Preskoči na glavni sadržaj

Lagala sam

Danas sam dva i pol sata provela u šetnji i neke stvari odlučila sama sebi priznati.
Jest da sam pomela u svom životu sve ono krupno što mi se nije sviđalo ili što nije vodilo prema onome što mi se sviđa, ali ostali su neki repovi koji su se onako lijepo vukli, taman toliko da skupljaju okolno blato i prašinu.
Nisam sebi htjela priznati i sama sam sebi godinama lagala da neke stvari nisu baš onakve kakvima ih ja vidim pa sam bezbroj puta tražila potvrde i kojekakva mišljenja različitih ljudi. 
Danas sam lijepo zatvorila tu stranicu za sobom i napokon sama sebi priznala da ipak jasno vidim, jer sam se uvjerila u to barem pet stotina puta. Nezgodno je kad vidiš neke stvari prije nego što se dogode, shvatiš kakve su neke osobe prije nego što odrade to što su planirali, kad sanjaš događaj prije nego što se dogodi i onako "osjećaš" sve oko sebe. To mogu od djetinjstva, a mislim da možemo svi. 
Samo nam objasne da neke stvari nisu moguće i da ne postoje, iako svi već govorimo o duhovnosti i životu izvan očitog. Kad se to dogodi, onda zatvaramo oči pred tim...

Evo jedan primjer koji vam može biti zanimljiv. Naime, prije par godina sam se dvoumila u vezi suradnje s jednom osobom. Uvjet za suradnju je bio popriličan angažman, ali meni je stalno nešto bilo sumnjivo. Dogovorila sam se s prijateljicom da ćemo svaka otići na taj sastanak s istom osobom, neovisno jedna o drugoj i donijeti zaključak te poslije razgovarati o tome da usporedimo dojmove. Ja sam otišla na sastanak i on je prošao u najboljem redu, ali mene je svejedno nešto "kopkalo". Tu noć sam sanjala da postoje opasni ljudi koje ne možeš vidjeti normalnim pogledom, već se njihova pripadnost toj "lošoj energiji" može vidjeti samo pregledom zubi. To je bio totalno čudan san, nevezan za svakodnevnicu. Nisam o tome razmišljala, jer intenzivno sanjam od djetinjstva pa je to meni uvijek bilo "normalno". Kad je prijateljica obavila sastanak, čule smo se telefonom i prva stvar koju mi je rekla za spomenutog potencijalnog suradnika je: "Ne znam, ne sviđa mi se, ima nekako čudne zube!". Meni je onda sve bilo jasno. Nisam se odlučila na suradnju i tako sam prekinula kontakt. Tek nakon tri mjeseca sam telefonski razgovarala s kolegom koji je pristao na suradnju i rekao mi je da je potrošio tri mjeseca na aktivnosti oko toga i na kraju projekt nije zaživio, a njegov rad nije bio honoriran.

I bez obzira na sve takve slične "doživljaje", ja opet tražim potvrde, jer ne vjerujem da su neke stvari moguće. I tako sam stalno lagala sebi. Više neću. Hvala intuiciji što nije za sve ove godine odustala od mene.

Voli vas vaša po(s)lovnjača

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Zašto si takav prema meni?

Vraćam se iz lijepe večernje šetnje po centru. Ulazim u Gajevu i ugledam par kako prelazi ulicu. Mladi. On ide 2 koraka ispred nje, a ona ide za njim s onim očajem na licu i govori: "Zašto si takav prema meni?" On drsko šuti. Ona govori: "Molim te..., stani!"

Znate za te situacije? Vidjeli ste ili doživjeli?

Došlo mi je da je zaustavim da joj kažem: "Ma bježi glavom bez obzira!" Reci mu: "J... mi se za to kakav si prema meni, ja sam dobra prema sebi!"

Ali, ne zna to ona, još je mlada i misli da će nekoga "namoliti" da je dobar prema njoj i da će jednom zaključiti kako je ona OK.

Odmahnem glavom i nastavim dalje...
Onda se sjetim kada sam se sama pitala zašto je netko nekakav prema meni, da sad ne nabrajam situacije iz prošlosti, od partnerskih odnosa, preko poslovnih situacija ili čuđenja kad ti nije jasno zašto te netko "na pravdi Boga" zaje...

E pa drage mlade žene (i one starije), pronađite snagu u sebi i podsjetite se da…

Priznajem, nisam duhovna

Žurim se naći s mužem za Valentinovo na ručku u restoranu (ne znam smijem li, a obzirom na temu pretprošlog teksta :)) pa će ovaj tekst biti kratak.

Moram priznati uzjogunjenom i unezvijerenom duhovnom narodu da nisam duhovna, nisam prisebna, nisam svjesna, malo sam i tupava, a i ne kužim stvari najbolje.

Dogodi se da napišem nešto, a onda stražari duhovnosti na društvenim mrežama budu ubodeni u guzicu i onda skoče pisati u inbox ili u komentar kako sam nepristojna, osorna, neduhovna, kako ne razumijem duhovne zakone i da sve to ima nekog smisla.

Onda mi govore da mi je niska vibracija, da mi se poremetila frekvencija, da osuđujem, da ne znam što je ljubav i ne kužim da smo svi jedno. Jaoooo, zaboravih dodati još priču o "ogledalu" (površno shvaćeno, naravno) pa sam to sad naknadno dodala u tekst :):)

E braćo mila, jeste dosadni. Je l' vi to neku vojsku regrutirate ili se pojedinačno s duhovnošću borite za koricu kruha? Ako je ovo prvo, smiješni ste, a ako je ovo drugo,…

Vidi joj očurdi

Napisah danas na Fejsu ovo: "Zahvalna što nisam dio onih koji javno zbore da se vole, a i za leđa jedan drugome rane sole..."

I to nije samo fraza, rečenica, poruka, to je moja iskrena zahvalnost što se spasih iz grupe onih koji su neiskreni radi sitnih koristi, pojavljivanja u javnosti, koji će lagati zbog 2-3 nova kontakta ili poveznice s drugim ljudima. Istovremeno, sa strane će govoriti o drugima što god treba, komentirati ljude na nekom čudnom nivou, a onda se bez problema s istima fotografirati zagrljeni i zaljubljenog pogleda... Sve je to život. I komercijala. I borba. I očaj. I frustracija. Sve razumijem, ali ne mora biti tako.
Ljudi pristaju izdati sebe kako ne bi bili "medijski izolirani". To sam čula od jedne žene u stvarno ozbiljnim godinama kad sam je pitala zašto surađuje s osobom koja je otvoreno ucjenjuje za godišnji iznos od valjda 800 kuna. Rekla je da ona mene voli i da smo prijateljice, ali da se boji "medijske blokade" od dotične. I …