Preskoči na glavni sadržaj

Postovi

Prikazuju se postovi od ožujak, 2018

Što ti nudiš?

Evo malo sam bila u razmišljanju na kojem kanalu komunikacije smanjiti aktivnosti da vidim što je smisleno, a što više nije.
Naravno, ne moram komunicirati nigdje, ali mi je to želja i strast pa se onda potrudim objaviti ono što bi moglo biti zanimljivo ljudima, a veže se za neka razmišljanja na radionicama ili nešto što ja mislim.
I onda odlučih malo pogledati što ima na Facebooku, jer sam inače puno aktivnija na svom zidu i u porukama (zbog pitanja i komentara), više nego što stignem pogledati što ima novo kod drugih.
Neki ljudi se dosta trude prikazati svoje lice na svim mogućim mjestima i destinacijama, kao da "prodaju" novu kremu za lice, vjetar u kosi ili dobro napravljene zube. Naravno, to nije slučaj. Bave se oni nečim totalno desetim, ali valjda misle da im je "PR" (pod navodnike obavezno) da prikažu gdje su i s kim bili... To je valjda ono: "Vidi mene što sam sretan i uspješan..." :) I onda odu kući i čude se zašto nema posla.
Neki ljudi ne obj…

Budi dobar i izij govno

Imala sam neku situaciju u kojoj se senzacionalistički prikazalo jedno moje objašnjenje. I nije problem što su moje riječi izvađene iz konteksta i ispale potpuno nešto drugo, već što je ta izjava potpuna neistina i poslužila je kao mamac za privlačenje pažnje, baš kao i ovaj moj naslov bloga. Za razliku od naslova koji je "izvučen iz konteksta", ja ovo govore navedeno mislim i sad ću objasniti...

Može vam se dogoditi da neke stvari odlučite napraviti s punim povjerenjem u profesionalnost ili poštenje nekog suradnika. I (po)vjerujete povremeno da je svijet šarena lopta gdje ozbiljni obrazovani ljudi imaju dobre namjere. Je li to baš uvijek tako? Jesu li nesvjesni svojih postupaka i posljedica kad nešto pogriješe ili to rade namjerno?
Ili sam ja postupila kao svaki blento koji sudi po sebi? Ja dobronamjeran - svi dobronamjerni :)
Iz ovog događaja sam naučila da dobro pazite i provjerite s kim radite, kada radite, kako radite i što radite. Isto tako, ako postoji 2 ili 3 ljudi …

Izvoli slušati i biti ista kao drugi!

Ljudi misle da si drzak ako odlučiš imati svoj film. Nekako je simpatičnije da (po)slušaš druge i budeš isti kao grupa ljudi koja te okružuje. To je sigurnije i toplo je u toj barici. Ako se otmeš kontroli, ljudi će te gledati kao da su ti izrasla 2 roga na glavi, ali ti neće reći da ih vide već će te samo gledati pogledom punim nevjerice i nesvjesnim osjećajem male zavisti jer si se usudio. Možda će ti se lijepo obratiti, ali će istovremeno puno misliti o tebi jer ih to podsjeća na njihov kamenčić u cipeli. Onda će reći sami sebi da nemaju kamenčić, već ti te te glupe rogove i malo će odahnuti... I onda će opet misliti na tebe. Pokušat će pronaći nekoga kome niste simpatični i razveseliti se ako i ti neki drugi misle da nešto s tobom nije u redu. Onda će opet odahnuti, ali neće proći puno vremena dok opet počnu misliti na tebe...  Teško će shvatiti da nije stvar u tebi, već u vlastitom osjećaju da im je koža malo tijesna. I da trebaju nešto učiniti za sebe, a ne ide im ili se ne usu…

Od tebe očekujem...

Bila sam jučer na jednoj lijepoj radionici i spomenuli smo očekivanja. Zaista, koliko mi očekujemo od sebe, a nismo svjesni od kuda je to došlo?

Što vi očekujete od sebe? A od drugih?

Čujem često da mnogi komentiraju tuđe odijevanje i šminku? Trebamo li izgledati kako nam netko drugi kaže? Što je lijepo? Što je prigodno? Što očekuju od vas?

