Preskoči na glavni sadržaj

(Ne)zahvalnost

Da pitate ljude na cesti jesu li zahvalni, već bi kao papige govorili da jesu. Mnogi bi rekli da to čine svaku večer prije spavanja, jer se već "naveliko" na seminarima govori koliko je to važno pa su mnogi krenuli pisati vlastite dnevnike zahvalnosti ili barem samo počeli pa o tome mjesecima pripovijedali...

No, jesmo li zahvalan narod? Vidite li to na svakom koraku? Zahvalni ljudi su ljubazni, pristojni, iskreni... Mnogi će pomisliti da su to oni koji idu svijetom mašući zastavom zahvalnosti i vičući kao oni koji otkupljuju sekundarne sirovine po selima, što na razglas objavljuju da su u blizini i da su to BAŠ oni...

Lako je reći da si zahvalan, objaviti pokoju fotografiju s leptirom na cvijetu i reći da živiš za male stvari... Onako, sve ti je na mjestu i zahvalan si na svemu što te okružuje... Hm. Je li to baš tako ili je zahvalnost postala jedna od onih ofucanih riječi kao i autentičnost, duhovnost, coaching....? (nastavite niz).

Ne znam. Nije mi to nekako nešto za staviti ispred imena na osobnu. Nije mi ni za društvene mreže. To je ono što nosiš u srcu i što imaš kad si sam u svoja četiri zida, neovisno o okolnostima. Kad udišeš to i izdišeš pa čak i kad misliš da si malo popustio. Kad te onako spopadne iznenada. Kad ideš cestom i dohvatiš svoj atom sreće i nekako ti dobro jer si živ i voliš život. Ili kad piješ dobru kavu pa pomisliš da je u životu dovoljno samo osjetiti dan. I nekako si ponizan jer ti je darovan život s brojnim talentima i imaš praznu ploču koju svaki dan možeš ispuniti predivnim riječima i slikama. E da nam je više takvih dana ili takvih misli...

Jeste li stvarno zahvalni u ovom trenutku? Ili ste puni očekivanja, zahtjeva, molbi, negiranja i kočnica? Jeste li stvarno zahvalni što možete donositi svoje odluke, što imate slobodu kreiranja i što imate izbor?

Ne očekujem odgovor, potražite ga u sebi i živnite bez obzira na okolnosti.

Voli vas vaša po(s)lovnjača

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Zašto si takav prema meni?

Vraćam se iz lijepe večernje šetnje po centru. Ulazim u Gajevu i ugledam par kako prelazi ulicu. Mladi. On ide 2 koraka ispred nje, a ona ide za njim s onim očajem na licu i govori: "Zašto si takav prema meni?" On drsko šuti. Ona govori: "Molim te..., stani!"

Znate za te situacije? Vidjeli ste ili doživjeli?

Došlo mi je da je zaustavim da joj kažem: "Ma bježi glavom bez obzira!" Reci mu: "J... mi se za to kakav si prema meni, ja sam dobra prema sebi!"

Ali, ne zna to ona, još je mlada i misli da će nekoga "namoliti" da je dobar prema njoj i da će jednom zaključiti kako je ona OK.

Odmahnem glavom i nastavim dalje...
Onda se sjetim kada sam se sama pitala zašto je netko nekakav prema meni, da sad ne nabrajam situacije iz prošlosti, od partnerskih odnosa, preko poslovnih situacija ili čuđenja kad ti nije jasno zašto te netko "na pravdi Boga" zaje...

E pa drage mlade žene (i one starije), pronađite snagu u sebi i podsjetite se da…

Priznajem, nisam duhovna

Žurim se naći s mužem za Valentinovo na ručku u restoranu (ne znam smijem li, a obzirom na temu pretprošlog teksta :)) pa će ovaj tekst biti kratak.

Moram priznati uzjogunjenom i unezvijerenom duhovnom narodu da nisam duhovna, nisam prisebna, nisam svjesna, malo sam i tupava, a i ne kužim stvari najbolje.

Dogodi se da napišem nešto, a onda stražari duhovnosti na društvenim mrežama budu ubodeni u guzicu i onda skoče pisati u inbox ili u komentar kako sam nepristojna, osorna, neduhovna, kako ne razumijem duhovne zakone i da sve to ima nekog smisla.

Onda mi govore da mi je niska vibracija, da mi se poremetila frekvencija, da osuđujem, da ne znam što je ljubav i ne kužim da smo svi jedno. Jaoooo, zaboravih dodati još priču o "ogledalu" (površno shvaćeno, naravno) pa sam to sad naknadno dodala u tekst :):)

E braćo mila, jeste dosadni. Je l' vi to neku vojsku regrutirate ili se pojedinačno s duhovnošću borite za koricu kruha? Ako je ovo prvo, smiješni ste, a ako je ovo drugo,…

Vidi joj očurdi

Napisah danas na Fejsu ovo: "Zahvalna što nisam dio onih koji javno zbore da se vole, a i za leđa jedan drugome rane sole..."

I to nije samo fraza, rečenica, poruka, to je moja iskrena zahvalnost što se spasih iz grupe onih koji su neiskreni radi sitnih koristi, pojavljivanja u javnosti, koji će lagati zbog 2-3 nova kontakta ili poveznice s drugim ljudima. Istovremeno, sa strane će govoriti o drugima što god treba, komentirati ljude na nekom čudnom nivou, a onda se bez problema s istima fotografirati zagrljeni i zaljubljenog pogleda... Sve je to život. I komercijala. I borba. I očaj. I frustracija. Sve razumijem, ali ne mora biti tako.
Ljudi pristaju izdati sebe kako ne bi bili "medijski izolirani". To sam čula od jedne žene u stvarno ozbiljnim godinama kad sam je pitala zašto surađuje s osobom koja je otvoreno ucjenjuje za godišnji iznos od valjda 800 kuna. Rekla je da ona mene voli i da smo prijateljice, ali da se boji "medijske blokade" od dotične. I …