onda će reći sami sebi da nemaju kamenčić, već ti te te glupe rogove i malo će odahnuti... I onda će opet misliti na tebe. Pokušat će pronaći nekoga kome niste simpatični i razveseliti se ako i ti neki drugi misle da nešto s tobom nije u redu. Onda će opet odahnuti, ali neće proći puno vremena dok opet počnu misliti na tebe...  Teško će shvatiti da nije stvar u tebi, već u vlastitom osjećaju da im je koža malo tijesna. I da trebaju nešto učiniti za sebe, a ne ide im ili se ne usu…

Gnjevni promatrači

Jesam, točno sam bezobrazna. Usudim se štošta napisati na svom zidu, na svom blogu, živjeti kako hoću u svoja četiri zida, birati poslove koje ja hoću, družiti se s ljudima koji se meni sviđaju, boraviti u prostoru koji sam sama birala i tako. Bezobraznica, drznica i "lezbijka", neki kažu. Valjda jadni misle da samo lezbijke rade što hoće. Vjerojatno one uz svoje muževe ne smiju ništa ili se ne usude pa računaju da su one koje žive sa ženama bolje prošle... Eeee, čudo jedno! Što sve ljudi neće izmisliti da si olakšaju život!
Volim one koji nikad ništa ne lajkaju na društvenim mrežama niti pišu, ali kad napišeš nešto "što ih ubode u guzicu", onda se odmah jave i napišu što misle, javno ili češće u inbox. Dobro, te više cijenim, jer su barem pokazali da cijelo vrijeme promatraju što se događa, samo su pritajeni kad je lijepo ili kad se slažu.
Gori su mi oni koji nikad ništa ne lajkaju, nikad ništa ne pišu, ali kad ovi koji su "ubodeni u guzicu" napišu nešt…