ponedjeljak, 26. ožujka 2018.

Što ti nudiš?

Evo malo sam bila u razmišljanju na kojem kanalu komunikacije smanjiti aktivnosti da vidim što je smisleno, a što više nije.
Naravno, ne moram komunicirati nigdje, ali mi je to želja i strast pa se onda potrudim objaviti ono što bi moglo biti zanimljivo ljudima, a veže se za neka razmišljanja na radionicama ili nešto što ja mislim.
I onda odlučih malo pogledati što ima na Facebooku, jer sam inače puno aktivnija na svom zidu i u porukama (zbog pitanja i komentara), više nego što stignem pogledati što ima novo kod drugih.
Neki ljudi se dosta trude prikazati svoje lice na svim mogućim mjestima i destinacijama, kao da "prodaju" novu kremu za lice, vjetar u kosi ili dobro napravljene zube. Naravno, to nije slučaj. Bave se oni nečim totalno desetim, ali valjda misle da im je "PR" (pod navodnike obavezno) da prikažu gdje su i s kim bili... To je valjda ono: "Vidi mene što sam sretan i uspješan..." :) I onda odu kući i čude se zašto nema posla.
Neki ljudi ne objavljuju ništa iz čega bi mogao zaključiti kakva su osoba, jer teško da će nam testovi na temu "kako bi izgledao kao zvijezda" ili "kako bi izgledao da si muško/žensko" i svi mogući ostali pokazati koliko si zanimljiv. I shvaćam, nekad su neki testovi fora, ali kad imaš preko četrdeset godina i "odradiš" ih petnaest te objaviš na svom profilu, onda ne znam o čemu više imamo razgovarati. I onda se čude zašto ih ljudi ne shvaćaju ozbiljno.
Ima i onih koji dijele kojekakve ne baš smiješne fore i viceve sa svih strana. Oni su majstori u gumbu "podijeli". Ne možeš pohvatati kakve veze koja šala ima s nečim u njihovom životu, osim što zaključiš da imaju loš smisao za humor koji je ponekad i na granici da se malo zapitaš što je nekim ljudima... I onda se čude kako nisu prepoznati kao kreatori nekih sadržaja, a stalno nešto dijele...

Ima toga još, samo ne stignem sad sve opisati, žurim na konzultacije. Neki ljudi nabacaju svašta u svoj izlog i onda se čude zašto ljudi ne znaju što oni zapravo nude, traže ili rade. Kad imaš puno otpadaka i viška stvari, teško se može doći do onih pravih. Samo to treba znati...

Voli vas vaša po(s)lovnjača


petak, 23. ožujka 2018.

Budi dobar i izij govno

Imala sam neku situaciju u kojoj se senzacionalistički prikazalo jedno moje objašnjenje. I nije problem što su moje riječi izvađene iz konteksta i ispale potpuno nešto drugo, već što je ta izjava potpuna neistina i poslužila je kao mamac za privlačenje pažnje, baš kao i ovaj moj naslov bloga. Za razliku od naslova koji je "izvučen iz konteksta", ja ovo govore navedeno mislim i sad ću objasniti...

Može vam se dogoditi da neke stvari odlučite napraviti s punim povjerenjem u profesionalnost ili poštenje nekog suradnika. I (po)vjerujete povremeno da je svijet šarena lopta gdje ozbiljni obrazovani ljudi imaju dobre namjere. Je li to baš uvijek tako? Jesu li nesvjesni svojih postupaka i posljedica kad nešto pogriješe ili to rade namjerno?
Ili sam ja postupila kao svaki blento koji sudi po sebi? Ja dobronamjeran - svi dobronamjerni :)
Iz ovog događaja sam naučila da dobro pazite i provjerite s kim radite, kada radite, kako radite i što radite. Isto tako, ako postoji 2 ili 3 ljudi u projektu, ne znači da svi razumiju smisao projekta. Provjerite jeste li na istom tragu ili netko "sjedi na ušima". Provjerite shvaćate li vi kakav je projekt i kakvi su ciljevi. Provjerite imate li iste vrijednosti. Provjerite imate li slične poglede na posao i život. Ako je previše odgovora ne ili vam samo osjećaj govori da "tu nešto ne štima" - nemojte se upuštati u tu životnu školu.
Čitajte tuđe životne škole, a svoju poneku zaobiđite jer "budi dobar i izij govno" i ne donosi neki dobar osjećaj. Čak ni kad se operete.

