Preskoči na glavni sadržaj

Bježite od onih koji vole da ih se vrijeđa

Nečeg sam se danas sjetila nakon dosta vremena od kada sam se distancirala od ljudi koji dopuštaju da ih drugi vrijeđaju pa i dalje žele biti u društvu s njima, jer misle da im to nekako koristi...

Naime, sjetih se jedne situacije u kojoj je osoba javno ne baš lijepo opisala jednog člana obitelji svoje tzv. prijateljice. Ta osoba je bila vidljiva na obiteljskoj fotografiji i to nije bilo prvi put da se tako osvrnula na izgled te osobe. Poslije, bez ikakvih problema, ova prijateljica je i dalje nastojala biti u društvu ove "opisivačice", ali ne samo to, već je nekako pokušavala prikazati i kako su jako dobre, objavljujući srčeka, cvjetiće i ostale zgodne sličice diveći se njihovom prijateljstvu koje je bazirano očito na nekoj koristi ili varijanti da je "dobro fotografirati se s nekima".

Oni koji su verbalni zlostavljači, neka dalje ne čitaju ovaj tekst, jer je njima u interesu družiti se s ovima koji trpe ovo i još se onako mutavo smješkaju na fotografijama diveći se svojim "zlostavljačima", slaveći prijateljstvo na društvenim mrežama, iskazujući podršku na sve strane... Meni osobno ne pada na pamet boraviti s ljudima koji ne znaju biti pristojni i koji imaju potrebu drugima stvarati neku vrstu neugode pred drugima.
Međutim, ne mogu se načuditi ovima koji vole da im netko govori ružno, da im govori koliko su "nisko pali", gdje su u nekim životnim situacijama i slično. Meni to, nažalost, sliči na onu djecu koju su ismijavali u školi ili u krugu obitelji pa su navikli na takav tretman, slaveći ove koji na njih istresaju "svoje smeće".

Radije ću se maknuti nego biti s takvima. Oni ne razumiju lijepo. U lijepom oni pronađu problem. Kad njih netko šikanira i govori im nešto što nije baš ugodno, onda se ne osjećaju baš dobro, ali slave ljude koji im to rade. Onda se ja isključim iz te družine. I nekad mi je bilo žao što si ovi to dopuste, ali sad sve mislim da im treba takva škola pa neka trpe dok misle da su jadni. Neki ljudi se vole "školovati "tako cijeli život. Ne bih da ih ja izvlačim sa sata, da zbog mene markiraju svoju dozu tuđe jezičine... :)

Voli vas vaša po(s)lovnjača

Primjedbe

  1. Da li se to odnosi i na ljude koji na poslu trpe vrijeđanja i maltretiranja od strane kolega i/ili nadređenog?
    Jer ne razumijem ljude koji ostaju na takvom radnom mjestu, braneći se izgovorima "ni drugdhe nije bolje", "ovdje bar znam na ćemu sam" itd.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nažalost, odnosi se i na taj slučaj. U slučaju "prijatelja", ponekad ljudi misle da je dobro s nekim ostati dobar ili biti u nečijem društvu za svaki slučaj (iz različitih razloga), no u poslu to još dodatno objašnjavaju egzistencijalnim razlozima, što daje još jedan povod da to trpe. Kad im se dogodi nešto lijepo ili im netko pomogne, obično se obruše na "spasitelja". Zato narod kaže: "Pomozi sirotu na svoju sramotu".

      Izbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Zašto si takav prema meni?

Vraćam se iz lijepe večernje šetnje po centru. Ulazim u Gajevu i ugledam par kako prelazi ulicu. Mladi. On ide 2 koraka ispred nje, a ona ide za njim s onim očajem na licu i govori: "Zašto si takav prema meni?" On drsko šuti. Ona govori: "Molim te..., stani!"

Znate za te situacije? Vidjeli ste ili doživjeli?

Došlo mi je da je zaustavim da joj kažem: "Ma bježi glavom bez obzira!" Reci mu: "J... mi se za to kakav si prema meni, ja sam dobra prema sebi!"

Ali, ne zna to ona, još je mlada i misli da će nekoga "namoliti" da je dobar prema njoj i da će jednom zaključiti kako je ona OK.

Odmahnem glavom i nastavim dalje...
Onda se sjetim kada sam se sama pitala zašto je netko nekakav prema meni, da sad ne nabrajam situacije iz prošlosti, od partnerskih odnosa, preko poslovnih situacija ili čuđenja kad ti nije jasno zašto te netko "na pravdi Boga" zaje...

E pa drage mlade žene (i one starije), pronađite snagu u sebi i podsjetite se da…

Priznajem, nisam duhovna

Žurim se naći s mužem za Valentinovo na ručku u restoranu (ne znam smijem li, a obzirom na temu pretprošlog teksta :)) pa će ovaj tekst biti kratak.

Moram priznati uzjogunjenom i unezvijerenom duhovnom narodu da nisam duhovna, nisam prisebna, nisam svjesna, malo sam i tupava, a i ne kužim stvari najbolje.

Dogodi se da napišem nešto, a onda stražari duhovnosti na društvenim mrežama budu ubodeni u guzicu i onda skoče pisati u inbox ili u komentar kako sam nepristojna, osorna, neduhovna, kako ne razumijem duhovne zakone i da sve to ima nekog smisla.

Onda mi govore da mi je niska vibracija, da mi se poremetila frekvencija, da osuđujem, da ne znam što je ljubav i ne kužim da smo svi jedno. Jaoooo, zaboravih dodati još priču o "ogledalu" (površno shvaćeno, naravno) pa sam to sad naknadno dodala u tekst :):)

E braćo mila, jeste dosadni. Je l' vi to neku vojsku regrutirate ili se pojedinačno s duhovnošću borite za koricu kruha? Ako je ovo prvo, smiješni ste, a ako je ovo drugo,…

Vidi joj očurdi

Napisah danas na Fejsu ovo: "Zahvalna što nisam dio onih koji javno zbore da se vole, a i za leđa jedan drugome rane sole..."

I to nije samo fraza, rečenica, poruka, to je moja iskrena zahvalnost što se spasih iz grupe onih koji su neiskreni radi sitnih koristi, pojavljivanja u javnosti, koji će lagati zbog 2-3 nova kontakta ili poveznice s drugim ljudima. Istovremeno, sa strane će govoriti o drugima što god treba, komentirati ljude na nekom čudnom nivou, a onda se bez problema s istima fotografirati zagrljeni i zaljubljenog pogleda... Sve je to život. I komercijala. I borba. I očaj. I frustracija. Sve razumijem, ali ne mora biti tako.
Ljudi pristaju izdati sebe kako ne bi bili "medijski izolirani". To sam čula od jedne žene u stvarno ozbiljnim godinama kad sam je pitala zašto surađuje s osobom koja je otvoreno ucjenjuje za godišnji iznos od valjda 800 kuna. Rekla je da ona mene voli i da smo prijateljice, ali da se boji "medijske blokade" od dotične. I …