petak, 18. svibnja 2018.

Kontinentalna tračerska hobotnica

Mi ljudi govorimo o nečemu ili nekome, ali ima tu i neke razlike između trača i komentara. Trač je prenošenje informacija u izmijenjenom ili dopunjenom obliku nakićen osobnim stavovima, frustracijama i osvrtima ovisno o svijesti pojedinca.
Razlikuje se kad nešto komentirate pa isto to možete ponoviti pred bilo kim drugim jer stojite iza onoga što ste rekli ili je to varijanta šuškanja iza leđa s tko zna kakvim namjerama.
Ne postoji osoba koja se neće osvrnuti na nešto u društvu što joj se sviđa ili ne sviđa, ali promotrite samo namjere ljudi. Događa se da imate vrlo iskrene namjere i otvorene karte, ali ovi koji nemaju, čitaju nešto između redova dok govorite pa prenose dalje ono što nije ni izrečeno ni napisano. I to mi se događalo, kao i svima... Najgore je kad se ljudi krenu udruživati po principu tračanja druge osobe koja ni na koji način nije uključena u njihov život. Mene su najviše uvijek tračali oni od kojih sam se svjesno i svojom voljom udaljila i onda ni na koji način nisam sudjelovala niti u njihovim aktivnostima niti u onome što misle i rade. Dakle, koliko sam čudnih priča naknadno čula, bez da sam dotaknula njihove živote, to je čudo.
Ako vi se nekoga ne sjetite danima ili mjesecima, to ne znači da oni ne žive u svojim mislima s vama i kopaju, ruju, istražuju, dodaju i plijeve. To su baš neki poljoprivredni likovi tračerskih imanja... I vole oni to, valjda se poslije umore pa bolje spavaju...
Ipak, kad shvatite da oni žive i dalje s vama, onda je najjednostavnije da odrežete krakove hobotnice, odnosno one koji vam prenose te gluposti. Kad shvatiš da su kraci uporniji od glavate zvijeri, onda i njih ukloniš pa neka se koprcaju oko središta frustracije... Sretno im bilo! :)

Voli vas vaša po(s)lovnjača

nedjelja, 13. svibnja 2018.

Niste mobilni toalet!

Neki ste možda uspjeli vidjeti moje live javljanje na Facebooku. Tamo se u komentare "navalio" neki lik koji se onako pomalo nepristojno osvrnuo da to kako govorim, po njemu nedovoljno konkretno.
E sad, naravno da na društvenim mrežama postoje oni neki ljudi koji vole svoje sranje navaliti drugim ljudima gdje god se nalaze i što god radili. Međutim, niste toalet da primate svakakva sranja u svoj život pa da si dopustite da vas posere svaki lik ili likuša kojoj padne na pamet.
Nekako, narod smo koji voli udijeliti pokoji hejtersko-luzerski komentar gdje god stigne. Sve neki fantastični stručnjaci na sve strane... A što se samo naslušam komentara i "savjeta" koje su drugi dobili od ljudi koji s kojima su okruženi u vezi posla. Dakle, ja ne znam od kuda oni čupaju takve ideje, ali rekla bih da je to samo otpad s kojim ne znaju što će pa ga istovare onome tko je izložen ili tko želi slušati ili tko je pasivan pa na sve pristaje.
I još mi je čudnije kad se navale oni s komentarima: "Ne znaš primiti povratnu informaciju tj. kritiku... To je besplatan savjet". To mi je posebno gadljivo, jer da sam ja u životu čekala savjete od nekih koji okolo hodaju besposleno i gade druge ljude, bila bih klozet frau, a ne ovo što jesam. (i napomena, svaki posao je vrijedan posao, ova metafora je za opis ovih što obavljaju štošta...)

Ne dajte se narode. Savjet je jedno, a uvreda drugo. I najbolja mi je fora da kad im vratite - oni kažu da su se samo šalili. Uvijek.

Voli vas vaša po(s)lovnjača

utorak, 8. svibnja 2018.