Voli vas vaša po(s)lovnjača

srijeda, 21. ožujka 2018.

Izvoli slušati i biti ista kao drugi!

Ljudi misle da si drzak ako odlučiš imati svoj film.
Nekako je simpatičnije da (po)slušaš druge i budeš isti kao grupa ljudi koja te okružuje. To je sigurnije i toplo je u toj barici.
Ako se otmeš kontroli, ljudi će te gledati kao da su ti izrasla 2 roga na glavi, ali ti neće reći da ih vide već će te samo gledati pogledom punim nevjerice i nesvjesnim osjećajem male zavisti jer si se usudio.
Možda će ti se lijepo obratiti, ali će istovremeno puno misliti o tebi jer ih to podsjeća na njihov kamenčić u cipeli. Onda će reći sami sebi da nemaju kamenčić, već ti te te glupe rogove i malo će odahnuti...
I onda će opet misliti na tebe. Pokušat će pronaći nekoga kome niste simpatični i razveseliti se ako i ti neki drugi misle da nešto s tobom nije u redu. Onda će opet odahnuti, ali neće proći puno vremena dok opet počnu misliti na tebe... 
Teško će shvatiti da nije stvar u tebi, već u vlastitom osjećaju da im je koža malo tijesna. I da trebaju nešto učiniti za sebe, a ne ide im ili se ne usude. 
I onda će opet misliti na tebe i pitati se tko ti je dao pravo da budeš samo svoj...

Voli vas vaša po(s)lovnjača

ponedjeljak, 19. ožujka 2018.

Od tebe očekujem...

Bila sam jučer na jednoj lijepoj radionici i spomenuli smo očekivanja. Zaista, koliko mi očekujemo od sebe, a nismo svjesni od kuda je to došlo?

Što vi očekujete od sebe? A od drugih?

Čujem često da mnogi komentiraju tuđe odijevanje i šminku? Trebamo li izgledati kako nam netko drugi kaže? Što je lijepo? Što je prigodno? Što očekuju od vas?

Očekujete li da se svidite ljudima? Da se ukopite pod svaku cijenu? Da pogazite svoje vrijednosti samo radi jednog tuđeg osmijeha i kimanja glavom? Mnogi da.

Znaju li drugi što trebate znati i misliti? Čime se trebate zanimati, koje knjige čitati, u što vjerovati, kako se ponašati?

Naljute li se drugi kad vi ne radite ono što oni od vas očekuju? Kad ne pijete kavu s njima? Kad otkažete neki dogovor? Kad im niste dovoljno često pisali ili ih niste zvali?

Očekujete li vi od sebe da budete savršeni, na razini zadatka, uvijek pripremljeni, sadržajni, u miru s rokovima?

Vjerujete li vi da je ključno biti dobar, ne zamjeriti se ljudima, ostaviti uvijek vrata malo otvorena za svaki slučaj?

Mislite li vi da uvijek morate biti profesionalni, odgovorni i vrijedni, pa čak i kad drugi nisu?

Što očekujete danas od sebe, a nije vaša priča? Što očekuju drugi od vas, a uvukli su vas u neke svoje bajke? Možda oni žele da budete krhka ljepotica, ali vi odlučite hoćete li biti njihova vještica, a svoja dobra vila... Stvar je izbora.

Priznajte sebi, nije lako, ali je oslobađajuće.

Voli vas vaša po(s)lovnjača

četvrtak, 15. ožujka 2018.

Što mi je najviše pomoglo u poslu?

Ovo pitanje zvuči jednostavno, ali odgovor nimalo nije. Mogli bismo sad tu navesti nekoliko poslovnih pristupa i strategija koje se smatraju učinkovitima ili jednostavno reći da je naš put takav kakav je i da su svi događaji, kao i akteri bili sastavni dio putovanja koji nas je doveo do točke u kojoj smo danas. I sve je to točno i mogli bismo zahvaliti svima koji su nam pomogli i odmogli :)

Međutim, ja ne bih bila ja da malo ne prokopam po onome o čemu mnogi i ne govore kad je riječ o uspjehu i rezultatima. 

