Preskoči na glavni sadržaj

Ništa nije kako izgleda...

Naspavala sam se ovaj vikend, izležavala i odmorila pa sam imala vremena podsjetiti se na neke situacije koje bih mogla sada opisati.

Sjetila sam se situacije kad sam radila jedan eventić u koji sam uključila ljude kojima sam htjela pomoći oko njihovog posla, a ova jedna koja inače organizira evente i valjda o njima ovisi financijski, rastrubila je svima kako je kopiram, kako se trudim napraviti što i ona i ne ide mi. Ne mogu joj pomoći, kad nije mogla u svom užasu shvatiti da sam ja pomagala drugima i da mi fokus uopće nije bio na meni niti sam ikoga kopirala, jer je to posao kojim se bavim duže od nje... Ali, ne možeš objasniti onome kome se objasniti ne da... Užas u ljudskim glavama je glasniji od razumnog objašnjenja, a tek riječ "pomoć" ne razumiju, jer je njima "pomoć" uvijek povezana s onim što će oni imati od toga. Ne mogu razumjeti da netko nešto radi, a da ne očekuje nešto zauzvrat, a posebno ne "lojalnost" drugih ljudi... Ali, što ću joj ja sad... Neka živi svoj horor film i dalje...

Isto tako, kad se želiš udaljiti od nekoga jer ti ne odgovaraju njegove namjere koje nevješto pokušava skriti, a to želiš napraviti civilizirano i profesionalno, ljudi to ne mogu shvatiti pa su u strahu da ćeš im naštetiti u poslu. Onda krene govorkanje gluposti okolo jer ih je strah da ćete ih preduhitriti, stoga podemone i pričaju okolo sve i svašta ne bi li se ulizali ljudima kod kojih su skužili istu vrstu neprijateljstva prema vama. Onda stvore prijateljstvo na neprijateljskim osnovama prema istoj osobi. I ne možeš objasniti ništa onima kojima se objasniti ne da... Ne mogu shvatiti da niste na istoj vibraciji iliti filmu i da ti takvo nešto u životu ne pada na pamet, jer želiš da zarade svoju koricu kruha za djecu... Ne mogu oni to shvatiti jer bi oni napravili što treba da samo nešto znače drugim ljudima, da ih se sluša ili da imaju vlast, možda bi nekoga i smaknuli od bijesa. Zamisli, netko ne želi s njima imati posla! Sramota! A oni tako divni, dobri i pristojni, umilni i blagi... Čudo jedno... Ništa, nazvat će ovu frendicu po neprijateljstvu da ispričaju što sam novo na blogu napisala, zvijer jedna... ;) Popijte jednu ljutu i za mene cure, neka ste žive i zdrave! :)

Ništa nije kako izgleda. Ne možete shvatiti tuđe namjere ako nemate isti pogled na stvari. Nećete shvatiti kako netko razmišlja ako niste tu osobu dobro upoznali. Činjenica je da sam ja uvijek o stvarima razmišljala drugačije nego drugi. I to što je čovjek pristojan prema nekome, ne znači da smo isti i da smo "ovce zajedno čuvali". Doduše, ja nisam nikad čuvala ovce, ali ponekad mi dođe... Nekako se čini pametnije, u odnosu na ovo... ;) Beee! <3

Voli vas vaša po(s)lovnjača

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Od tebe očekujem...

Bila sam jučer na jednoj lijepoj radionici i spomenuli smo očekivanja. Zaista, koliko mi očekujemo od sebe, a nismo svjesni od kuda je to došlo?

Što vi očekujete od sebe? A od drugih?

Čujem često da mnogi komentiraju tuđe odijevanje i šminku? Trebamo li izgledati kako nam netko drugi kaže? Što je lijepo? Što je prigodno? Što očekuju od vas?

Očekujete li da se svidite ljudima? Da se ukopite pod svaku cijenu? Da pogazite svoje vrijednosti samo radi jednog tuđeg osmijeha i kimanja glavom? Mnogi da.

Znaju li drugi što trebate znati i misliti? Čime se trebate zanimati, koje knjige čitati, u što vjerovati, kako se ponašati?

Naljute li se drugi kad vi ne radite ono što oni od vas očekuju? Kad ne pijete kavu s njima? Kad otkažete neki dogovor? Kad im niste dovoljno često pisali ili ih niste zvali?

Očekujete li vi od sebe da budete savršeni, na razini zadatka, uvijek pripremljeni, sadržajni, u miru s rokovima?

Vjerujete li vi da je ključno biti dobar, ne zamjeriti se ljudima, ostaviti uvijek …

Izvoli slušati i biti ista kao drugi!

Ljudi misle da si drzak ako odlučiš imati svoj film. Nekako je simpatičnije da (po)slušaš druge i budeš isti kao grupa ljudi koja te okružuje. To je sigurnije i toplo je u toj barici. Ako se otmeš kontroli, ljudi će te gledati kao da su ti izrasla 2 roga na glavi, ali ti neće reći da ih vide već će te samo gledati pogledom punim nevjerice i nesvjesnim osjećajem male zavisti jer si se usudio. Možda će ti se lijepo obratiti, ali će istovremeno puno misliti o tebi jer ih to podsjeća na njihov kamenčić u cipeli. Onda će reći sami sebi da nemaju kamenčić, već ti te te glupe rogove i malo će odahnuti... I onda će opet misliti na tebe. Pokušat će pronaći nekoga kome niste simpatični i razveseliti se ako i ti neki drugi misle da nešto s tobom nije u redu. Onda će opet odahnuti, ali neće proći puno vremena dok opet počnu misliti na tebe...  Teško će shvatiti da nije stvar u tebi, već u vlastitom osjećaju da im je koža malo tijesna. I da trebaju nešto učiniti za sebe, a ne ide im ili se ne usu…

Gnjevni promatrači

Jesam, točno sam bezobrazna. Usudim se štošta napisati na svom zidu, na svom blogu, živjeti kako hoću u svoja četiri zida, birati poslove koje ja hoću, družiti se s ljudima koji se meni sviđaju, boraviti u prostoru koji sam sama birala i tako. Bezobraznica, drznica i "lezbijka", neki kažu. Valjda jadni misle da samo lezbijke rade što hoće. Vjerojatno one uz svoje muževe ne smiju ništa ili se ne usude pa računaju da su one koje žive sa ženama bolje prošle... Eeee, čudo jedno! Što sve ljudi neće izmisliti da si olakšaju život!
Volim one koji nikad ništa ne lajkaju na društvenim mrežama niti pišu, ali kad napišeš nešto "što ih ubode u guzicu", onda se odmah jave i napišu što misle, javno ili češće u inbox. Dobro, te više cijenim, jer su barem pokazali da cijelo vrijeme promatraju što se događa, samo su pritajeni kad je lijepo ili kad se slažu.
Gori su mi oni koji nikad ništa ne lajkaju, nikad ništa ne pišu, ali kad ovi koji su "ubodeni u guzicu" napišu nešt…