Preskoči na glavni sadržaj

Koga nema, bez njega se može...

Sreća pa sam davno shvatila da sam nebitna. Jedino me malo nasmiju ovi ljudi koji misle da su strašno bitni, jer na primjer imaju 200 pratitelja koji hodaju za njima što god oni rade ili im ljudi govore kako su lijepi i pametni. Neki žive za aplauz, žive da masu, žive da susjedima pokažu svoj stil života, da raja vidi kako je njima lijepo.... Njima je najgore kad nema publike. Svi mi u nekoj fazi života mislimo da je važno što drugi misle... Roditelji, učitelji, susjedi, rodbina... Onda skužiš da ti nitko ne plaća račune i da svakoga boli briga kad ležiš s temperaturom u krevetu... Onda isto tako shvatiš da imaš sebe i još pokoju dragu osobu kojoj je više ili manje stalo. I onda se lijepo oslobodiš. I živiš, dišeš, uživaš na svoj račun i u svojim okolnostima.

Mnogi koji još uvijek brinu što će drugi reći, isto tako vole promatrati i gledati ljude koji uživaju u publici. Oni njih pobožno prate i žive njihove živote, zaboravljajući da su svoj u međuvremenu stavili na pauzu. Gledaju kako drugi rastu, napreduju, žive, promatraju njihove fotografije s mora, u veselim društvima, kako se grle s prijateljima i gledaju zaneseno u daljinu... Sve je to život. Ljudima je postalo lakše gledati druge koji lijepo žive. Zaboravljaju jedino da je to samo crtica iz njihovog dana... Još je bolje ako ima kakve drame, onda je još zanimljivije i uzbudljivije jer poslije imaš što prepričavati na svojim nezanimljivim kavama kad se nađeš sa sličnima sebi s pauzom u životu.

Kad nekoga nema, bez njega se može. Jednom sam napisala na Facebooku da probate isključiti mobitel i ne biti prisutni na društvenim mrežama jedno vrijeme, bez ikakve najave. Oni koji vas krenu tražiti, ti su "vaši" ljudi. Oni koji zaborave da postojite, samo su publika s tribina koja sada gleda neku drugu predstavu. Najgora je muka kad umisliš da si važan.. A ima toga, baš ima... :) Koliko vi "kraljica" i "kraljeva" poznajete u ovom našem malom, skromnom okruženju? :)
I jeste li se  vi oslobodili vladavine?

Voli vas vaša po(s)lovnjača

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Zašto si takav prema meni?

Vraćam se iz lijepe večernje šetnje po centru. Ulazim u Gajevu i ugledam par kako prelazi ulicu. Mladi. On ide 2 koraka ispred nje, a ona ide za njim s onim očajem na licu i govori: "Zašto si takav prema meni?" On drsko šuti. Ona govori: "Molim te..., stani!"

Znate za te situacije? Vidjeli ste ili doživjeli?

Došlo mi je da je zaustavim da joj kažem: "Ma bježi glavom bez obzira!" Reci mu: "J... mi se za to kakav si prema meni, ja sam dobra prema sebi!"

Ali, ne zna to ona, još je mlada i misli da će nekoga "namoliti" da je dobar prema njoj i da će jednom zaključiti kako je ona OK.

Odmahnem glavom i nastavim dalje...
Onda se sjetim kada sam se sama pitala zašto je netko nekakav prema meni, da sad ne nabrajam situacije iz prošlosti, od partnerskih odnosa, preko poslovnih situacija ili čuđenja kad ti nije jasno zašto te netko "na pravdi Boga" zaje...

E pa drage mlade žene (i one starije), pronađite snagu u sebi i podsjetite se da…

Priznajem, nisam duhovna

Žurim se naći s mužem za Valentinovo na ručku u restoranu (ne znam smijem li, a obzirom na temu pretprošlog teksta :)) pa će ovaj tekst biti kratak.

Moram priznati uzjogunjenom i unezvijerenom duhovnom narodu da nisam duhovna, nisam prisebna, nisam svjesna, malo sam i tupava, a i ne kužim stvari najbolje.

Dogodi se da napišem nešto, a onda stražari duhovnosti na društvenim mrežama budu ubodeni u guzicu i onda skoče pisati u inbox ili u komentar kako sam nepristojna, osorna, neduhovna, kako ne razumijem duhovne zakone i da sve to ima nekog smisla.

Onda mi govore da mi je niska vibracija, da mi se poremetila frekvencija, da osuđujem, da ne znam što je ljubav i ne kužim da smo svi jedno. Jaoooo, zaboravih dodati još priču o "ogledalu" (površno shvaćeno, naravno) pa sam to sad naknadno dodala u tekst :):)

E braćo mila, jeste dosadni. Je l' vi to neku vojsku regrutirate ili se pojedinačno s duhovnošću borite za koricu kruha? Ako je ovo prvo, smiješni ste, a ako je ovo drugo,…

Vidi joj očurdi

Napisah danas na Fejsu ovo: "Zahvalna što nisam dio onih koji javno zbore da se vole, a i za leđa jedan drugome rane sole..."

I to nije samo fraza, rečenica, poruka, to je moja iskrena zahvalnost što se spasih iz grupe onih koji su neiskreni radi sitnih koristi, pojavljivanja u javnosti, koji će lagati zbog 2-3 nova kontakta ili poveznice s drugim ljudima. Istovremeno, sa strane će govoriti o drugima što god treba, komentirati ljude na nekom čudnom nivou, a onda se bez problema s istima fotografirati zagrljeni i zaljubljenog pogleda... Sve je to život. I komercijala. I borba. I očaj. I frustracija. Sve razumijem, ali ne mora biti tako.
Ljudi pristaju izdati sebe kako ne bi bili "medijski izolirani". To sam čula od jedne žene u stvarno ozbiljnim godinama kad sam je pitala zašto surađuje s osobom koja je otvoreno ucjenjuje za godišnji iznos od valjda 800 kuna. Rekla je da ona mene voli i da smo prijateljice, ali da se boji "medijske blokade" od dotične. I …