U prošlosti su mi često govorili da sam radoholičarka i neumorna osoba. Nije se puno promijenilo ni danas, ali malo ljudi zna da uvijek spavam barem 8 sati, da sjedim doma i kuckam ovo na svojoj radnoj stolici dok mi iza leđa mirno spava pas. Nekima izgleda kao da trčim na sve strane isplaženog jezika i pokušavam uhvatiti korak s obvezama. To jednostavno nije tako. Jest da se povremeno uvučem u neke situacije gdje izgubim energiju, no takvih "poslova" se uvijek na vrijeme riješim ili ih umanjim kako bih mogla više gledati u zelenilo, čitati knjige, pisati knjige i sve ono što ti donese činjenica da si sebe stavio na prvo mjesto. "To je meni moja borba dala", volim ja reći često... 

E sad, kako je to moguće, kako čovjek može napraviti više stvari istovremeno, a da sve izgleda kao nepregledan broj obveza izvan okvira prosječnog čovjeka?

Ja jednostavno ne čekam u redovima za slavu. 
Ne gubim vrijeme da ljudi vide koliko sam kvalitetna i vrijedna, jer to mnogi ne mogu shvatiti ni da stave dvostruke naočale. Ne vidi "slijepac" nešto izvan svog dosega... 
Ne borim se s vjetrenjačama jer ne želim gubiti energiju na gluposti. 
Izbjegavam alapače u širokom krugu i naglašavam da ne želim imati ništa ni s polualapačama koje trčkaraju okolo i govore "Nije da tračam, ali..." 
Nadmudrivanje bilo koje vrste ne podnosim. Dokazati nikome ništa ne želim, jer znam da se to ne može.
Okrenem se od zlica i morona. 
Preskočim očajnike vrlo brzo (ali sam se znala navući na plačuće molbe i nasanjkati kao nitko). Sada od očajnika bježim, jer je stupanj demonštine koji se u njima probudi kad ne želiš napraviti nešto što oni žele od tebe, malo previše za moj ukus. 
I tako ja idem dalje. Kad tako hodaš, uvijek imaš vremena za sebe i prave ljude. To je moj izbor.

Voli vas vaša po(s)lovnjača

PS: Ako želite saznati što je meni još pomoglo u poslu, kao i odgovore 11 uspješnih govornika na konferenciji, vidimo se 19. travnja 2018. godine: link na više informacija

srijeda, 14. ožujka 2018.

Mrzim te jer me više ne voliš

Dakle, ja ne znam znaju li ljudi da ne postoji pupčana vrpca među odraslim ljudima?!
Posluješ s nekim, družiš se tu i tamo, povežete se nekako, a onda skužiš da ti to više ne odgovara jer si osobu bolje upoznao ili si se ti promijenio pa ti te okolnosti više nisu ugodne ili tko zna iz kojeg drugog razloga više s nekim ne želiš imati posla... I sve je to normalno i prirodno.... Nekima.

Naime, doživljavala sam tu i tamo da se ljudi jako razbjesne kad ja više ne želim biti u njihovom društvu. Podemone. Uzjebu se. Histeriziraju. Napadaju. Pišu poruke. Zovu s trista brojeva. Šalju poruke mužu. Ne znam. Meni je to malo too much za razinu iznad osnovne škole. Mislim, za normalan zreo nadvijenogehodajući primjerak.

Priznajem da ja nisam najveći zemaljski anđeo kojeg poznajem. Ne tvrdim da sam najnježnije biće koje hoda ovom zemljom i da, u puno slučajeva mi po kratkom postupku potpuno prestaje biti stalo. Jednostavno niti mrzim niti volim, ali neke ljude odlučim ukloniti iz svog života. Jest to malo radikalno i malo ružno kad to učiniš bez objašnjenja, ali ja ne vidim kakvo objašnjenje može pomoći nekome tko je dvoličan ili pomalo nepametan. To su jedina dva razloga koja su meni povod da se prestanem s nekim družiti. Sve druge "varijacije na temu" mogu podnijeti i ne smetaju mi.

