Preskoči na glavni sadržaj

Jeste li iskreni prema sebi?

Mnogi su članci napisani o tome koliko ljudi lažu. Istraživanja pokazuju da ljudi to zaista često rade.

U knjizi Zar bismo vam lagali?, dr. Seager i dr. Mann navode rezultate istraživanja agencije Gallup i lista Daily Telegraph koje je provedeno već davne 1994. godine u Velikoj Britaniji:
  • 24 posto anketiranih kaže da je lagalo barem jednom u zadnja 24 sata
  • 75 posto anketiranih kaže da nije lagalo u zadnja 24 sata ili da se ne sjeća
  • 8 posto anketiranih kaže da nikad nije lagalo, čak ni u dobroj namjeri
  • 31 posto anketiranih smatra da je čulo laž barem jednom u zadnja 24 sata
  • 27 posto smatra da vrlo dobro laže. 
Autori smatraju da su ovih 8 posto koji tvrde da nikad nisu lagali, zapravo, najveći lažljivci od svih. Novija anketa koju je provelo osiguravajuće društvo Royal & Sun Alliance pokazuje da ljudi možda lakše lažu nego početkom devedesetih godina prošlog stoljeća:
  • 45 posto kaže da je spremno lagati šefu
  • 43 posto kaže da mirne duše laže susjedima
  • 41 posto priznaje da bi lagalo prijateljima
  • 20 posto kaže da je lagalo osiguravajućem društvu
  • 38 posto kaže da nikad nije lagalo!
Tijekom dana možda izgovorimo bezazlene laži poput:
  • Lijepa ti je ta crvena košulja. 
  • Izgledaš puno mlađe. 
  • Baš mi je drago što te vidim. 
  • Ti si tako duhovita. 
To su izjave kojima želimo drugima uljepšati dan, izvući se iz dosade ili neugodne situacije, no puno gore su one kojima nanosimo štetu kolegama ili tvrtki za koju radimo. Autorica A. K. Šoljaga navodi da je laganje prilično raširena pojava i ljudi su prilično vješti u tome. Većina laži koje u životu kažemo nikada ne bude otkrivena. Procjenjuje se da se u prosjeku čovjek „izvuče“ s više od 95 posto iz laži koje je izrekao. Najveći broj laži izrečeno je zbog dobrobiti osobe koja laže, dok je manji broj laži rečen zbog dobrobiti osobe kojoj se laže ili zbog pomoći nekom drugom.

Zašto ljudi lažu?
  • kako bi izbjegli kaznu ili neugodnost 
  • kako bi bili prihvaćeni ili poboljšali odnose 
  • kako bi pomogli drugima 
  • kako bi povećali moć, novac ili divljenje. 
"Laž ne ubija toljagom, ali se provlači krvnim žilama poput otrova, polako i oprezno pa se i ne primjećuje kako djeluje (Cankar)"
Tužno je kad pogledamo zašto ljudi lažu. Tužno je ako žele ispasti bolji, kvalitetniji, utjecajniji ili zanimljiviji. Pitanje je koliko tada lažemo sebi. Ljudi će pristojno ili manje pristojno odslušati što imamo za reći, ali mi ostajemo s gorkim okusom u ustima i odlazimo s napuhanom pričom od koje jastuk ne postaje mekši, san mirniji, a jutra veselija. Izmišljanje i pretjerivanje stvara sjaj u očima dok su uključena svjetla reflektora. U tami laž nagriza, stvara sjenu i muči autora... Uvijek je tako, iako oni kažu (lažu) da nije...
"Čak i najsitnija neistina truje čovjeka, isto kao što i samo jedna kap otrova truje cijelo more (Gandhi)"
Voli vas vaša po(s)lovnjača

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Od tebe očekujem...

Bila sam jučer na jednoj lijepoj radionici i spomenuli smo očekivanja. Zaista, koliko mi očekujemo od sebe, a nismo svjesni od kuda je to došlo?

Što vi očekujete od sebe? A od drugih?

Čujem često da mnogi komentiraju tuđe odijevanje i šminku? Trebamo li izgledati kako nam netko drugi kaže? Što je lijepo? Što je prigodno? Što očekuju od vas?

Očekujete li da se svidite ljudima? Da se ukopite pod svaku cijenu? Da pogazite svoje vrijednosti samo radi jednog tuđeg osmijeha i kimanja glavom? Mnogi da.

Znaju li drugi što trebate znati i misliti? Čime se trebate zanimati, koje knjige čitati, u što vjerovati, kako se ponašati?

Naljute li se drugi kad vi ne radite ono što oni od vas očekuju? Kad ne pijete kavu s njima? Kad otkažete neki dogovor? Kad im niste dovoljno često pisali ili ih niste zvali?

Očekujete li vi od sebe da budete savršeni, na razini zadatka, uvijek pripremljeni, sadržajni, u miru s rokovima?

Vjerujete li vi da je ključno biti dobar, ne zamjeriti se ljudima, ostaviti uvijek …

Izvoli slušati i biti ista kao drugi!

Ljudi misle da si drzak ako odlučiš imati svoj film. Nekako je simpatičnije da (po)slušaš druge i budeš isti kao grupa ljudi koja te okružuje. To je sigurnije i toplo je u toj barici. Ako se otmeš kontroli, ljudi će te gledati kao da su ti izrasla 2 roga na glavi, ali ti neće reći da ih vide već će te samo gledati pogledom punim nevjerice i nesvjesnim osjećajem male zavisti jer si se usudio. Možda će ti se lijepo obratiti, ali će istovremeno puno misliti o tebi jer ih to podsjeća na njihov kamenčić u cipeli. Onda će reći sami sebi da nemaju kamenčić, već ti te te glupe rogove i malo će odahnuti... I onda će opet misliti na tebe. Pokušat će pronaći nekoga kome niste simpatični i razveseliti se ako i ti neki drugi misle da nešto s tobom nije u redu. Onda će opet odahnuti, ali neće proći puno vremena dok opet počnu misliti na tebe...  Teško će shvatiti da nije stvar u tebi, već u vlastitom osjećaju da im je koža malo tijesna. I da trebaju nešto učiniti za sebe, a ne ide im ili se ne usu…

Gnjevni promatrači

Jesam, točno sam bezobrazna. Usudim se štošta napisati na svom zidu, na svom blogu, živjeti kako hoću u svoja četiri zida, birati poslove koje ja hoću, družiti se s ljudima koji se meni sviđaju, boraviti u prostoru koji sam sama birala i tako. Bezobraznica, drznica i "lezbijka", neki kažu. Valjda jadni misle da samo lezbijke rade što hoće. Vjerojatno one uz svoje muževe ne smiju ništa ili se ne usude pa računaju da su one koje žive sa ženama bolje prošle... Eeee, čudo jedno! Što sve ljudi neće izmisliti da si olakšaju život!
Volim one koji nikad ništa ne lajkaju na društvenim mrežama niti pišu, ali kad napišeš nešto "što ih ubode u guzicu", onda se odmah jave i napišu što misle, javno ili češće u inbox. Dobro, te više cijenim, jer su barem pokazali da cijelo vrijeme promatraju što se događa, samo su pritajeni kad je lijepo ili kad se slažu.
Gori su mi oni koji nikad ništa ne lajkaju, nikad ništa ne pišu, ali kad ovi koji su "ubodeni u guzicu" napišu nešt…