Ona je ljuta na mene

Čitam neke svoje objave na Fejsu iz 2015. i pronađoh ovu:

"Nekad je ljudima lakše prihvatiti da si ljut na njih nego da "mrtav hladan" ne želiš s njima imati posla. Jer ako misle da je druga strana ljuta, onda ta strana "kao" ima problem. Teško je prihvatiti da nekome jednostavno nisi zanimljiv ni da se bavi ljutnjom. Obično to dolazi od osoba koje žele biti glavne pa makar da imaju reći da je netko ljut na njih. Biti svjestan da se svi drugi ne okreću oko našeg života je dosta važna pretpostavka osobnog razvoja. Neki je preskoče, jer ih "važnost" drži za ruku..."

Točno to vrijedi i danas... Ne vrte se tuđi životi oko našeg. Oni se mogu ispreplesti ili dotaknuti pa onda razdvojiti ili ići paralelno bez dodirivanja. Teško je onima koji misle da je njihov život mjera za tuđi, a njihovo shvaćanje mjera za stvarnost.

Voli vas vaša po(s)lovnjača 

nedjelja, 6. svibnja 2018.

Bježite od onih koji vole da ih se vrijeđa

Nečeg sam se danas sjetila nakon dosta vremena od kada sam se distancirala od ljudi koji dopuštaju da ih drugi vrijeđaju pa i dalje žele biti u društvu s njima, jer misle da im to nekako koristi...

Naime, sjetih se jedne situacije u kojoj je osoba javno ne baš lijepo opisala jednog člana obitelji svoje tzv. prijateljice. Ta osoba je bila vidljiva na obiteljskoj fotografiji i to nije bilo prvi put da se tako osvrnula na izgled te osobe. Poslije, bez ikakvih problema, ova prijateljica je i dalje nastojala biti u društvu ove "opisivačice", ali ne samo to, već je nekako pokušavala prikazati i kako su jako dobre, objavljujući srčeka, cvjetiće i ostale zgodne sličice diveći se njihovom prijateljstvu koje je bazirano očito na nekoj koristi ili varijanti da je "dobro fotografirati se s nekima".

Oni koji su verbalni zlostavljači, neka dalje ne čitaju ovaj tekst, jer je njima u interesu družiti se s ovima koji trpe ovo i još se onako mutavo smješkaju na fotografijama diveći se svojim "zlostavljačima", slaveći prijateljstvo na društvenim mrežama, iskazujući podršku na sve strane... Meni osobno ne pada na pamet boraviti s ljudima koji ne znaju biti pristojni i koji imaju potrebu drugima stvarati neku vrstu neugode pred drugima.
Međutim, ne mogu se načuditi ovima koji vole da im netko govori ružno, da im govori koliko su "nisko pali", gdje su u nekim životnim situacijama i slično. Meni to, nažalost, sliči na onu djecu koju su ismijavali u školi ili u krugu obitelji pa su navikli na takav tretman, slaveći ove koji na njih istresaju "svoje smeće".

Radije ću se maknuti nego biti s takvima. Oni ne razumiju lijepo. U lijepom oni pronađu problem. Kad njih netko šikanira i govori im nešto što nije baš ugodno, onda se ne osjećaju baš dobro, ali slave ljude koji im to rade. Onda se ja isključim iz te družine. I nekad mi je bilo žao što si ovi to dopuste, ali sad sve mislim da im treba takva škola pa neka trpe dok misle da su jadni. Neki ljudi se vole "školovati "tako cijeli život. Ne bih da ih ja izvlačim sa sata, da zbog mene markiraju svoju dozu tuđe jezičine... :)

Voli vas vaša po(s)lovnjača

četvrtak, 3. svibnja 2018.

Ništa ja ne razumijem...

Danas sam se, iz ne znam kojeg razloga, sjetila svog obroka na Faksu u Kefi... Kako nisam jela meso ni jaja, obično sam naručivala pommes frites, senf i jogurt. Uvijek mi je bilo smiješno kako su me pitali gdje da mi stave senf... Pa logično je na tanjur, neće ga staviti na jogurt, ali uvijek je išlo to pitanje...

U prošlu subotu odem u poštu odnijeti neke kuverte i gospođa na blagajni me pita: "Zar vaša firma radi i subotom?" Kažem ja da radim kad treba i nikako mi nije jasno kako me to pita, kao da nitko živ ne radi subotom.

