Preskoči na glavni sadržaj

Cijene li svi ljudi servirano i osvojeno bez napora?

Prema količini objava na Facebooku, mogla sam barem 5 knjiga napisati (ali nije da nisam i pisala :)). Objave su sadržavale savjete, stvarne crtice iz života, neke šale, pomalo vrckavih osvrta, ironičnih opisa određenih pojava i svašta nešto što je u meni u tom trenutku bilo zanimljivo ili s čim sam se susrela u danu.

Međutim, nekako se ljudi naviknu da pročitaju koju rečenicu, pronađu nešto čemu će se nasmijati, a neki o čemu će tračati na dosadnim kavama na kojima nemaju što drugo izgovoriti... Bilo je prepisivanja, objave mojih statusa na PowerPoint prezentacijama (bez navođenja autora), uklopljenih u tuđe članke i svašta nešto. Nisam se baš osvrtala jer sam znala da mogu napisati još 300 puta više. Uvijek mi je pisanje išlo i s tim nisam imala problema. Jasno je da onome tko nema svojih ideja bolje ide prepisivanje, samo mi se ne da uopće o tome pisati... Oni su dovoljno tužni da mi nije ni smiješno niti se mogu ironično osvrnuti na to.

Ne moram ni nabrajati broj onih koji su me u inbox pitali što se događa kad pročitaju neki status, ne shvaćajući da ja samo pišem, da moj zid nije dnevnik (pa je zato kao ironija i nastao ovaj Dnijevnik)...

Međutim, najviše su me zabavljali kiseli osmijesi kolega i navodnih prijatelja kada bismo se našli u društvu i netko bi rekao kako imam fantastične statuse i da se smiju gdje god ih čitaju dok ih drugi ljudi gledaju. Onaj kiseli osmijeh u limun tonu mi je uvijek bio fora. To je ono kad vidite kako netko drugi ne uživa dok vas netko drugi hvali. Takvih limunskih lica sam se nagledala, ali i to mi je žao, jer ako osjećaš nervozu dok nekoga drugog hvale, težak je to život pa se nisam ni na to ironično osvrtala. Dovoljno im je tijesno u vlastitoj koži dok misle: "Zašto ja nemam više uspjeha?"

I tako, gledam ja sve to, pronađu ti ljudi 100 mana kad si izložen. Najlakše se sakriti iza svih i komentirati kao ona dvojka iz Muppet Show-a... Nalaktiš se na prozor pa malo viriš i pljuneš ako ti se ne sviđa ono što vidiš. Nema veze što ne kužiš da si se naguzio i ne mičeš se nigdje, već ti se jezik otegao od trkeljanja o drugim ljudima koji prolaze i boli ih ona stvar za tebe.

I tako, odlučih ja završiti novu knjigu Kako zarađivati od onoga što volimo pa udaljih svoje besplatne savjete i osvrte s Facebooka. Nije da mi nedostaje... Imam sve što mi je potrebno. Ionako neki ljudi misle da manje vrijedi ono što im je servirano, a nisu se pomučili da to dobiju. Ili barem platili... Zato je korisno gledati svoja posla... I ići naprijed, što ja upravo činim...

Voli vas vaša po(s)lovnjača

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Zašto si takav prema meni?

Vraćam se iz lijepe večernje šetnje po centru. Ulazim u Gajevu i ugledam par kako prelazi ulicu. Mladi. On ide 2 koraka ispred nje, a ona ide za njim s onim očajem na licu i govori: "Zašto si takav prema meni?" On drsko šuti. Ona govori: "Molim te..., stani!"

Znate za te situacije? Vidjeli ste ili doživjeli?

Došlo mi je da je zaustavim da joj kažem: "Ma bježi glavom bez obzira!" Reci mu: "J... mi se za to kakav si prema meni, ja sam dobra prema sebi!"

Ali, ne zna to ona, još je mlada i misli da će nekoga "namoliti" da je dobar prema njoj i da će jednom zaključiti kako je ona OK.

Odmahnem glavom i nastavim dalje...
Onda se sjetim kada sam se sama pitala zašto je netko nekakav prema meni, da sad ne nabrajam situacije iz prošlosti, od partnerskih odnosa, preko poslovnih situacija ili čuđenja kad ti nije jasno zašto te netko "na pravdi Boga" zaje...

E pa drage mlade žene (i one starije), pronađite snagu u sebi i podsjetite se da…

Priznajem, nisam duhovna

Žurim se naći s mužem za Valentinovo na ručku u restoranu (ne znam smijem li, a obzirom na temu pretprošlog teksta :)) pa će ovaj tekst biti kratak.

Moram priznati uzjogunjenom i unezvijerenom duhovnom narodu da nisam duhovna, nisam prisebna, nisam svjesna, malo sam i tupava, a i ne kužim stvari najbolje.

Dogodi se da napišem nešto, a onda stražari duhovnosti na društvenim mrežama budu ubodeni u guzicu i onda skoče pisati u inbox ili u komentar kako sam nepristojna, osorna, neduhovna, kako ne razumijem duhovne zakone i da sve to ima nekog smisla.

Onda mi govore da mi je niska vibracija, da mi se poremetila frekvencija, da osuđujem, da ne znam što je ljubav i ne kužim da smo svi jedno. Jaoooo, zaboravih dodati još priču o "ogledalu" (površno shvaćeno, naravno) pa sam to sad naknadno dodala u tekst :):)

E braćo mila, jeste dosadni. Je l' vi to neku vojsku regrutirate ili se pojedinačno s duhovnošću borite za koricu kruha? Ako je ovo prvo, smiješni ste, a ako je ovo drugo,…

Vidi joj očurdi

Napisah danas na Fejsu ovo: "Zahvalna što nisam dio onih koji javno zbore da se vole, a i za leđa jedan drugome rane sole..."

I to nije samo fraza, rečenica, poruka, to je moja iskrena zahvalnost što se spasih iz grupe onih koji su neiskreni radi sitnih koristi, pojavljivanja u javnosti, koji će lagati zbog 2-3 nova kontakta ili poveznice s drugim ljudima. Istovremeno, sa strane će govoriti o drugima što god treba, komentirati ljude na nekom čudnom nivou, a onda se bez problema s istima fotografirati zagrljeni i zaljubljenog pogleda... Sve je to život. I komercijala. I borba. I očaj. I frustracija. Sve razumijem, ali ne mora biti tako.
Ljudi pristaju izdati sebe kako ne bi bili "medijski izolirani". To sam čula od jedne žene u stvarno ozbiljnim godinama kad sam je pitala zašto surađuje s osobom koja je otvoreno ucjenjuje za godišnji iznos od valjda 800 kuna. Rekla je da ona mene voli i da smo prijateljice, ali da se boji "medijske blokade" od dotične. I …