Preskoči na glavni sadržaj

Koga nema, bez njega se može...

Sreća pa sam davno shvatila da sam nebitna. Jedino me malo nasmiju ovi ljudi koji misle da su strašno bitni, jer na primjer imaju 200 pratitelja koji hodaju za njima što god oni rade ili im ljudi govore kako su lijepi i pametni. Neki žive za aplauz, žive da masu, žive da susjedima pokažu svoj stil života, da raja vidi kako je njima lijepo.... Njima je najgore kad nema publike. Svi mi u nekoj fazi života mislimo da je važno što drugi misle... Roditelji, učitelji, susjedi, rodbina... Onda skužiš da ti nitko ne plaća račune i da svakoga boli briga kad ležiš s temperaturom u krevetu... Onda isto tako shvatiš da imaš sebe i još pokoju dragu osobu kojoj je više ili manje stalo. I onda se lijepo oslobodiš. I živiš, dišeš, uživaš na svoj račun i u svojim okolnostima.

Mnogi koji još uvijek brinu što će drugi reći, isto tako vole promatrati i gledati ljude koji uživaju u publici. Oni njih pobožno prate i žive njihove živote, zaboravljajući da su svoj u međuvremenu stavili na pauzu. Gledaju kako drugi rastu, napreduju, žive, promatraju njihove fotografije s mora, u veselim društvima, kako se grle s prijateljima i gledaju zaneseno u daljinu... Sve je to život. Ljudima je postalo lakše gledati druge koji lijepo žive. Zaboravljaju jedino da je to samo crtica iz njihovog dana... Još je bolje ako ima kakve drame, onda je još zanimljivije i uzbudljivije jer poslije imaš što prepričavati na svojim nezanimljivim kavama kad se nađeš sa sličnima sebi s pauzom u životu.

Kad nekoga nema, bez njega se može. Jednom sam napisala na Facebooku da probate isključiti mobitel i ne biti prisutni na društvenim mrežama jedno vrijeme, bez ikakve najave. Oni koji vas krenu tražiti, ti su "vaši" ljudi. Oni koji zaborave da postojite, samo su publika s tribina koja sada gleda neku drugu predstavu. Najgora je muka kad umisliš da si važan.. A ima toga, baš ima... :) Koliko vi "kraljica" i "kraljeva" poznajete u ovom našem malom, skromnom okruženju? :)
I jeste li se  vi oslobodili vladavine?

Voli vas vaša po(s)lovnjača

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Što je to u ljudima?

Ovih dana trpimo poprilično visoke temperature, a oko nas se puno toga uzburkalo. Nisu valovi, a nisu ni vjetrovi nego događaji koji su ujedinili i razjedinili naciju.
Tu su s jedne strane naši nogometaši, njihov uspjeh i nekima popularni, a nekima ogađeni Thompson. Tu je i Oliver Dragojević, njegov odlazak i ujedinjenje u tuzi.
Kao i inače, bila sam na društvenim mrežama tih dana. Skoro pa nisi mogao pronaći osobu koja nije željela podijeliti dio atmosfere s nogometnog slavlja ili podijeliti tugu oko Oliverovog odlaska. Neki su izvukli i svoje fotografije s njim, neki pronašli neke online, dijelili pjesme, prisjećali se nekih starih dana i svašta nešto. Nisi mogao sjesti skoro ni na jednu terasu da se ne čuje Oliverova pjesma.
Eto. Mi ljudi slavimo početke i rađanja, a tugujemo kad je neki kraj. Slavimo i ekstremne uspjehe... A što je između?

Sve mislim, što je to u ljudima da ne slave život kad se živi, umjesto kad je kraj?
Što je to u ljudima da ne slave svaku aktivnost, umjesto d…

Sve sam rastjerala....

Dobila sam danas pitanje: "Što je s Dnijevnikom? Nedostaje mi!"
I sad ja mislim: "Stvarno, što je s Dnijevnikom?!" Nemam materijala. Rastjerala sam sve smutljivce, razlijepila im dva-tri šamara riječima, oni se ošamutili, samo ih pomela poslije...
I o čemu čovjek onda da piše?
Lijepo mi u životu. Uživam. Putujem. Radim što hoću, kad hoću, s kim hoću.
Sve si namjestila. Radim što volim. Odje... budale. I one dvolične koji drže jezik za zubima kad je pravi trenutak da se izjasne. Ne mogu to. Malo mi naporno. Ne volim ni u filmovima kad jedni drugima nešto prešućuju i uvijek se čudim zašto je to stalno tako. Ono - dramatična scena, ona otvara usta da nešto izusti, ali se predomisli i kaže: "Ništa... Nema veze." Onda sve ode u onu stvar. Tako ljudi žive i u stvarnom životu, jer su ti stvarni životi inspirirali filmske radnje.
E ja neću tako. Hoću da se poznajemo. Hoću da razgovaramo. Hoću da smo iskreni. Ako nismo, nemamo što raditi zajedno. Ima dovoljno fil…

Znaju li ljudi zašto nekoga ili nešto vole?

Susrećem se s mnogim ljudima i čujem njihove razloge za nešto, što im se sviđa ili ne sviđa, koga vole ili ne vole, čujem razloge koje mnogi možda nemaju priliku čuti pa ću sada navesti neke kojih sam se sjetila razmišljajući o ovoj temi.

Sjećam se, jednom sam pitala jednu osobu zašto želi da je savjetuje konkretna osoba, a odgovor je bio da joj je zanimljiva jer imaju iste probleme. Ljudi se vole s nekim poistovijetiti pa ako je još to neka uspješna osoba, a ima iste probleme kao netko drugi, zvuči nekako utješno, zar ne? ;) Možda je utješno, ali nije korisno. No dobro, tko mene pita?! :)

Isto tako, puno puta se ljudi dive nekoj osobi, njenoj mirnoći, zen pristupu svemu što je okružuje, svidi im se biti u društvu te osobe, misle da je njihov mir došao iz tog druženja, a ne mogu razumjeti da osobu zapravo boli briga i inače pa je samo taj osjećaj "zabolimedlačicanalijevompalcu" zapravo privlačan, posebno onima koji su stalno zabrinuti ili su pod osjećajem tjeskobe cijelog d…