Preskoči na glavni sadržaj

Namćor

Sve mi je jasno što Balašević pjeva:
"Ne volem 
Kad mi gaće uđu di već uđu... 
Te što brinu brigu tuđu 
Košticu u štrudli od višanja"

Ali jasno mi je i što "volem":
- ljude otvorenog srca
- pogreške dok ljudi idu prema naprijed
- iskrene namjere
- pristojne i ljubazne ljude
- tople osobe koje vole život
- ljude koji vole životinje i brinu o slabijima
- nesebične ljude
- ljude koji imaju srce, ali i mozak te poveći jezik...

Ali zato: 
Ne volim kad mi gaće uđu di već uđu, ni ljude koji tamo žele ući. 
Ne volim babe u odjeći djevojčice. Ne zbog odjeće, već zbog zablude što ne razumiju da se ne pomlađuješ haljinom, već sjajem u očima.
Ne volim kad se nevješti prave pametni. Oni su najglasniji, a mene od toga bole uši. I nazvala bih to svakako, ali jednostavno mi je to toliko bljakasto da ispljunem prije nego što krenem opisivati... :)
Ne volim ove novokomponirane duhovnjake koji na sve moguće načine objašnjavaju kako drugi to nisu. Oni su kao cajke. Pjevaju popularne pjesmice za one koji ništa ne razumiju ili su već toliko oduzeti da nije ni važno.
I ne volim one koji kažu da sve vole. Ozbiljno sumnjam da se oni kljukaju nekim tableticama za smirenje. Ja ne volim sve, ali volim život. Neke samo podnosim, a neke i ne moram :)
To je meni moja borba dala i beskrajno u tome uživam. A što je vama vaša?!

Voli vas vaša po(s)lovnjača

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Što je to u ljudima?

Ovih dana trpimo poprilično visoke temperature, a oko nas se puno toga uzburkalo. Nisu valovi, a nisu ni vjetrovi nego događaji koji su ujedinili i razjedinili naciju.
Tu su s jedne strane naši nogometaši, njihov uspjeh i nekima popularni, a nekima ogađeni Thompson. Tu je i Oliver Dragojević, njegov odlazak i ujedinjenje u tuzi.
Kao i inače, bila sam na društvenim mrežama tih dana. Skoro pa nisi mogao pronaći osobu koja nije željela podijeliti dio atmosfere s nogometnog slavlja ili podijeliti tugu oko Oliverovog odlaska. Neki su izvukli i svoje fotografije s njim, neki pronašli neke online, dijelili pjesme, prisjećali se nekih starih dana i svašta nešto. Nisi mogao sjesti skoro ni na jednu terasu da se ne čuje Oliverova pjesma.
Eto. Mi ljudi slavimo početke i rađanja, a tugujemo kad je neki kraj. Slavimo i ekstremne uspjehe... A što je između?

Sve mislim, što je to u ljudima da ne slave život kad se živi, umjesto kad je kraj?
Što je to u ljudima da ne slave svaku aktivnost, umjesto d…

Sve sam rastjerala....

Dobila sam danas pitanje: "Što je s Dnijevnikom? Nedostaje mi!"
I sad ja mislim: "Stvarno, što je s Dnijevnikom?!" Nemam materijala. Rastjerala sam sve smutljivce, razlijepila im dva-tri šamara riječima, oni se ošamutili, samo ih pomela poslije...
I o čemu čovjek onda da piše?
Lijepo mi u životu. Uživam. Putujem. Radim što hoću, kad hoću, s kim hoću.
Sve si namjestila. Radim što volim. Odje... budale. I one dvolične koji drže jezik za zubima kad je pravi trenutak da se izjasne. Ne mogu to. Malo mi naporno. Ne volim ni u filmovima kad jedni drugima nešto prešućuju i uvijek se čudim zašto je to stalno tako. Ono - dramatična scena, ona otvara usta da nešto izusti, ali se predomisli i kaže: "Ništa... Nema veze." Onda sve ode u onu stvar. Tako ljudi žive i u stvarnom životu, jer su ti stvarni životi inspirirali filmske radnje.
E ja neću tako. Hoću da se poznajemo. Hoću da razgovaramo. Hoću da smo iskreni. Ako nismo, nemamo što raditi zajedno. Ima dovoljno fil…

Znaju li ljudi zašto nekoga ili nešto vole?

Susrećem se s mnogim ljudima i čujem njihove razloge za nešto, što im se sviđa ili ne sviđa, koga vole ili ne vole, čujem razloge koje mnogi možda nemaju priliku čuti pa ću sada navesti neke kojih sam se sjetila razmišljajući o ovoj temi.

Sjećam se, jednom sam pitala jednu osobu zašto želi da je savjetuje konkretna osoba, a odgovor je bio da joj je zanimljiva jer imaju iste probleme. Ljudi se vole s nekim poistovijetiti pa ako je još to neka uspješna osoba, a ima iste probleme kao netko drugi, zvuči nekako utješno, zar ne? ;) Možda je utješno, ali nije korisno. No dobro, tko mene pita?! :)

Isto tako, puno puta se ljudi dive nekoj osobi, njenoj mirnoći, zen pristupu svemu što je okružuje, svidi im se biti u društvu te osobe, misle da je njihov mir došao iz tog druženja, a ne mogu razumjeti da osobu zapravo boli briga i inače pa je samo taj osjećaj "zabolimedlačicanalijevompalcu" zapravo privlačan, posebno onima koji su stalno zabrinuti ili su pod osjećajem tjeskobe cijelog d…