Preskoči na glavni sadržaj

Samo napiši da si sretna

Nešto gledam - uživo jedno, na papiru drugo, na društvenim mrežama nešto treće, a iza leđa četvrto...
Jeste li vi skužili tu glumačku sposobnost nekih pojedinaca? Meni je sve žao što na Akademiju primaju tako malo ljudi i što je tolika borba da se upadne, kad neki imaju silan trening iz tog područja :) Žao mi da im uzalud propadne tolika satnica ;)

Nekako u zadnje vrijeme gledam kako se ljudi uživo razlikuju dosta od onoga što pišu na društvenim mrežama i kako izgledaju njihove fotografije. Uvjerila sam se puno puta da nisu uvijek neugodni oni koji su borbeni i strastveni u pisanju, kao i da nisu ugodni oni koji svaki dan objavljuju fotografije cvijeća i lijep red bijelih zubića.

Nekako ovi koji nešto pokušavaju poručiti, znaju biti vrckavi, znaju malčice i biti na granici dobrog ukusa da kažu ono što su zamislili, a neki onako, žive život iz bajke, beru leptire :)) u slobodno vrijeme i lijepe ih sebi na čelo, a kad se malo zadubiš u ono kako funkcioniraju, malo te bude strah da nemaju i kakve druge bube po džepovima, ali one neke malo ružnije... Pa se odmakneš, strah te da im nešto ne izgmiže ispod ruke...

I onda ja tako lijepo odlučim da više neću gubiti vrijeme u prostoru gdje teče med i mlijeko pa kad si realan ispadneš čangrizav, očajan, frustriran i lud, jer mnoge pikneš tamo gdje ne treba i gdje malo žulja... Ionako sada pišem knjigu pa mi treba energija za neke korisnije stvari... I volim ovaj blog zato što je to puno za čitati onima koji skakućući po svijetu nose mrežu za leptiriće... :) I vjeruju da je dovoljno samo izgledati sretno...

Voli vas vaša po(s)lovnjača

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Zašto si takav prema meni?

Vraćam se iz lijepe večernje šetnje po centru. Ulazim u Gajevu i ugledam par kako prelazi ulicu. Mladi. On ide 2 koraka ispred nje, a ona ide za njim s onim očajem na licu i govori: "Zašto si takav prema meni?" On drsko šuti. Ona govori: "Molim te..., stani!"

Znate za te situacije? Vidjeli ste ili doživjeli?

Došlo mi je da je zaustavim da joj kažem: "Ma bježi glavom bez obzira!" Reci mu: "J... mi se za to kakav si prema meni, ja sam dobra prema sebi!"

Ali, ne zna to ona, još je mlada i misli da će nekoga "namoliti" da je dobar prema njoj i da će jednom zaključiti kako je ona OK.

Odmahnem glavom i nastavim dalje...
Onda se sjetim kada sam se sama pitala zašto je netko nekakav prema meni, da sad ne nabrajam situacije iz prošlosti, od partnerskih odnosa, preko poslovnih situacija ili čuđenja kad ti nije jasno zašto te netko "na pravdi Boga" zaje...

E pa drage mlade žene (i one starije), pronađite snagu u sebi i podsjetite se da…

Priznajem, nisam duhovna

Žurim se naći s mužem za Valentinovo na ručku u restoranu (ne znam smijem li, a obzirom na temu pretprošlog teksta :)) pa će ovaj tekst biti kratak.

Moram priznati uzjogunjenom i unezvijerenom duhovnom narodu da nisam duhovna, nisam prisebna, nisam svjesna, malo sam i tupava, a i ne kužim stvari najbolje.

Dogodi se da napišem nešto, a onda stražari duhovnosti na društvenim mrežama budu ubodeni u guzicu i onda skoče pisati u inbox ili u komentar kako sam nepristojna, osorna, neduhovna, kako ne razumijem duhovne zakone i da sve to ima nekog smisla.

Onda mi govore da mi je niska vibracija, da mi se poremetila frekvencija, da osuđujem, da ne znam što je ljubav i ne kužim da smo svi jedno. Jaoooo, zaboravih dodati još priču o "ogledalu" (površno shvaćeno, naravno) pa sam to sad naknadno dodala u tekst :):)

E braćo mila, jeste dosadni. Je l' vi to neku vojsku regrutirate ili se pojedinačno s duhovnošću borite za koricu kruha? Ako je ovo prvo, smiješni ste, a ako je ovo drugo,…

Vidi joj očurdi

Napisah danas na Fejsu ovo: "Zahvalna što nisam dio onih koji javno zbore da se vole, a i za leđa jedan drugome rane sole..."

I to nije samo fraza, rečenica, poruka, to je moja iskrena zahvalnost što se spasih iz grupe onih koji su neiskreni radi sitnih koristi, pojavljivanja u javnosti, koji će lagati zbog 2-3 nova kontakta ili poveznice s drugim ljudima. Istovremeno, sa strane će govoriti o drugima što god treba, komentirati ljude na nekom čudnom nivou, a onda se bez problema s istima fotografirati zagrljeni i zaljubljenog pogleda... Sve je to život. I komercijala. I borba. I očaj. I frustracija. Sve razumijem, ali ne mora biti tako.
Ljudi pristaju izdati sebe kako ne bi bili "medijski izolirani". To sam čula od jedne žene u stvarno ozbiljnim godinama kad sam je pitala zašto surađuje s osobom koja je otvoreno ucjenjuje za godišnji iznos od valjda 800 kuna. Rekla je da ona mene voli i da smo prijateljice, ali da se boji "medijske blokade" od dotične. I …