Preskoči na glavni sadržaj

Smisao života: Što biste radili da imate još malo vremena?

Smrt – kraj ljudskog života u ovom obliku… Mnogi ne žele ni razmišljati o ovoj opciji i to je u redu, treba živjeti život punim plućima i ne razmišljati o kraju… Ipak, jedno je sigurno – svatko tko se rodio, umrijet će jednoga dana. Možda će to biti tek za nekoliko desetljeća ili relativno skoro, tko zna… Mnogi će izaći iz ovog teksta čim pročitaju prve redove, a neki će zastati i razmisliti…

Kad bi ljudi znali da im je uskoro kraj, više bi se okružili bliskim ljudima, više vremena provodili s obitelji, rekli svima da ih vole i obraćali pažnju na sitna zadovoljstva koja čine sreću. Bili bi zahvalni na još jednom danu kojeg su proveli s bližnjima. Sjetili bi se da je loše što nisu više vjerovali sebi i radili ono što ih veseli. Ne bi razmišljali o nevažnim usputnim prepirkama, suludim zahtjevima na poslu ili se živcirali zbog prognoze. Ne bi trošili dan na razgovore s ljudima koji iscrpljuju energiju nego bi se okružili pozitivnim ljudima koji vole život. Sjetili bi se koliko je važno biti dobar, koliko je važno dati najbolje od sebe i jednostavno biti pažljiv prema drugima. Sjetili bi se da je samo važna ljubav, a kad kroz nju gledamo – sve izgleda jednostavnije, očitije i lakše. Nazvali bi dragu osobu. Sjetili se prijatelja. Rekli lijepu riječ u prolazu. Poklonili kompliment. Voljeli sebe. Voljeli druge. Bili blagi i mirni. Gledali u nebo i slušali ptičice. Zastali bi na vjetru i raširili ruke… Uživali u mirisu cvijeta ili pogledu na psa koji se igra u travi… Sjetili bi se svih ljepota u životu i koliko je malo potrebno za trenutak sreće…
"Smrt primorava ljude da bolje osjete život (Coelho)"
Nitko nas ne koči da već danas napravimo sve ono zbog čega se uistinu živi. Nije potrebno čekati da se život u ovom obliku približi svom kraju i da onda shvatimo što smo propuštali. Zagrlite život, prigrlite zahvalnost i sjetite se ljubavi već u ovom danu. Kaže se da bismo se svaki dan trebali ponašati onako kako biste se ponašali da nemate još puno vremena. Sjetite se što je uistinu važno u životu i jednostavno počnite odmah…

Voli vas vaša po(s)lovnjača

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Zašto si takav prema meni?

Vraćam se iz lijepe večernje šetnje po centru. Ulazim u Gajevu i ugledam par kako prelazi ulicu. Mladi. On ide 2 koraka ispred nje, a ona ide za njim s onim očajem na licu i govori: "Zašto si takav prema meni?" On drsko šuti. Ona govori: "Molim te..., stani!"

Znate za te situacije? Vidjeli ste ili doživjeli?

Došlo mi je da je zaustavim da joj kažem: "Ma bježi glavom bez obzira!" Reci mu: "J... mi se za to kakav si prema meni, ja sam dobra prema sebi!"

Ali, ne zna to ona, još je mlada i misli da će nekoga "namoliti" da je dobar prema njoj i da će jednom zaključiti kako je ona OK.

Odmahnem glavom i nastavim dalje...
Onda se sjetim kada sam se sama pitala zašto je netko nekakav prema meni, da sad ne nabrajam situacije iz prošlosti, od partnerskih odnosa, preko poslovnih situacija ili čuđenja kad ti nije jasno zašto te netko "na pravdi Boga" zaje...

E pa drage mlade žene (i one starije), pronađite snagu u sebi i podsjetite se da…

Priznajem, nisam duhovna

Žurim se naći s mužem za Valentinovo na ručku u restoranu (ne znam smijem li, a obzirom na temu pretprošlog teksta :)) pa će ovaj tekst biti kratak.

Moram priznati uzjogunjenom i unezvijerenom duhovnom narodu da nisam duhovna, nisam prisebna, nisam svjesna, malo sam i tupava, a i ne kužim stvari najbolje.

Dogodi se da napišem nešto, a onda stražari duhovnosti na društvenim mrežama budu ubodeni u guzicu i onda skoče pisati u inbox ili u komentar kako sam nepristojna, osorna, neduhovna, kako ne razumijem duhovne zakone i da sve to ima nekog smisla.

Onda mi govore da mi je niska vibracija, da mi se poremetila frekvencija, da osuđujem, da ne znam što je ljubav i ne kužim da smo svi jedno. Jaoooo, zaboravih dodati još priču o "ogledalu" (površno shvaćeno, naravno) pa sam to sad naknadno dodala u tekst :):)

E braćo mila, jeste dosadni. Je l' vi to neku vojsku regrutirate ili se pojedinačno s duhovnošću borite za koricu kruha? Ako je ovo prvo, smiješni ste, a ako je ovo drugo,…

Vidi joj očurdi

Napisah danas na Fejsu ovo: "Zahvalna što nisam dio onih koji javno zbore da se vole, a i za leđa jedan drugome rane sole..."

I to nije samo fraza, rečenica, poruka, to je moja iskrena zahvalnost što se spasih iz grupe onih koji su neiskreni radi sitnih koristi, pojavljivanja u javnosti, koji će lagati zbog 2-3 nova kontakta ili poveznice s drugim ljudima. Istovremeno, sa strane će govoriti o drugima što god treba, komentirati ljude na nekom čudnom nivou, a onda se bez problema s istima fotografirati zagrljeni i zaljubljenog pogleda... Sve je to život. I komercijala. I borba. I očaj. I frustracija. Sve razumijem, ali ne mora biti tako.
Ljudi pristaju izdati sebe kako ne bi bili "medijski izolirani". To sam čula od jedne žene u stvarno ozbiljnim godinama kad sam je pitala zašto surađuje s osobom koja je otvoreno ucjenjuje za godišnji iznos od valjda 800 kuna. Rekla je da ona mene voli i da smo prijateljice, ali da se boji "medijske blokade" od dotične. I …