Isto tako, jednom davno sam naručila malu pizzu 4 sira i dodatno vrhnje za one krajeve, a konobar mi govori da to ne ide zajedno i da mi ne bi preporučio. Ma ne bih ni ja sebi preporučila zbog kalorija, ali da on ne želi prodati dodatak, to mi nije jasno... :)

Uđem u L'Occitane da kupim prijateljici poklon za NG i hoću uzeti onaj miris za prostor sa štapićima, ali me prodavačica dosta "intenzivno" uvjerava da neće funkcionirati ako ne kupim dodatni difuzor. Kažem joj ja da neću difuzor jer je to za poklon, da ću samo uzeti taj miris i štapiće jer ne znam hoće li osoba to poslije kupovati i dopunjavati ili će jednokratno koristiti iz postojeće ambalaže. Objašnjavala je ona i objašnjavala dosta uznemireno da to ne ide tako i da trebam kupiti oboje... Izađoh bez ičega... Parfem za dom je oko 120 kuna, difuzor oko 150 kuna, a štapići oko 25 kuna. Upravo zato kod njih nikad ne mogu ostati dugo u dućanu. Nekako su mi malo pretjerano prodajno usmjereni... A volim taj brand.

Isto tako, neki u mom poslu neće mrdnuti prstom ako nemaju neku korist od ponuđenog, financijsku ili promotivnu. Neće se pretrgnuti radi dobrobiti, radi nekih viših vrijednosti ili sinergije. I dobro, to je njihova odluka, no još više me čudi što gledaju ispod oka one koji ne funkcioniraju tako i još izmišljaju razloge zašto to neki čine...

Svijet je lopta šarena. Ja ništa ne razumijem. Ali dobro, i bolje mi je tako... :) I baš mi je dobro, tako mi i treba :)

Voli vas vaša po(s)lovnjača

utorak, 1. svibnja 2018.

(Ne)zahvalnost

Da pitate ljude na cesti jesu li zahvalni, već bi kao papige govorili da jesu. Mnogi bi rekli da to čine svaku večer prije spavanja, jer se već "naveliko" na seminarima govori koliko je to važno pa su mnogi krenuli pisati vlastite dnevnike zahvalnosti ili barem samo počeli pa o tome mjesecima pripovijedali...

No, jesmo li zahvalan narod? Vidite li to na svakom koraku? Zahvalni ljudi su ljubazni, pristojni, iskreni... Mnogi će pomisliti da su to oni koji idu svijetom mašući zastavom zahvalnosti i vičući kao oni koji otkupljuju sekundarne sirovine po selima, što na razglas objavljuju da su u blizini i da su to BAŠ oni...

Lako je reći da si zahvalan, objaviti pokoju fotografiju s leptirom na cvijetu i reći da živiš za male stvari... Onako, sve ti je na mjestu i zahvalan si na svemu što te okružuje... Hm. Je li to baš tako ili je zahvalnost postala jedna od onih ofucanih riječi kao i autentičnost, duhovnost, coaching....? (nastavite niz).

Ne znam. Nije mi to nekako nešto za staviti ispred imena na osobnu. Nije mi ni za društvene mreže. To je ono što nosiš u srcu i što imaš kad si sam u svoja četiri zida, neovisno o okolnostima. Kad udišeš to i izdišeš pa čak i kad misliš da si malo popustio. Kad te onako spopadne iznenada. Kad ideš cestom i dohvatiš svoj atom sreće i nekako ti dobro jer si živ i voliš život. Ili kad piješ dobru kavu pa pomisliš da je u životu dovoljno samo osjetiti dan. I nekako si ponizan jer ti je darovan život s brojnim talentima i imaš praznu ploču koju svaki dan možeš ispuniti predivnim riječima i slikama. E da nam je više takvih dana ili takvih misli...

Jeste li stvarno zahvalni u ovom trenutku? Ili ste puni očekivanja, zahtjeva, molbi, negiranja i kočnica? Jeste li stvarno zahvalni što možete donositi svoje odluke, što imate slobodu kreiranja i što imate izbor?

Ne očekujem odgovor, potražite ga u sebi i živnite bez obzira na okolnosti.

Voli vas vaša po(s)lovnjača