Očekujete li da se svidite ljudima? Da se ukopite pod svaku cijenu? Da pogazite svoje vrijednosti samo radi jednog tuđeg osmijeha i kimanja glavom? Mnogi da.

Znaju li drugi što trebate znati i misliti? Čime se trebate zanimati, koje knjige čitati, u što vjerovati, kako se ponašati?

Naljute li se drugi kad vi ne radite ono što oni od vas očekuju? Kad ne pijete kavu s njima? Kad otkažete neki dogovor? Kad im niste dovoljno često pisali ili ih niste zvali?

Očekujete li vi od sebe da budete savršeni, na razini zadatka, uvijek pripremljeni, sadržajni, u miru s rokovima?

Vjerujete li vi da je ključno biti dobar, ne zamjeriti se ljudima, ostaviti uvijek …

Što mi je najviše pomoglo u poslu?

Ovo pitanje zvuči jednostavno, ali odgovor nimalo nije. Mogli bismo sad tu navesti nekoliko poslovnih pristupa i strategija koje se smatraju učinkovitima ili jednostavno reći da je naš put takav kakav je i da su svi događaji, kao i akteri bili sastavni dio putovanja koji nas je doveo do točke u kojoj smo danas. I sve je to točno i mogli bismo zahvaliti svima koji su nam pomogli i odmogli :)

Međutim, ja ne bih bila ja da malo ne prokopam po onome o čemu mnogi i ne govore kad je riječ o uspjehu i rezultatima. 
U prošlosti su mi često govorili da sam radoholičarka i neumorna osoba. Nije se puno promijenilo ni danas, ali malo ljudi zna da uvijek spavam barem 8 sati, da sjedim doma i kuckam ovo na svojoj radnoj stolici dok mi iza leđa mirno spava pas. Nekima izgleda kao da trčim na sve strane isplaženog jezika i pokušavam uhvatiti korak s obvezama. To jednostavno nije tako. Jest da se povremeno uvučem u neke situacije gdje izgubim energiju, no takvih "poslova" se uvijek na vrije…

Mrzim te jer me više ne voliš

Dakle, ja ne znam znaju li ljudi da ne postoji pupčana vrpca među odraslim ljudima?!
Posluješ s nekim, družiš se tu i tamo, povežete se nekako, a onda skužiš da ti to više ne odgovara jer si osobu bolje upoznao ili si se ti promijenio pa ti te okolnosti više nisu ugodne ili tko zna iz kojeg drugog razloga više s nekim ne želiš imati posla... I sve je to normalno i prirodno.... Nekima.

Naime, doživljavala sam tu i tamo da se ljudi jako razbjesne kad ja više ne želim biti u njihovom društvu. Podemone. Uzjebu se. Histeriziraju. Napadaju. Pišu poruke. Zovu s trista brojeva. Šalju poruke mužu. Ne znam. Meni je to malo too much za razinu iznad osnovne škole. Mislim, za normalan zreo nadvijenogehodajućiprimjerak.

Priznajem da ja nisam najveći zemaljski anđeo kojeg poznajem. Ne tvrdim da sam najnježnije biće koje hoda ovom zemljom i da, u puno slučajeva mi po kratkom postupku potpuno prestaje biti stalo. Jednostavno niti mrzim niti volim, ali neke ljude odlučim ukloniti iz svog života. Jest …

Gnjevni promatrači

Jesam, točno sam bezobrazna. Usudim se štošta napisati na svom zidu, na svom blogu, živjeti kako hoću u svoja četiri zida, birati poslove koje ja hoću, družiti se s ljudima koji se meni sviđaju, boraviti u prostoru koji sam sama birala i tako. Bezobraznica, drznica i "lezbijka", neki kažu. Valjda jadni misle da samo lezbijke rade što hoće. Vjerojatno one uz svoje muževe ne smiju ništa ili se ne usude pa računaju da su one koje žive sa ženama bolje prošle... Eeee, čudo jedno! Što sve ljudi neće izmisliti da si olakšaju život!
Volim one koji nikad ništa ne lajkaju na društvenim mrežama niti pišu, ali kad napišeš nešto "što ih ubode u guzicu", onda se odmah jave i napišu što misle, javno ili češće u inbox. Dobro, te više cijenim, jer su barem pokazali da cijelo vrijeme promatraju što se događa, samo su pritajeni kad je lijepo ili kad se slažu.
Gori su mi oni koji nikad ništa ne lajkaju, nikad ništa ne pišu, ali kad ovi koji su "ubodeni u guzicu" napišu nešt…

Koliko košta stručnjak, a koliko nestručnjak?

