Preskoči na glavni sadržaj

Kontinentalna tračerska hobotnica

Mi ljudi govorimo o nečemu ili nekome, ali ima tu i neke razlike između trača i komentara. Trač je prenošenje informacija u izmijenjenom ili dopunjenom obliku nakićen osobnim stavovima, frustracijama i osvrtima ovisno o svijesti pojedinca.
Razlikuje se kad nešto komentirate pa isto to možete ponoviti pred bilo kim drugim jer stojite iza onoga što ste rekli ili je to varijanta šuškanja iza leđa s tko zna kakvim namjerama.
Ne postoji osoba koja se neće osvrnuti na nešto u društvu što joj se sviđa ili ne sviđa, ali promotrite samo namjere ljudi. Događa se da imate vrlo iskrene namjere i otvorene karte, ali ovi koji nemaju, čitaju nešto između redova dok govorite pa prenose dalje ono što nije ni izrečeno ni napisano. I to mi se događalo, kao i svima... Najgore je kad se ljudi krenu udruživati po principu tračanja druge osobe koja ni na koji način nije uključena u njihov život. Mene su najviše uvijek tračali oni od kojih sam se svjesno i svojom voljom udaljila i onda ni na koji način nisam sudjelovala niti u njihovim aktivnostima niti u onome što misle i rade. Dakle, koliko sam čudnih priča naknadno čula, bez da sam dotaknula njihove živote, to je čudo.
Ako vi se nekoga ne sjetite danima ili mjesecima, to ne znači da oni ne žive u svojim mislima s vama i kopaju, ruju, istražuju, dodaju i plijeve. To su baš neki poljoprivredni likovi tračerskih imanja... I vole oni to, valjda se poslije umore pa bolje spavaju...
Ipak, kad shvatite da oni žive i dalje s vama, onda je najjednostavnije da odrežete krakove hobotnice, odnosno one koji vam prenose te gluposti. Kad shvatiš da su kraci uporniji od glavate zvijeri, onda i njih ukloniš pa neka se koprcaju oko središta frustracije... Sretno im bilo! :)

Voli vas vaša po(s)lovnjača

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Što je to u ljudima?

Ovih dana trpimo poprilično visoke temperature, a oko nas se puno toga uzburkalo. Nisu valovi, a nisu ni vjetrovi nego događaji koji su ujedinili i razjedinili naciju.
Tu su s jedne strane naši nogometaši, njihov uspjeh i nekima popularni, a nekima ogađeni Thompson. Tu je i Oliver Dragojević, njegov odlazak i ujedinjenje u tuzi.
Kao i inače, bila sam na društvenim mrežama tih dana. Skoro pa nisi mogao pronaći osobu koja nije željela podijeliti dio atmosfere s nogometnog slavlja ili podijeliti tugu oko Oliverovog odlaska. Neki su izvukli i svoje fotografije s njim, neki pronašli neke online, dijelili pjesme, prisjećali se nekih starih dana i svašta nešto. Nisi mogao sjesti skoro ni na jednu terasu da se ne čuje Oliverova pjesma.
Eto. Mi ljudi slavimo početke i rađanja, a tugujemo kad je neki kraj. Slavimo i ekstremne uspjehe... A što je između?

Sve mislim, što je to u ljudima da ne slave život kad se živi, umjesto kad je kraj?
Što je to u ljudima da ne slave svaku aktivnost, umjesto d…

Sve sam rastjerala....

Dobila sam danas pitanje: "Što je s Dnijevnikom? Nedostaje mi!"
I sad ja mislim: "Stvarno, što je s Dnijevnikom?!" Nemam materijala. Rastjerala sam sve smutljivce, razlijepila im dva-tri šamara riječima, oni se ošamutili, samo ih pomela poslije...
I o čemu čovjek onda da piše?
Lijepo mi u životu. Uživam. Putujem. Radim što hoću, kad hoću, s kim hoću.
Sve si namjestila. Radim što volim. Odje... budale. I one dvolične koji drže jezik za zubima kad je pravi trenutak da se izjasne. Ne mogu to. Malo mi naporno. Ne volim ni u filmovima kad jedni drugima nešto prešućuju i uvijek se čudim zašto je to stalno tako. Ono - dramatična scena, ona otvara usta da nešto izusti, ali se predomisli i kaže: "Ništa... Nema veze." Onda sve ode u onu stvar. Tako ljudi žive i u stvarnom životu, jer su ti stvarni životi inspirirali filmske radnje.
E ja neću tako. Hoću da se poznajemo. Hoću da razgovaramo. Hoću da smo iskreni. Ako nismo, nemamo što raditi zajedno. Ima dovoljno fil…

Znaju li ljudi zašto nekoga ili nešto vole?

Susrećem se s mnogim ljudima i čujem njihove razloge za nešto, što im se sviđa ili ne sviđa, koga vole ili ne vole, čujem razloge koje mnogi možda nemaju priliku čuti pa ću sada navesti neke kojih sam se sjetila razmišljajući o ovoj temi.

Sjećam se, jednom sam pitala jednu osobu zašto želi da je savjetuje konkretna osoba, a odgovor je bio da joj je zanimljiva jer imaju iste probleme. Ljudi se vole s nekim poistovijetiti pa ako je još to neka uspješna osoba, a ima iste probleme kao netko drugi, zvuči nekako utješno, zar ne? ;) Možda je utješno, ali nije korisno. No dobro, tko mene pita?! :)

Isto tako, puno puta se ljudi dive nekoj osobi, njenoj mirnoći, zen pristupu svemu što je okružuje, svidi im se biti u društvu te osobe, misle da je njihov mir došao iz tog druženja, a ne mogu razumjeti da osobu zapravo boli briga i inače pa je samo taj osjećaj "zabolimedlačicanalijevompalcu" zapravo privlačan, posebno onima koji su stalno zabrinuti ili su pod osjećajem tjeskobe cijelog d…