Preskoči na glavni sadržaj

Što ti nudiš?

Evo malo sam bila u razmišljanju na kojem kanalu komunikacije smanjiti aktivnosti da vidim što je smisleno, a što više nije.
Naravno, ne moram komunicirati nigdje, ali mi je to želja i strast pa se onda potrudim objaviti ono što bi moglo biti zanimljivo ljudima, a veže se za neka razmišljanja na radionicama ili nešto što ja mislim.
I onda odlučih malo pogledati što ima na Facebooku, jer sam inače puno aktivnija na svom zidu i u porukama (zbog pitanja i komentara), više nego što stignem pogledati što ima novo kod drugih.
Neki ljudi se dosta trude prikazati svoje lice na svim mogućim mjestima i destinacijama, kao da "prodaju" novu kremu za lice, vjetar u kosi ili dobro napravljene zube. Naravno, to nije slučaj. Bave se oni nečim totalno desetim, ali valjda misle da im je "PR" (pod navodnike obavezno) da prikažu gdje su i s kim bili... To je valjda ono: "Vidi mene što sam sretan i uspješan..." :) I onda odu kući i čude se zašto nema posla.
Neki ljudi ne objavljuju ništa iz čega bi mogao zaključiti kakva su osoba, jer teško da će nam testovi na temu "kako bi izgledao kao zvijezda" ili "kako bi izgledao da si muško/žensko" i svi mogući ostali pokazati koliko si zanimljiv. I shvaćam, nekad su neki testovi fora, ali kad imaš preko četrdeset godina i "odradiš" ih petnaest te objaviš na svom profilu, onda ne znam o čemu više imamo razgovarati. I onda se čude zašto ih ljudi ne shvaćaju ozbiljno.
Ima i onih koji dijele kojekakve ne baš smiješne fore i viceve sa svih strana. Oni su majstori u gumbu "podijeli". Ne možeš pohvatati kakve veze koja šala ima s nečim u njihovom životu, osim što zaključiš da imaju loš smisao za humor koji je ponekad i na granici da se malo zapitaš što je nekim ljudima... I onda se čude kako nisu prepoznati kao kreatori nekih sadržaja, a stalno nešto dijele...

Ima toga još, samo ne stignem sad sve opisati, žurim na konzultacije. Neki ljudi nabacaju svašta u svoj izlog i onda se čude zašto ljudi ne znaju što oni zapravo nude, traže ili rade. Kad imaš puno otpadaka i viška stvari, teško se može doći do onih pravih. Samo to treba znati...

Voli vas vaša po(s)lovnjača


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Što je to u ljudima?

Ovih dana trpimo poprilično visoke temperature, a oko nas se puno toga uzburkalo. Nisu valovi, a nisu ni vjetrovi nego događaji koji su ujedinili i razjedinili naciju.
Tu su s jedne strane naši nogometaši, njihov uspjeh i nekima popularni, a nekima ogađeni Thompson. Tu je i Oliver Dragojević, njegov odlazak i ujedinjenje u tuzi.
Kao i inače, bila sam na društvenim mrežama tih dana. Skoro pa nisi mogao pronaći osobu koja nije željela podijeliti dio atmosfere s nogometnog slavlja ili podijeliti tugu oko Oliverovog odlaska. Neki su izvukli i svoje fotografije s njim, neki pronašli neke online, dijelili pjesme, prisjećali se nekih starih dana i svašta nešto. Nisi mogao sjesti skoro ni na jednu terasu da se ne čuje Oliverova pjesma.
Eto. Mi ljudi slavimo početke i rađanja, a tugujemo kad je neki kraj. Slavimo i ekstremne uspjehe... A što je između?

Sve mislim, što je to u ljudima da ne slave život kad se živi, umjesto kad je kraj?
Što je to u ljudima da ne slave svaku aktivnost, umjesto d…

Sve sam rastjerala....

Dobila sam danas pitanje: "Što je s Dnijevnikom? Nedostaje mi!"
I sad ja mislim: "Stvarno, što je s Dnijevnikom?!" Nemam materijala. Rastjerala sam sve smutljivce, razlijepila im dva-tri šamara riječima, oni se ošamutili, samo ih pomela poslije...
I o čemu čovjek onda da piše?
Lijepo mi u životu. Uživam. Putujem. Radim što hoću, kad hoću, s kim hoću.
Sve si namjestila. Radim što volim. Odje... budale. I one dvolične koji drže jezik za zubima kad je pravi trenutak da se izjasne. Ne mogu to. Malo mi naporno. Ne volim ni u filmovima kad jedni drugima nešto prešućuju i uvijek se čudim zašto je to stalno tako. Ono - dramatična scena, ona otvara usta da nešto izusti, ali se predomisli i kaže: "Ništa... Nema veze." Onda sve ode u onu stvar. Tako ljudi žive i u stvarnom životu, jer su ti stvarni životi inspirirali filmske radnje.
E ja neću tako. Hoću da se poznajemo. Hoću da razgovaramo. Hoću da smo iskreni. Ako nismo, nemamo što raditi zajedno. Ima dovoljno fil…

Znaju li ljudi zašto nekoga ili nešto vole?

Susrećem se s mnogim ljudima i čujem njihove razloge za nešto, što im se sviđa ili ne sviđa, koga vole ili ne vole, čujem razloge koje mnogi možda nemaju priliku čuti pa ću sada navesti neke kojih sam se sjetila razmišljajući o ovoj temi.

Sjećam se, jednom sam pitala jednu osobu zašto želi da je savjetuje konkretna osoba, a odgovor je bio da joj je zanimljiva jer imaju iste probleme. Ljudi se vole s nekim poistovijetiti pa ako je još to neka uspješna osoba, a ima iste probleme kao netko drugi, zvuči nekako utješno, zar ne? ;) Možda je utješno, ali nije korisno. No dobro, tko mene pita?! :)

Isto tako, puno puta se ljudi dive nekoj osobi, njenoj mirnoći, zen pristupu svemu što je okružuje, svidi im se biti u društvu te osobe, misle da je njihov mir došao iz tog druženja, a ne mogu razumjeti da osobu zapravo boli briga i inače pa je samo taj osjećaj "zabolimedlačicanalijevompalcu" zapravo privlačan, posebno onima koji su stalno zabrinuti ili su pod osjećajem tjeskobe cijelog d…