Preskoči na glavni sadržaj

Moje mišljenje je.....

Dragi ljudići, ne brinite kad vas netko ne razumije ili pokušava objasniti vama i drugima da niste u pravu. Ljudi moraju nešto komentirati, posebno ako nemaju previše svog posla. Moraju nekako pronaći teme za razgovor, ako to nije njihov razvoj, umjetnost, zabava, hobi i slično. Nekim ljudima je razgovor o drugim ljudima smisao života, odnosno sadržaj. Trebamo se svi pomiriti da takvi hodaju među nama i da su često glasni i dosadni. Oni uvijek imaju potrebu reći svoje mišljenje o nečemu, osvrnuti se na ono što radite ili što govorite, kako se ponašate i kako funkcionirate. Oni ne razumiju da se njihovo mišljenje ništa ne računa i da ga mogu objesiti mačku o rep, no oni IMAJU MIŠLJENJE. Nekad nam svima dođe da kažemo: "Ajd odj... s tim tvojim mišljenjem. Dosadno je, glupo je, ne kužiš ništa, zabucao/la si, pričaš gluposti, najedi se snijega..." :)

Sjetite se samo da netko koga nije bolio bubreg, pojma nema o čemu govorite.
Kad netko ne radi ništa po cijele dane ili nikad u životu nije dignuo nešto teže od šalice kave, ne razumije što znači raditi 12 sati dnevno.
Sjetite se da ove glupače koje nisu pročitale 2 stranice knjige u životu, misle da znaju sve definicije svijeta i mudrosti koje se sigurno mogu bilježiti u nekoj knjizi aforizama.
Sjetite se da oni koji nemaju ništa izgrađeno glavom, uvijek misle da je dovoljno što imaju spolni organ.
Ovi neki koji ništa nisu ostvarili u svom životu, sjete se da je njihova vjera (religija) najvažnija i guraju je svugdje kao iskaznicu nekog luksuznog kluba.
Neki koji ne znaju navesti 3 glavna grada u Europi, misle da njihovo mišljenje treba biti glavno u nekom društvu.

Ljudi svašta misle. Zato vi nemojte misliti na njih i živite sretno svoj život.

Voli vas vaša po(s)lovnjača

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Što je to u ljudima?

Ovih dana trpimo poprilično visoke temperature, a oko nas se puno toga uzburkalo. Nisu valovi, a nisu ni vjetrovi nego događaji koji su ujedinili i razjedinili naciju.
Tu su s jedne strane naši nogometaši, njihov uspjeh i nekima popularni, a nekima ogađeni Thompson. Tu je i Oliver Dragojević, njegov odlazak i ujedinjenje u tuzi.
Kao i inače, bila sam na društvenim mrežama tih dana. Skoro pa nisi mogao pronaći osobu koja nije željela podijeliti dio atmosfere s nogometnog slavlja ili podijeliti tugu oko Oliverovog odlaska. Neki su izvukli i svoje fotografije s njim, neki pronašli neke online, dijelili pjesme, prisjećali se nekih starih dana i svašta nešto. Nisi mogao sjesti skoro ni na jednu terasu da se ne čuje Oliverova pjesma.
Eto. Mi ljudi slavimo početke i rađanja, a tugujemo kad je neki kraj. Slavimo i ekstremne uspjehe... A što je između?

Sve mislim, što je to u ljudima da ne slave život kad se živi, umjesto kad je kraj?
Što je to u ljudima da ne slave svaku aktivnost, umjesto d…

Sve sam rastjerala....

Dobila sam danas pitanje: "Što je s Dnijevnikom? Nedostaje mi!"
I sad ja mislim: "Stvarno, što je s Dnijevnikom?!" Nemam materijala. Rastjerala sam sve smutljivce, razlijepila im dva-tri šamara riječima, oni se ošamutili, samo ih pomela poslije...
I o čemu čovjek onda da piše?
Lijepo mi u životu. Uživam. Putujem. Radim što hoću, kad hoću, s kim hoću.
Sve si namjestila. Radim što volim. Odje... budale. I one dvolične koji drže jezik za zubima kad je pravi trenutak da se izjasne. Ne mogu to. Malo mi naporno. Ne volim ni u filmovima kad jedni drugima nešto prešućuju i uvijek se čudim zašto je to stalno tako. Ono - dramatična scena, ona otvara usta da nešto izusti, ali se predomisli i kaže: "Ništa... Nema veze." Onda sve ode u onu stvar. Tako ljudi žive i u stvarnom životu, jer su ti stvarni životi inspirirali filmske radnje.
E ja neću tako. Hoću da se poznajemo. Hoću da razgovaramo. Hoću da smo iskreni. Ako nismo, nemamo što raditi zajedno. Ima dovoljno fil…

Znaju li ljudi zašto nekoga ili nešto vole?

Susrećem se s mnogim ljudima i čujem njihove razloge za nešto, što im se sviđa ili ne sviđa, koga vole ili ne vole, čujem razloge koje mnogi možda nemaju priliku čuti pa ću sada navesti neke kojih sam se sjetila razmišljajući o ovoj temi.

Sjećam se, jednom sam pitala jednu osobu zašto želi da je savjetuje konkretna osoba, a odgovor je bio da joj je zanimljiva jer imaju iste probleme. Ljudi se vole s nekim poistovijetiti pa ako je još to neka uspješna osoba, a ima iste probleme kao netko drugi, zvuči nekako utješno, zar ne? ;) Možda je utješno, ali nije korisno. No dobro, tko mene pita?! :)

Isto tako, puno puta se ljudi dive nekoj osobi, njenoj mirnoći, zen pristupu svemu što je okružuje, svidi im se biti u društvu te osobe, misle da je njihov mir došao iz tog druženja, a ne mogu razumjeti da osobu zapravo boli briga i inače pa je samo taj osjećaj "zabolimedlačicanalijevompalcu" zapravo privlačan, posebno onima koji su stalno zabrinuti ili su pod osjećajem tjeskobe cijelog d…