Preskoči na glavni sadržaj

Zvanje, stanje i sranje

Kunem se da se i meni neki ljudi ne sviđaju i skroz mi je u redu da biramo svoje društvo i okruženje.
Naravno, automatski prihvaćam da se i ja drugim ljudima ne moram svidjeti, a mnogi od vas znate da se i ne trudim previše to promijeniti. Nekad i namjerno provociram jer znam da je to za više dobro ili neku pozitivnu promjenu pa podmetnem svoja "nejaka pleća" za tu namjenu. Neki razumiju što radim, a neki baš i ne pa se čude i govore da sam prilično zlonamjerna ili "osoba koja ne zna oprostiti". Na to se nasmijem i idem dalje, jer oni pojma nemaju znam li ja oprostiti ili ne znam, već ih to tješi da se osjećaju bolje pronalazeći drugima neke "poteškoće u razvoju". Da sam na takve gledala već bih davno zaglavila sa svojim poslovima, svojim životom i svojim pravilima. Kako su me nekad takve stvari i mučile, jako dobro znam koliko sam se promijenila i jednostavno uz zabavu zezam one koji se nalijepe na glupost kao dijete na lizalicu. I onda što ću, ako mi je dosadno, pišem nešto da zabavim ove koji razumiju, a malo uznemirim ove koji ne razumiju. Na nesreću, sve je više ovih koji razumiju pa mi ostaje malo ovih za zaje...ciju. Kakva su vremena došla, otpadaju mi mete... :)
Šalu na stranu, danas sam na radionici govorila o tome da imam "svoje ljude" koji razumiju stvari. Zato mi je skroz smiješno u poslu, kad imaš sve reference, iskustvo, "zvanje, stanje i sranje" da te netko angažira, pozove negdje na okrugli stol ili surađuje, a on neće jer im se samo ne sviđaš, to ja onda zovem vrtićka posla. Neke "velike osobe" nikad iz pješčanika nisu izašle i rado će baciti pijesak u oči onoj tamo maloj koja se samo ne sviđa njenoj dobroj prijateljici...
Oni koji su otresli ruke i izašli iz pijeska znaju kako pješčana ekipa izgleda i kako djeluje. A ima je u svakoj djelatnosti... I misle da su glavni, jer u toj dobi ne znaš da postoje i viši razredi :)

Voli vas vaša po(s)lovnjača

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Što je to u ljudima?

Ovih dana trpimo poprilično visoke temperature, a oko nas se puno toga uzburkalo. Nisu valovi, a nisu ni vjetrovi nego događaji koji su ujedinili i razjedinili naciju.
Tu su s jedne strane naši nogometaši, njihov uspjeh i nekima popularni, a nekima ogađeni Thompson. Tu je i Oliver Dragojević, njegov odlazak i ujedinjenje u tuzi.
Kao i inače, bila sam na društvenim mrežama tih dana. Skoro pa nisi mogao pronaći osobu koja nije željela podijeliti dio atmosfere s nogometnog slavlja ili podijeliti tugu oko Oliverovog odlaska. Neki su izvukli i svoje fotografije s njim, neki pronašli neke online, dijelili pjesme, prisjećali se nekih starih dana i svašta nešto. Nisi mogao sjesti skoro ni na jednu terasu da se ne čuje Oliverova pjesma.
Eto. Mi ljudi slavimo početke i rađanja, a tugujemo kad je neki kraj. Slavimo i ekstremne uspjehe... A što je između?

Sve mislim, što je to u ljudima da ne slave život kad se živi, umjesto kad je kraj?
Što je to u ljudima da ne slave svaku aktivnost, umjesto d…

Sve sam rastjerala....

Dobila sam danas pitanje: "Što je s Dnijevnikom? Nedostaje mi!"
I sad ja mislim: "Stvarno, što je s Dnijevnikom?!" Nemam materijala. Rastjerala sam sve smutljivce, razlijepila im dva-tri šamara riječima, oni se ošamutili, samo ih pomela poslije...
I o čemu čovjek onda da piše?
Lijepo mi u životu. Uživam. Putujem. Radim što hoću, kad hoću, s kim hoću.
Sve si namjestila. Radim što volim. Odje... budale. I one dvolične koji drže jezik za zubima kad je pravi trenutak da se izjasne. Ne mogu to. Malo mi naporno. Ne volim ni u filmovima kad jedni drugima nešto prešućuju i uvijek se čudim zašto je to stalno tako. Ono - dramatična scena, ona otvara usta da nešto izusti, ali se predomisli i kaže: "Ništa... Nema veze." Onda sve ode u onu stvar. Tako ljudi žive i u stvarnom životu, jer su ti stvarni životi inspirirali filmske radnje.
E ja neću tako. Hoću da se poznajemo. Hoću da razgovaramo. Hoću da smo iskreni. Ako nismo, nemamo što raditi zajedno. Ima dovoljno fil…

Znaju li ljudi zašto nekoga ili nešto vole?

Susrećem se s mnogim ljudima i čujem njihove razloge za nešto, što im se sviđa ili ne sviđa, koga vole ili ne vole, čujem razloge koje mnogi možda nemaju priliku čuti pa ću sada navesti neke kojih sam se sjetila razmišljajući o ovoj temi.

Sjećam se, jednom sam pitala jednu osobu zašto želi da je savjetuje konkretna osoba, a odgovor je bio da joj je zanimljiva jer imaju iste probleme. Ljudi se vole s nekim poistovijetiti pa ako je još to neka uspješna osoba, a ima iste probleme kao netko drugi, zvuči nekako utješno, zar ne? ;) Možda je utješno, ali nije korisno. No dobro, tko mene pita?! :)

Isto tako, puno puta se ljudi dive nekoj osobi, njenoj mirnoći, zen pristupu svemu što je okružuje, svidi im se biti u društvu te osobe, misle da je njihov mir došao iz tog druženja, a ne mogu razumjeti da osobu zapravo boli briga i inače pa je samo taj osjećaj "zabolimedlačicanalijevompalcu" zapravo privlačan, posebno onima koji su stalno zabrinuti ili su pod osjećajem tjeskobe cijelog d…