Preskoči na glavni sadržaj

Pametan, budala i fukara

"Dođu tako ponekad vremena kada pametan zašuti, budala progovori, a fukara se obogati’, navodno je rekao Andrić. Neki stručnjaci tvrde da ta izreka nigdje nije zapisana pa možda i nije Andrićeva, ali nema veze, govori o stanju u okruženju.

Danas je nekako moderno biti u svom balonu, povući se, ne komentirati, ne ulaziti u stvari koje ti smetaju, koje nisu pravedne, koje ti nanose nervozu ili neugodu pa tako možemo reći da je trend da "pametan šuti" i živi svoj život. E sad, slažem se s tim da treba pametno i mudro živjeti svoj život, ali kad bismo svi okretali glavu od svega, ne bi nitko brinuo o ranjenim, zlostavljanim i namučenim životinjama. Nitko ne bi njegovao stare i nemoćne. Nitko ne bi volontirao u ugroženim zemljama, svatko bi okrenuo glavu od beskućnika, nitko ne bi nahranio tuđe gladno dijete. Nisu to stvari za gledati, slažem se... Ali kad bismo tako funkcionirali kao društvo, onda bi mnoge stvari otišle u klinac. Na primjer, biste li voljeli da svi gledaju svoja posla i žive u svom balonu (da se ipak ne uznemiravaju "duhovne dušice", da im se kvari vibracija...) da netko tuče vaše dijete ispred škole ili da vam zlostavlja mačku? Ili biste htjeli da dođe netko "neduhovan" i razbuca tu bagru, izviče se na sve i raspali im 2 šamara? Ne moram čekati odgovor, jasan je. To je ona izreka "sit gladnom ne vjeruje". Dakle, biti duhovan ne znači popeti se na drvo i gledati u daljine. Biti duhovan znači djelovati u zajednici u kojoj jesi na način da radiš s dobrom namjerom, upozoravaš na nešto što nije primjereno i budeš glasan ako treba, a i tih ovisno o situaciji. Dakle, ne serite s balonima.

Budale danas imaju pravo govoriti i svaka osoba koju prati 20 ljudi misli da je faca u selu, na društvenim mrežama pa čak i oni koji skupe na tisuće lajkova misle da su sada face u gradnji imuniteta, u umrežavanju, u biologiji, fizici, kemiji, glazbenom, ručnom radu, odgoju djece i uzgajanju egzotičnih biljaka... Oni onda znaju sve, jer se u našem društvu popularnost smatra vjerodostojnošću. E to su prave budale. I oni koji si to umišljaju i oni koji ne znaju da popularna može biti svaka budala, samo ako hoće. Imali ste primjera u kojekakvim emisijama koliko hoćete. Probajte napisati kakvu stručnu knjigu ili nešto ozbiljno, vrijedno spomena u znanstvenim krugovima pa ćete vidjeti broj lajkova. Toliko o tome.

E sad ovo o fukarama ne bih. Fukara ima na sve strane. To mi se ne da. Samo ću reći: "Para na paru, fukara na fukaru!" Posao s poslom, laprdavi jezik s jezikom. Uvijek je tako bilo i bit će. Ja ću na posao sad.

Voli vas vaša po(s)lovnjača

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Što je to u ljudima?

Ovih dana trpimo poprilično visoke temperature, a oko nas se puno toga uzburkalo. Nisu valovi, a nisu ni vjetrovi nego događaji koji su ujedinili i razjedinili naciju.
Tu su s jedne strane naši nogometaši, njihov uspjeh i nekima popularni, a nekima ogađeni Thompson. Tu je i Oliver Dragojević, njegov odlazak i ujedinjenje u tuzi.
Kao i inače, bila sam na društvenim mrežama tih dana. Skoro pa nisi mogao pronaći osobu koja nije željela podijeliti dio atmosfere s nogometnog slavlja ili podijeliti tugu oko Oliverovog odlaska. Neki su izvukli i svoje fotografije s njim, neki pronašli neke online, dijelili pjesme, prisjećali se nekih starih dana i svašta nešto. Nisi mogao sjesti skoro ni na jednu terasu da se ne čuje Oliverova pjesma.
Eto. Mi ljudi slavimo početke i rađanja, a tugujemo kad je neki kraj. Slavimo i ekstremne uspjehe... A što je između?

Sve mislim, što je to u ljudima da ne slave život kad se živi, umjesto kad je kraj?
Što je to u ljudima da ne slave svaku aktivnost, umjesto d…

Sve sam rastjerala....

Dobila sam danas pitanje: "Što je s Dnijevnikom? Nedostaje mi!"
I sad ja mislim: "Stvarno, što je s Dnijevnikom?!" Nemam materijala. Rastjerala sam sve smutljivce, razlijepila im dva-tri šamara riječima, oni se ošamutili, samo ih pomela poslije...
I o čemu čovjek onda da piše?
Lijepo mi u životu. Uživam. Putujem. Radim što hoću, kad hoću, s kim hoću.
Sve si namjestila. Radim što volim. Odje... budale. I one dvolične koji drže jezik za zubima kad je pravi trenutak da se izjasne. Ne mogu to. Malo mi naporno. Ne volim ni u filmovima kad jedni drugima nešto prešućuju i uvijek se čudim zašto je to stalno tako. Ono - dramatična scena, ona otvara usta da nešto izusti, ali se predomisli i kaže: "Ništa... Nema veze." Onda sve ode u onu stvar. Tako ljudi žive i u stvarnom životu, jer su ti stvarni životi inspirirali filmske radnje.
E ja neću tako. Hoću da se poznajemo. Hoću da razgovaramo. Hoću da smo iskreni. Ako nismo, nemamo što raditi zajedno. Ima dovoljno fil…

Znaju li ljudi zašto nekoga ili nešto vole?

Susrećem se s mnogim ljudima i čujem njihove razloge za nešto, što im se sviđa ili ne sviđa, koga vole ili ne vole, čujem razloge koje mnogi možda nemaju priliku čuti pa ću sada navesti neke kojih sam se sjetila razmišljajući o ovoj temi.

Sjećam se, jednom sam pitala jednu osobu zašto želi da je savjetuje konkretna osoba, a odgovor je bio da joj je zanimljiva jer imaju iste probleme. Ljudi se vole s nekim poistovijetiti pa ako je još to neka uspješna osoba, a ima iste probleme kao netko drugi, zvuči nekako utješno, zar ne? ;) Možda je utješno, ali nije korisno. No dobro, tko mene pita?! :)

Isto tako, puno puta se ljudi dive nekoj osobi, njenoj mirnoći, zen pristupu svemu što je okružuje, svidi im se biti u društvu te osobe, misle da je njihov mir došao iz tog druženja, a ne mogu razumjeti da osobu zapravo boli briga i inače pa je samo taj osjećaj "zabolimedlačicanalijevompalcu" zapravo privlačan, posebno onima koji su stalno zabrinuti ili su pod osjećajem tjeskobe cijelog d…