Preskoči na glavni sadržaj

Tko definira vaš pogled na svijet?

Razgovaram s mužem oko nekih trendova na tržištu i imao je izvrstan komentar: "Ma daj, to se skupi 50-200 ljudi koji se stalno vrte u krug i to se onda čini da svi misle isto, a to je samo ista ekipa koja se stalno preslaguje i pojavljuje na istim mjestima"

Pogodio je "u sridu". Zašto dopuštamo da nam neki ljudi kroje pogled na svijet, druženje, poduzetništvo, posao, odnose i slično?

Sjećam se, kad sam radila prije u jednom poduzeću, cijeli moj svijet bili su predivni klijenti (njih nekoliko) i ekipica oko mene gdje smo satima vrtjeli iste priče i iste dileme. Nije bilo ugodno, ali oni su tada definirali moj pogled na svijet dok se nisam "otela kontroli" i prestala gledati na svijet kako mi se nameće.

Isto tako, glume li sve žene u malo zrelijim godinama zanesene djevojčice u haljinicama i zaljubljuju se u kojekakve likove koji im laskaju preko društvenih mreža? Ne. Možda ih ima oko nas u manjini, ali su glasne i slikovite :) Ne polude sve žene u zreloj dobi.

Jesu li sve poduzetnice one koje presipaju iz šupljeg u prazno, naslikavaju se po kavama i povremeno na nekim ljepšim mjestima kako bi ostavile dojam uspješnih? Nisu. Ima ih nekoliko i jako su glasne, ali ostatak ljudi normalno funkcionira i posluje i ne možete im zaviriti u tanjur ili novčanik, jer imaju previše da bi pokazivale.

Jesu li svi parovi iznad 40 slinavi od cmokanja na javnim mjestima jer tako pokazuju svoj predivan idiličan odnos ili ih je samo nekoliko kojima je stalo da svijetu prezentiraju svoju ljubav? Naravno da ima sretnih parova za koje nikad niste čuli ili koji ne žele doživljavati orgazme pred drugim ljudima (pardon).

Tko nam definira pogled na svijet? Ovih nekoliko koji su glasni ili imamo oči da malo vidimo šire, da prepoznamo dublje od ponuđenog, pročitamo više od serviranog i živimo uzbudljivije od nacrtanog na društvenim mrežama?

Voli vas vaša po(s)lovnjača

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Što je to u ljudima?

Ovih dana trpimo poprilično visoke temperature, a oko nas se puno toga uzburkalo. Nisu valovi, a nisu ni vjetrovi nego događaji koji su ujedinili i razjedinili naciju.
Tu su s jedne strane naši nogometaši, njihov uspjeh i nekima popularni, a nekima ogađeni Thompson. Tu je i Oliver Dragojević, njegov odlazak i ujedinjenje u tuzi.
Kao i inače, bila sam na društvenim mrežama tih dana. Skoro pa nisi mogao pronaći osobu koja nije željela podijeliti dio atmosfere s nogometnog slavlja ili podijeliti tugu oko Oliverovog odlaska. Neki su izvukli i svoje fotografije s njim, neki pronašli neke online, dijelili pjesme, prisjećali se nekih starih dana i svašta nešto. Nisi mogao sjesti skoro ni na jednu terasu da se ne čuje Oliverova pjesma.
Eto. Mi ljudi slavimo početke i rađanja, a tugujemo kad je neki kraj. Slavimo i ekstremne uspjehe... A što je između?

Sve mislim, što je to u ljudima da ne slave život kad se živi, umjesto kad je kraj?
Što je to u ljudima da ne slave svaku aktivnost, umjesto d…

Sve sam rastjerala....

Dobila sam danas pitanje: "Što je s Dnijevnikom? Nedostaje mi!"
I sad ja mislim: "Stvarno, što je s Dnijevnikom?!" Nemam materijala. Rastjerala sam sve smutljivce, razlijepila im dva-tri šamara riječima, oni se ošamutili, samo ih pomela poslije...
I o čemu čovjek onda da piše?
Lijepo mi u životu. Uživam. Putujem. Radim što hoću, kad hoću, s kim hoću.
Sve si namjestila. Radim što volim. Odje... budale. I one dvolične koji drže jezik za zubima kad je pravi trenutak da se izjasne. Ne mogu to. Malo mi naporno. Ne volim ni u filmovima kad jedni drugima nešto prešućuju i uvijek se čudim zašto je to stalno tako. Ono - dramatična scena, ona otvara usta da nešto izusti, ali se predomisli i kaže: "Ništa... Nema veze." Onda sve ode u onu stvar. Tako ljudi žive i u stvarnom životu, jer su ti stvarni životi inspirirali filmske radnje.
E ja neću tako. Hoću da se poznajemo. Hoću da razgovaramo. Hoću da smo iskreni. Ako nismo, nemamo što raditi zajedno. Ima dovoljno fil…

Znaju li ljudi zašto nekoga ili nešto vole?

Susrećem se s mnogim ljudima i čujem njihove razloge za nešto, što im se sviđa ili ne sviđa, koga vole ili ne vole, čujem razloge koje mnogi možda nemaju priliku čuti pa ću sada navesti neke kojih sam se sjetila razmišljajući o ovoj temi.

Sjećam se, jednom sam pitala jednu osobu zašto želi da je savjetuje konkretna osoba, a odgovor je bio da joj je zanimljiva jer imaju iste probleme. Ljudi se vole s nekim poistovijetiti pa ako je još to neka uspješna osoba, a ima iste probleme kao netko drugi, zvuči nekako utješno, zar ne? ;) Možda je utješno, ali nije korisno. No dobro, tko mene pita?! :)

Isto tako, puno puta se ljudi dive nekoj osobi, njenoj mirnoći, zen pristupu svemu što je okružuje, svidi im se biti u društvu te osobe, misle da je njihov mir došao iz tog druženja, a ne mogu razumjeti da osobu zapravo boli briga i inače pa je samo taj osjećaj "zabolimedlačicanalijevompalcu" zapravo privlačan, posebno onima koji su stalno zabrinuti ili su pod osjećajem tjeskobe cijelog d…