Kakvog smisla ima da dvoličnoj i neiskrenoj osobi nešto objašnjavaš? Meni nikakvog.
Kakvog smisla ima da nekome tko baš i ne razumije sve kako treba nešto objašnjavaš? Meni nikakvog.

Dakle, samo takvima ništa ne objašnjavam. Inače se potrudim da odnos ima neki smisao, kao i rastanak. Ljudski odnosi imaju svoje uspone i padove pa i neke faze kad jedni drugima nismo jako zanimljivi. Nekad ljudi imaju neke druge prioritete, neke druge njima zanimljivije ljude za druženje i poslovanje i to mi je ok. Ja s tim nemam problem. Ako se odlučite više ne družiti sa mnom, neću vas mrziti jer prihvaćam tuđe potrebe. I ne morate mi ništa objašnjavati, jer je pravo svake osobe da odluči s kim će dijeliti život.

Kad nekoga tako zamrziš jer te više ne želi, nije li to zapravo znak da si povrijeđen jer ti je osoba uskratila svoje društvo? Ne znam što je gore, da misliš da si toliko važan da se s tobom netko mora družiti ili si toliko opsjednut drugim bićem da ti se razum pomuti ako ta osoba pokaže da si joj ništa. To meni vuče na neki hororac ili okrutniji triler, a to volim samo na platnu. Ne i u svom životu.

Voli vas vaša po(s)lovnjača

nedjelja, 11. ožujka 2018.

Gnjevni promatrači

Jesam, točno sam bezobrazna. Usudim se štošta napisati na svom zidu, na svom blogu, živjeti kako hoću u svoja četiri zida, birati poslove koje ja hoću, družiti se s ljudima koji se meni sviđaju, boraviti u prostoru koji sam sama birala i tako. Bezobraznica, drznica i "lezbijka", neki kažu. Valjda jadni misle da samo lezbijke rade što hoće. Vjerojatno one uz svoje muževe ne smiju ništa ili se ne usude pa računaju da su one koje žive sa ženama bolje prošle... Eeee, čudo jedno! Što sve ljudi neće izmisliti da si olakšaju život!
Volim one koji nikad ništa ne lajkaju na društvenim mrežama niti pišu, ali kad napišeš nešto "što ih ubode u guzicu", onda se odmah jave i napišu što misle, javno ili češće u inbox. Dobro, te više cijenim, jer su barem pokazali da cijelo vrijeme promatraju što se događa, samo su pritajeni kad je lijepo ili kad se slažu.
Gori su mi oni koji nikad ništa ne lajkaju, nikad ništa ne pišu, ali kad ovi koji su "ubodeni u guzicu" napišu nešto kad se ne slažu sa mnom, onda oni LAJKAJU njihov komentar. Ne pišu oni nikad ništa drugo, ali kad pronađu jedan komentar koji ne ide meni u prilog, onda brže-bolje stisnu lajk. E taj stupanj gnjevnog promatranja zaista ne razumijem. Mislim da tim ljudima treba neka pomoć, psihološka ili vjerojatno neka zabava u životu. Nadam se da im samo neće biti po onoj narodnoj, da se zabave sami sa sobom... 
Sjećam se jednoga koji je sam sebe prozvao iscjeliteljem, a meni se čudi što sam u postu napisala riječ "budala". Reče mi da se čudi mom obrazovanju i svemu. Poziva se na Boga, višu silu, daje mi moralne upute. Vjerojatno misli da sam totalno izvan milosti. A ja jadna mislila da je veći grijeh varati ljude govoreći da ih liječiš, nego im reći da su neki od njih budale, ali dobro... Valjda ja ne kužim...
I mislila sam da je gore kad hodaš po tuđim dvorištima i dijeliš savjete o životu. Mislila sam da je nekako logičnije da budeš aktivan u svom pa neka ti dođe tko želi... Valjda ni to ja ne razumijem...

