Preskoči na glavni sadržaj

Zar stvarno mislite da poznajete ljude?

Čast intuitivnim pojedincima, ali moje je iskustvo da mnogi uopće ne poznaju ljude. Misle da znaju, čak su uvjereni da točno osjete što ovi misle i kakve su im emocije u nekom trenutku, ali daleko je to od onoga što je istina. Osim toga, neki ljudi su "lakši" za čitanje, a neke možete studirati stotinu godina i kako ona šala kaže: "Nećete diplomirati!" :)

Mogu to jednostavno na svom primjeru objasniti. Iz mojih objava na društvenim mrežama mnogi su "predviđali", "gatali" kako se osjećam i imam li lošiju ili bolju fazu u životu. Međutim, jedina je istina da ja nikad, ali nikad ne pišem kad se ne osjećam dobro, odnosno kad sam ljuta ili frustrirana. Svi moji tekstovi su nastali kad sam bila poprilično u miru sama sa sobom ili sam bila jako zadovoljna, odnosno kad sam potpuno riješila to o čemu pišem. U tim tekstovima je bilo osvrtanja na prošlost, sadašnjost, ironije, smijeha, neke drskosti, dosta metafore i svašta nešto, a sve s ciljem da tekst učinim zanimljivim nekome tko se pronašao u sličnoj fazi ili jednostavno uči na tuđim pogreškama.

Čak i kad mi je mama umirala, pisala sam tekstove o zahvalnosti i za to su znali samo oni s kojima sam uživo razgovarala, a netko s društvenim mreža to nikad nije mogao zaključiti sve dok na kraju nisam napisala što se dogodilo i poslije pisala tekstove da pomognem ljudima koji prolaze kroz slično da znaju da nisu sami. Čak sam i webinar održala na dan sprovoda, a nakon toga tugovala svoje. Moji tekstovi nikad nisu nastali u ljutnji ili frustraciji. Čak sam i tugu u sebi preoblikovala u zahvalnost i onda o njoj pisala... A to mnogima neće biti logično... Niti bi mislili da se tako osjećam...

Isto tako, poznajem ljude koji na društvenim mrežama, radi ljepote vlastitog izloga, pišu samo lijepo, o ljudima, pojavama, događajima i stalno se trude biti jako optimistični i slatki jer smatraju da će ih ljudi tako više voljeti i da će ih možda angažirati za neku suradnju ili će uspjeti kakvu kavu popiti s nekim tko im je "in". Ipak, njihov život nije samo to i znam pouzdano da imaju životnih izazova baš kao svatko drugi. Ponekad čak i više imaju oni koji se trude u izlogu sve popraviti. Onaj tko je u miru sam sa sobom, pisat će kako želi u tom trenutku bez straha od toga što će ljudi misliti.

Ja živim poprilično mirnim životom, jako sam si namjestila da mi stvari odgovaraju. Imam svoju rutinu i svoja mala zadovoljstva. Izbjegavam sve što mi ne odgovora (i ljude i aktivnosti), jer sam postigla tu slobodu da mogu tako kako želim. Nisam u životnom zatvoru niti smatram da itko treba biti. Jednostavno sam opuštena. Iako tako nekima ne izgleda, ali i ne mora, jer o tome govore moja postignuća i rezultati. Oni vam uvijek sve pokažu kako je kome. Ne slušajte riječi, djela vrijede...

Zato ne vjerujte svakom slovu i ne mislite ako netko podvikne u rečenici da je uvijek nadrkana budala, niti je ovaj koji se blaženo smiješi predivan anđeo s neba. To znaju mudri ljudi...

Voli vas vaša po(s)lovnjača

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Što je to u ljudima?

Ovih dana trpimo poprilično visoke temperature, a oko nas se puno toga uzburkalo. Nisu valovi, a nisu ni vjetrovi nego događaji koji su ujedinili i razjedinili naciju.
Tu su s jedne strane naši nogometaši, njihov uspjeh i nekima popularni, a nekima ogađeni Thompson. Tu je i Oliver Dragojević, njegov odlazak i ujedinjenje u tuzi.
Kao i inače, bila sam na društvenim mrežama tih dana. Skoro pa nisi mogao pronaći osobu koja nije željela podijeliti dio atmosfere s nogometnog slavlja ili podijeliti tugu oko Oliverovog odlaska. Neki su izvukli i svoje fotografije s njim, neki pronašli neke online, dijelili pjesme, prisjećali se nekih starih dana i svašta nešto. Nisi mogao sjesti skoro ni na jednu terasu da se ne čuje Oliverova pjesma.
Eto. Mi ljudi slavimo početke i rađanja, a tugujemo kad je neki kraj. Slavimo i ekstremne uspjehe... A što je između?

Sve mislim, što je to u ljudima da ne slave život kad se živi, umjesto kad je kraj?
Što je to u ljudima da ne slave svaku aktivnost, umjesto d…

Sve sam rastjerala....

Dobila sam danas pitanje: "Što je s Dnijevnikom? Nedostaje mi!"
I sad ja mislim: "Stvarno, što je s Dnijevnikom?!" Nemam materijala. Rastjerala sam sve smutljivce, razlijepila im dva-tri šamara riječima, oni se ošamutili, samo ih pomela poslije...
I o čemu čovjek onda da piše?
Lijepo mi u životu. Uživam. Putujem. Radim što hoću, kad hoću, s kim hoću.
Sve si namjestila. Radim što volim. Odje... budale. I one dvolične koji drže jezik za zubima kad je pravi trenutak da se izjasne. Ne mogu to. Malo mi naporno. Ne volim ni u filmovima kad jedni drugima nešto prešućuju i uvijek se čudim zašto je to stalno tako. Ono - dramatična scena, ona otvara usta da nešto izusti, ali se predomisli i kaže: "Ništa... Nema veze." Onda sve ode u onu stvar. Tako ljudi žive i u stvarnom životu, jer su ti stvarni životi inspirirali filmske radnje.
E ja neću tako. Hoću da se poznajemo. Hoću da razgovaramo. Hoću da smo iskreni. Ako nismo, nemamo što raditi zajedno. Ima dovoljno fil…

Znaju li ljudi zašto nekoga ili nešto vole?

Susrećem se s mnogim ljudima i čujem njihove razloge za nešto, što im se sviđa ili ne sviđa, koga vole ili ne vole, čujem razloge koje mnogi možda nemaju priliku čuti pa ću sada navesti neke kojih sam se sjetila razmišljajući o ovoj temi.

Sjećam se, jednom sam pitala jednu osobu zašto želi da je savjetuje konkretna osoba, a odgovor je bio da joj je zanimljiva jer imaju iste probleme. Ljudi se vole s nekim poistovijetiti pa ako je još to neka uspješna osoba, a ima iste probleme kao netko drugi, zvuči nekako utješno, zar ne? ;) Možda je utješno, ali nije korisno. No dobro, tko mene pita?! :)

Isto tako, puno puta se ljudi dive nekoj osobi, njenoj mirnoći, zen pristupu svemu što je okružuje, svidi im se biti u društvu te osobe, misle da je njihov mir došao iz tog druženja, a ne mogu razumjeti da osobu zapravo boli briga i inače pa je samo taj osjećaj "zabolimedlačicanalijevompalcu" zapravo privlačan, posebno onima koji su stalno zabrinuti ili su pod osjećajem tjeskobe cijelog d…