utorak, 1. svibnja 2018.

(Ne)zahvalnost

Da pitate ljude na cesti jesu li zahvalni, već bi kao papige govorili da jesu. Mnogi bi rekli da to čine svaku večer prije spavanja, jer se već "naveliko" na seminarima govori koliko je to važno pa su mnogi krenuli pisati vlastite dnevnike zahvalnosti ili barem samo počeli pa o tome mjesecima pripovijedali...

No, jesmo li zahvalan narod? Vidite li to na svakom koraku? Zahvalni ljudi su ljubazni, pristojni, iskreni... Mnogi će pomisliti da su to oni koji idu svijetom mašući zastavom zahvalnosti i vičući kao oni koji otkupljuju sekundarne sirovine po selima, što na razglas objavljuju da su u blizini i da su to BAŠ oni...

Lako je reći da si zahvalan, objaviti pokoju fotografiju s leptirom na cvijetu i reći da živiš za male stvari... Onako, sve ti je na mjestu i zahvalan si na svemu što te okružuje... Hm. Je li to baš tako ili je zahvalnost postala jedna od onih ofucanih riječi kao i autentičnost, duhovnost, coaching....? (nastavite niz).

Ne znam. Nije mi to nekako nešto za staviti ispred imena na osobnu. Nije mi ni za društvene mreže. To je ono što nosiš u srcu i što imaš kad si sam u svoja četiri zida, neovisno o okolnostima. Kad udišeš to i izdišeš pa čak i kad misliš da si malo popustio. Kad te onako spopadne iznenada. Kad ideš cestom i dohvatiš svoj atom sreće i nekako ti dobro jer si živ i voliš život. Ili kad piješ dobru kavu pa pomisliš da je u životu dovoljno samo osjetiti dan. I nekako si ponizan jer ti je darovan život s brojnim talentima i imaš praznu ploču koju svaki dan možeš ispuniti predivnim riječima i slikama. E da nam je više takvih dana ili takvih misli...

Jeste li stvarno zahvalni u ovom trenutku? Ili ste puni očekivanja, zahtjeva, molbi, negiranja i kočnica? Jeste li stvarno zahvalni što možete donositi svoje odluke, što imate slobodu kreiranja i što imate izbor?

Ne očekujem odgovor, potražite ga u sebi i živnite bez obzira na okolnosti.

Voli vas vaša po(s)lovnjača

Nema komentara:

Objavi komentar