Preskoči na glavni sadržaj

Kvartovski dućan

Danas mi se dogodila zanimljiva situacija. Dođoh na sastanak pogledati nešto što nije bilo dostupno, iako sam unaprijed imala potvrđen termin i sve dogovoreno. Dobih informaciju da mogu doći drugi put kad god mi odgovara da vidim. Rekoh da nemam ni vremena ni volje dolaziti drugi put pa ćemo to morati nekako drugačije riješiti. Činjenica je da se može dogoditi da jednostavno ne razmišljamo unaprijed i da svatko može imati takve propuste, ali isto tako, meni je neobičan stupanj ležernosti kako ti ljudi to priopće, kao da nije do njih... Naravno, ne da mi se zbog gluposti uzrujavati i znam da u životu ima i većih sranja pa navratih u kvartovski dućan da kupim vodu za radionice.
Tamo situacija kao u ratnim devedesetim. Svega i svačega tamo ima nabacano. Kupih jagode, ali nisu imali cijenu pa je blagajnica išla "tamo negdje iza" ljutiti se na drugu smjenu jer nisu odradili posao do kraja. Ta ista je nekom susjedu iz kvarta spašavala budžet, tražeći jeftinije tijesto i svježi sir. To je bilo lijepo od nje. Stoji uz policu neka lokalna baka i diktira drugoj prodavačici što da joj stavi u košaru. I nabraja ova tako pomalo gledajući negdje u daljinu, prisjećajući se liste namirnica u glavi. Dodala sam im i ja s police mali Jar, da pomognem u skupljanju. Druga prodavačica značajno koluta očima, ali strpljivo pomaže...
I kupila sam male vlažne maramice koje sam na kraju zaboravila na blagajni pa su vikali za mnom da se vratim. Lijepo od njih. Nije sve uvrnuto ružno :)
Kad si posložiš u glavi da je sve moguće, ne čudiš se već uživaš u različitostima. Nema živciranja, samo proljeće :) Ali nemojte me baš testirati... Ovo je privremeno :) Ne bih da si kvarim imidž :)

Voli vas vaša po(s)lovnjača

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Što je to u ljudima?

Ovih dana trpimo poprilično visoke temperature, a oko nas se puno toga uzburkalo. Nisu valovi, a nisu ni vjetrovi nego događaji koji su ujedinili i razjedinili naciju.
Tu su s jedne strane naši nogometaši, njihov uspjeh i nekima popularni, a nekima ogađeni Thompson. Tu je i Oliver Dragojević, njegov odlazak i ujedinjenje u tuzi.
Kao i inače, bila sam na društvenim mrežama tih dana. Skoro pa nisi mogao pronaći osobu koja nije željela podijeliti dio atmosfere s nogometnog slavlja ili podijeliti tugu oko Oliverovog odlaska. Neki su izvukli i svoje fotografije s njim, neki pronašli neke online, dijelili pjesme, prisjećali se nekih starih dana i svašta nešto. Nisi mogao sjesti skoro ni na jednu terasu da se ne čuje Oliverova pjesma.
Eto. Mi ljudi slavimo početke i rađanja, a tugujemo kad je neki kraj. Slavimo i ekstremne uspjehe... A što je između?

Sve mislim, što je to u ljudima da ne slave život kad se živi, umjesto kad je kraj?
Što je to u ljudima da ne slave svaku aktivnost, umjesto d…

Sve sam rastjerala....

Dobila sam danas pitanje: "Što je s Dnijevnikom? Nedostaje mi!"
I sad ja mislim: "Stvarno, što je s Dnijevnikom?!" Nemam materijala. Rastjerala sam sve smutljivce, razlijepila im dva-tri šamara riječima, oni se ošamutili, samo ih pomela poslije...
I o čemu čovjek onda da piše?
Lijepo mi u životu. Uživam. Putujem. Radim što hoću, kad hoću, s kim hoću.
Sve si namjestila. Radim što volim. Odje... budale. I one dvolične koji drže jezik za zubima kad je pravi trenutak da se izjasne. Ne mogu to. Malo mi naporno. Ne volim ni u filmovima kad jedni drugima nešto prešućuju i uvijek se čudim zašto je to stalno tako. Ono - dramatična scena, ona otvara usta da nešto izusti, ali se predomisli i kaže: "Ništa... Nema veze." Onda sve ode u onu stvar. Tako ljudi žive i u stvarnom životu, jer su ti stvarni životi inspirirali filmske radnje.
E ja neću tako. Hoću da se poznajemo. Hoću da razgovaramo. Hoću da smo iskreni. Ako nismo, nemamo što raditi zajedno. Ima dovoljno fil…

Znaju li ljudi zašto nekoga ili nešto vole?

Susrećem se s mnogim ljudima i čujem njihove razloge za nešto, što im se sviđa ili ne sviđa, koga vole ili ne vole, čujem razloge koje mnogi možda nemaju priliku čuti pa ću sada navesti neke kojih sam se sjetila razmišljajući o ovoj temi.

Sjećam se, jednom sam pitala jednu osobu zašto želi da je savjetuje konkretna osoba, a odgovor je bio da joj je zanimljiva jer imaju iste probleme. Ljudi se vole s nekim poistovijetiti pa ako je još to neka uspješna osoba, a ima iste probleme kao netko drugi, zvuči nekako utješno, zar ne? ;) Možda je utješno, ali nije korisno. No dobro, tko mene pita?! :)

Isto tako, puno puta se ljudi dive nekoj osobi, njenoj mirnoći, zen pristupu svemu što je okružuje, svidi im se biti u društvu te osobe, misle da je njihov mir došao iz tog druženja, a ne mogu razumjeti da osobu zapravo boli briga i inače pa je samo taj osjećaj "zabolimedlačicanalijevompalcu" zapravo privlačan, posebno onima koji su stalno zabrinuti ili su pod osjećajem tjeskobe cijelog d…