Evo danas s jednom dragom prijateljicom analiziram cijene na tržištu.
Na primjer, gledamo malo usluge vrhunskih profesionalaca u nekom poslu i gledamo njihov cjenik.
Onda malo gledamo one s manje referenci i znanja i ispadnu nam oči na njihove cijene.
Naše društvo je malo "mutavo". Ako netko odijene haljinu sa šljokicama i sakoić iz najjeftinijeg dućana te stavi umjetne trepavice, ali izgleda "uređeno", zaključit će da drži do sebe i da ima poprilične prihode.
Isto tako, ako netko napiše za sebe da je obdareni mužjak, zaključit će da ne bi to govorio da nije stvarno poprilično genetski nagrađen. Na ovo me inspirirao Obdareni Purger koji je dao zahtjev za učlanjenje u grupu Poslovne žene Zagreb. Svaka čast na marketingu, majstore! :) Možda nisi tehničar i nisi obdaren, ali si mozak jer znaš gdje ima materijala.
Ako netko stavi cijenu svog proizvoda ili usluge da se srušiš na pod od čuda, onda je taj valjda i kvalitetan. Nitko ništa ne provjerava niti se raspituje. …

Pametan, budala i fukara

"Dođu tako ponekad vremena kada pametan zašuti, budala progovori, a fukara se obogati’, navodno je rekao Andrić. Neki stručnjaci tvrde da ta izreka nigdje nije zapisana pa možda i nije Andrićeva, ali nema veze, govori o stanju u okruženju.

Danas je nekako moderno biti u svom balonu, povući se, ne komentirati, ne ulaziti u stvari koje ti smetaju, koje nisu pravedne, koje ti nanose nervozu ili neugodu pa tako možemo reći da je trend da "pametan šuti" i živi svoj život. E sad, slažem se s tim da treba pametno i mudro živjeti svoj život, ali kad bismo svi okretali glavu od svega, ne bi nitko brinuo o ranjenim, zlostavljanim i namučenim životinjama. Nitko ne bi njegovao stare i nemoćne. Nitko ne bi volontirao u ugroženim zemljama, svatko bi okrenuo glavu od beskućnika, nitko ne bi nahranio tuđe gladno dijete. Nisu to stvari za gledati, slažem se... Ali kad bismo tako funkcionirali kao društvo, onda bi mnoge stvari otišle u klinac. Na primjer, biste li voljeli da svi gledaju…

Moje mišljenje je.....

Dragi ljudići, ne brinite kad vas netko ne razumije ili pokušava objasniti vama i drugima da niste u pravu. Ljudi moraju nešto komentirati, posebno ako nemaju previše svog posla. Moraju nekako pronaći teme za razgovor, ako to nije njihov razvoj, umjetnost, zabava, hobi i slično. Nekim ljudima je razgovor o drugim ljudima smisao života, odnosno sadržaj. Trebamo se svi pomiriti da takvi hodaju među nama i da su često glasni i dosadni. Oni uvijek imaju potrebu reći svoje mišljenje o nečemu, osvrnuti se na ono što radite ili što govorite, kako se ponašate i kako funkcionirate. Oni ne razumiju da se njihovo mišljenje ništa ne računa i da ga mogu objesiti mačku o rep, no oni IMAJU MIŠLJENJE. Nekad nam svima dođe da kažemo: "Ajd odj... s tim tvojim mišljenjem. Dosadno je, glupo je, ne kužiš ništa, zabucao/la si, pričaš gluposti, najedi se snijega..." :)

Sjetite se samo da netko koga nije bolio bubreg, pojma nema o čemu govorite.
Kad netko ne radi ništa po cijele dane ili nikad u ž…