Preskoči na glavni sadržaj

Zar stvarno mislite da poznajete ljude?

Čast intuitivnim pojedincima, ali moje je iskustvo da mnogi uopće ne poznaju ljude. Misle da znaju, čak su uvjereni da točno osjete što ovi misle i kakve su im emocije u nekom trenutku, ali daleko je to od onoga što je istina. Osim toga, neki ljudi su "lakši" za čitanje, a neke možete studirati stotinu godina i kako ona šala kaže: "Nećete diplomirati!" :)

Mogu to jednostavno na svom primjeru objasniti. Iz mojih objava na društvenim mrežama mnogi su "predviđali", "gatali" kako se osjećam i imam li lošiju ili bolju fazu u životu. Međutim, jedina je istina da ja nikad, ali nikad ne pišem kad se ne osjećam dobro, odnosno kad sam ljuta ili frustrirana. Svi moji tekstovi su nastali kad sam bila poprilično u miru sama sa sobom ili sam bila jako zadovoljna, odnosno kad sam potpuno riješila to o čemu pišem. U tim tekstovima je bilo osvrtanja na prošlost, sadašnjost, ironije, smijeha, neke drskosti, dosta metafore i svašta nešto, a sve s ciljem da tekst učinim zanimljivim nekome tko se pronašao u sličnoj fazi ili jednostavno uči na tuđim pogreškama.

Čak i kad mi je mama umirala, pisala sam tekstove o zahvalnosti i za to su znali samo oni s kojima sam uživo razgovarala, a netko s društvenim mreža to nikad nije mogao zaključiti sve dok na kraju nisam napisala što se dogodilo i poslije pisala tekstove da pomognem ljudima koji prolaze kroz slično da znaju da nisu sami. Čak sam i webinar održala na dan sprovoda, a nakon toga tugovala svoje. Moji tekstovi nikad nisu nastali u ljutnji ili frustraciji. Čak sam i tugu u sebi preoblikovala u zahvalnost i onda o njoj pisala... A to mnogima neće biti logično... Niti bi mislili da se tako osjećam...

Isto tako, poznajem ljude koji na društvenim mrežama, radi ljepote vlastitog izloga, pišu samo lijepo, o ljudima, pojavama, događajima i stalno se trude biti jako optimistični i slatki jer smatraju da će ih ljudi tako više voljeti i da će ih možda angažirati za neku suradnju ili će uspjeti kakvu kavu popiti s nekim tko im je "in". Ipak, njihov život nije samo to i znam pouzdano da imaju životnih izazova baš kao svatko drugi. Ponekad čak i više imaju oni koji se trude u izlogu sve popraviti. Onaj tko je u miru sam sa sobom, pisat će kako želi u tom trenutku bez straha od toga što će ljudi misliti.

Ja živim poprilično mirnim životom, jako sam si namjestila da mi stvari odgovaraju. Imam svoju rutinu i svoja mala zadovoljstva. Izbjegavam sve što mi ne odgovora (i ljude i aktivnosti), jer sam postigla tu slobodu da mogu tako kako želim. Nisam u životnom zatvoru niti smatram da itko treba biti. Jednostavno sam opuštena. Iako tako nekima ne izgleda, ali i ne mora, jer o tome govore moja postignuća i rezultati. Oni vam uvijek sve pokažu kako je kome. Ne slušajte riječi, djela vrijede...

Zato ne vjerujte svakom slovu i ne mislite ako netko podvikne u rečenici da je uvijek nadrkana budala, niti je ovaj koji se blaženo smiješi predivan anđeo s neba. To znaju mudri ljudi...

Voli vas vaša po(s)lovnjača

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Zašto si takav prema meni?

Vraćam se iz lijepe večernje šetnje po centru. Ulazim u Gajevu i ugledam par kako prelazi ulicu. Mladi. On ide 2 koraka ispred nje, a ona ide za njim s onim očajem na licu i govori: "Zašto si takav prema meni?" On drsko šuti. Ona govori: "Molim te..., stani!"

Znate za te situacije? Vidjeli ste ili doživjeli?

Došlo mi je da je zaustavim da joj kažem: "Ma bježi glavom bez obzira!" Reci mu: "J... mi se za to kakav si prema meni, ja sam dobra prema sebi!"

Ali, ne zna to ona, još je mlada i misli da će nekoga "namoliti" da je dobar prema njoj i da će jednom zaključiti kako je ona OK.

Odmahnem glavom i nastavim dalje...
Onda se sjetim kada sam se sama pitala zašto je netko nekakav prema meni, da sad ne nabrajam situacije iz prošlosti, od partnerskih odnosa, preko poslovnih situacija ili čuđenja kad ti nije jasno zašto te netko "na pravdi Boga" zaje...

E pa drage mlade žene (i one starije), pronađite snagu u sebi i podsjetite se da…

Priznajem, nisam duhovna

Žurim se naći s mužem za Valentinovo na ručku u restoranu (ne znam smijem li, a obzirom na temu pretprošlog teksta :)) pa će ovaj tekst biti kratak.

Moram priznati uzjogunjenom i unezvijerenom duhovnom narodu da nisam duhovna, nisam prisebna, nisam svjesna, malo sam i tupava, a i ne kužim stvari najbolje.

Dogodi se da napišem nešto, a onda stražari duhovnosti na društvenim mrežama budu ubodeni u guzicu i onda skoče pisati u inbox ili u komentar kako sam nepristojna, osorna, neduhovna, kako ne razumijem duhovne zakone i da sve to ima nekog smisla.

Onda mi govore da mi je niska vibracija, da mi se poremetila frekvencija, da osuđujem, da ne znam što je ljubav i ne kužim da smo svi jedno. Jaoooo, zaboravih dodati još priču o "ogledalu" (površno shvaćeno, naravno) pa sam to sad naknadno dodala u tekst :):)

E braćo mila, jeste dosadni. Je l' vi to neku vojsku regrutirate ili se pojedinačno s duhovnošću borite za koricu kruha? Ako je ovo prvo, smiješni ste, a ako je ovo drugo,…

Vidi joj očurdi

Napisah danas na Fejsu ovo: "Zahvalna što nisam dio onih koji javno zbore da se vole, a i za leđa jedan drugome rane sole..."

I to nije samo fraza, rečenica, poruka, to je moja iskrena zahvalnost što se spasih iz grupe onih koji su neiskreni radi sitnih koristi, pojavljivanja u javnosti, koji će lagati zbog 2-3 nova kontakta ili poveznice s drugim ljudima. Istovremeno, sa strane će govoriti o drugima što god treba, komentirati ljude na nekom čudnom nivou, a onda se bez problema s istima fotografirati zagrljeni i zaljubljenog pogleda... Sve je to život. I komercijala. I borba. I očaj. I frustracija. Sve razumijem, ali ne mora biti tako.
Ljudi pristaju izdati sebe kako ne bi bili "medijski izolirani". To sam čula od jedne žene u stvarno ozbiljnim godinama kad sam je pitala zašto surađuje s osobom koja je otvoreno ucjenjuje za godišnji iznos od valjda 800 kuna. Rekla je da ona mene voli i da smo prijateljice, ali da se boji "medijske blokade" od dotične. I …