Onda isto neke "pametnice" vode brigu o tome kako ja živim, a same svoj život jedva drže u nejakim ručicama. Život im se zapetljao i stegnuo ih kao što stražnjica uhvati tange, a one eto imaju snage mene promatrati. Divim se toj snazi, a nešto ih njihovo žulja.
I vraćam se na početak. Jesam bezobrazna, drska, skroz odurna... :)
I sve mislim da su u pravu kad kažu: "Ona piše neki svoj blog. I kao da to još netko čita."
Ma ne čita. Nemojte se samo vi meni živcirati :)

Voli vas vaša po(s)lovnjača

srijeda, 7. ožujka 2018.

Koliko košta stručnjak, a koliko nestručnjak?

Evo danas s jednom dragom prijateljicom analiziram cijene na tržištu.
Na primjer, gledamo malo usluge vrhunskih profesionalaca u nekom poslu i gledamo njihov cjenik.
Onda malo gledamo one s manje referenci i znanja i ispadnu nam oči na njihove cijene.
Naše društvo je malo "mutavo". Ako netko odijene haljinu sa šljokicama i sakoić iz najjeftinijeg dućana te stavi umjetne trepavice, ali izgleda "uređeno", zaključit će da drži do sebe i da ima poprilične prihode.
Isto tako, ako netko napiše za sebe da je obdareni mužjak, zaključit će da ne bi to govorio da nije stvarno poprilično genetski nagrađen. Na ovo me inspirirao Obdareni Purger koji je dao zahtjev za učlanjenje u grupu Poslovne žene Zagreb. Svaka čast na marketingu, majstore! :) Možda nisi tehničar i nisi obdaren, ali si mozak jer znaš gdje ima materijala.
Ako netko stavi cijenu svog proizvoda ili usluge da se srušiš na pod od čuda, onda je taj valjda i kvalitetan. Nitko ništa ne provjerava niti se raspituje. Važno je ono kako izgleda, a neki ljudi još i misle da netko kontrolira kvalitetu nečega na ovom tržištu...
Neki se prodaju za visoke neto plaće i ne rade ništa. Drk... onu stvar. Smije li se to reći?
Neki zahtijevaju nešto, a nisu još ni dokazali da nešto mogu.
Neki vrijedni i korektni ljudi rade i čekaju da netko skuži. (Napomena: nemojte to raditi. Neće nitko skužiti ili će skužiti i praviti se lud te vam natovariti još posla!)
Važna je pozadina gdje se fotografiraš. Važno je iz kakvog kafića izlaziš. Važno je imaš li sliku iz restorana. Važno je ljubiš li partnera/icu na fotografiji. Jer ako to sve nemaš, nisi nitko. Nula. Luzer. Blento.

E moj narode!

Voli vas vaša marketinški obrazovana po(s)lovnjača

petak, 2. ožujka 2018.

Pametan, budala i fukara

"Dođu tako ponekad vremena kada pametan zašuti, budala progovori, a fukara se obogati’, navodno je rekao Andrić. Neki stručnjaci tvrde da ta izreka nigdje nije zapisana pa možda i nije Andrićeva, ali nema veze, govori o stanju u okruženju.

Danas je nekako moderno biti u svom balonu, povući se, ne komentirati, ne ulaziti u stvari koje ti smetaju, koje nisu pravedne, koje ti nanose nervozu ili neugodu pa tako možemo reći da je trend da "pametan šuti" i živi svoj život. E sad, slažem se s tim da treba pametno i mudro živjeti svoj život, ali kad bismo svi okretali glavu od svega, ne bi nitko brinuo o ranjenim, zlostavljanim i namučenim životinjama. Nitko ne bi njegovao stare i nemoćne. Nitko ne bi volontirao u ugroženim zemljama, svatko bi okrenuo glavu od beskućnika, nitko ne bi nahranio tuđe gladno dijete. Nisu to stvari za gledati, slažem se... Ali kad bismo tako funkcionirali kao društvo, onda bi mnoge stvari otišle u klinac. Na primjer, biste li voljeli da svi gledaju svoja posla i žive u svom balonu (da se ipak ne uznemiravaju "duhovne dušice", da im se kvari vibracija...) da netko tuče vaše dijete ispred škole ili da vam zlostavlja mačku? Ili biste htjeli da dođe netko "neduhovan" i razbuca tu bagru, izviče se na sve i raspali im 2 šamara? Ne moram čekati odgovor, jasan je. To je ona izreka "sit gladnom ne vjeruje". Dakle, biti duhovan ne znači popeti se na drvo i gledati u daljine. Biti duhovan znači djelovati u zajednici u kojoj jesi na način da radiš s dobrom namjerom, upozoravaš na nešto što nije primjereno i budeš glasan ako treba, a i tih ovisno o situaciji. Dakle, ne serite s balonima.

Budale danas imaju pravo govoriti i svaka osoba koju prati 20 ljudi misli da je faca u selu, na društvenim mrežama pa čak i oni koji skupe na tisuće lajkova misle da su sada face u gradnji imuniteta, u umrežavanju, u biologiji, fizici, kemiji, glazbenom, ručnom radu, odgoju djece i uzgajanju egzotičnih biljaka... Oni onda znaju sve, jer se u našem društvu popularnost smatra vjerodostojnošću. E to su prave budale. I oni koji si to umišljaju i oni koji ne znaju da popularna može biti svaka budala, samo ako hoće. Imali ste primjera u kojekakvim emisijama koliko hoćete. Probajte napisati kakvu stručnu knjigu ili nešto ozbiljno, vrijedno spomena u znanstvenim krugovima pa ćete vidjeti broj lajkova. Toliko o tome.

E sad ovo o fukarama ne bih. Fukara ima na sve strane. To mi se ne da. Samo ću reći: "Para na paru, fukara na fukaru!" Posao s poslom, laprdavi jezik s jezikom. Uvijek je tako bilo i bit će. Ja ću na posao sad.

Voli vas vaša po(s)lovnjača

četvrtak, 1. ožujka 2018.

Moje mišljenje je.....

Dragi ljudići, ne brinite kad vas netko ne razumije ili pokušava objasniti vama i drugima da niste u pravu. Ljudi moraju nešto komentirati, posebno ako nemaju previše svog posla. Moraju nekako pronaći teme za razgovor, ako to nije njihov razvoj, umjetnost, zabava, hobi i slično. Nekim ljudima je razgovor o drugim ljudima smisao života, odnosno sadržaj. Trebamo se svi pomiriti da takvi hodaju među nama i da su često glasni i dosadni. Oni uvijek imaju potrebu reći svoje mišljenje o nečemu, osvrnuti se na ono što radite ili što govorite, kako se ponašate i kako funkcionirate. Oni ne razumiju da se njihovo mišljenje ništa ne računa i da ga mogu objesiti mačku o rep, no oni IMAJU MIŠLJENJE. Nekad nam svima dođe da kažemo: "Ajd odj... s tim tvojim mišljenjem. Dosadno je, glupo je, ne kužiš ništa, zabucao/la si, pričaš gluposti, najedi se snijega..." :)

Sjetite se samo da netko koga nije bolio bubreg, pojma nema o čemu govorite.
Kad netko ne radi ništa po cijele dane ili nikad u životu nije dignuo nešto teže od šalice kave, ne razumije što znači raditi 12 sati dnevno.
Sjetite se da ove glupače koje nisu pročitale 2 stranice knjige u životu, misle da znaju sve definicije svijeta i mudrosti koje se sigurno mogu bilježiti u nekoj knjizi aforizama.
Sjetite se da oni koji nemaju ništa izgrađeno glavom, uvijek misle da je dovoljno što imaju spolni organ.
Ovi neki koji ništa nisu ostvarili u svom životu, sjete se da je njihova vjera (religija) najvažnija i guraju je svugdje kao iskaznicu nekog luksuznog kluba.
Neki koji ne znaju navesti 3 glavna grada u Europi, misle da njihovo mišljenje treba biti glavno u nekom društvu.

Ljudi svašta misle. Zato vi nemojte misliti na njih i živite sretno svoj život.

Voli vas vaša po(s)lovnjača