Preskoči na glavni sadržaj

Ništa nije kako izgleda...

Naspavala sam se ovaj vikend, izležavala i odmorila pa sam imala vremena podsjetiti se na neke situacije koje bih mogla sada opisati.

Sjetila sam se situacije kad sam radila jedan eventić u koji sam uključila ljude kojima sam htjela pomoći oko njihovog posla, a ova jedna koja inače organizira evente i valjda o njima ovisi financijski, rastrubila je svima kako je kopiram, kako se trudim napraviti što i ona i ne ide mi. Ne mogu joj pomoći, kad nije mogla u svom užasu shvatiti da sam ja pomagala drugima i da mi fokus uopće nije bio na meni niti sam ikoga kopirala, jer je to posao kojim se bavim duže od nje... Ali, ne možeš objasniti onome kome se objasniti ne da... Užas u ljudskim glavama je glasniji od razumnog objašnjenja, a tek riječ "pomoć" ne razumiju, jer je njima "pomoć" uvijek povezana s onim što će oni imati od toga. Ne mogu razumjeti da netko nešto radi, a da ne očekuje nešto zauzvrat, a posebno ne "lojalnost" drugih ljudi... Ali, što ću joj ja sad... Neka živi svoj horor film i dalje...

Isto tako, kad se želiš udaljiti od nekoga jer ti ne odgovaraju njegove namjere koje nevješto pokušava skriti, a to želiš napraviti civilizirano i profesionalno, ljudi to ne mogu shvatiti pa su u strahu da ćeš im naštetiti u poslu. Onda krene govorkanje gluposti okolo jer ih je strah da ćete ih preduhitriti, stoga podemone i pričaju okolo sve i svašta ne bi li se ulizali ljudima kod kojih su skužili istu vrstu neprijateljstva prema vama. Onda stvore prijateljstvo na neprijateljskim osnovama prema istoj osobi. I ne možeš objasniti ništa onima kojima se objasniti ne da... Ne mogu shvatiti da niste na istoj vibraciji iliti filmu i da ti takvo nešto u životu ne pada na pamet, jer želiš da zarade svoju koricu kruha za djecu... Ne mogu oni to shvatiti jer bi oni napravili što treba da samo nešto znače drugim ljudima, da ih se sluša ili da imaju vlast, možda bi nekoga i smaknuli od bijesa. Zamisli, netko ne želi s njima imati posla! Sramota! A oni tako divni, dobri i pristojni, umilni i blagi... Čudo jedno... Ništa, nazvat će ovu frendicu po neprijateljstvu da ispričaju što sam novo na blogu napisala, zvijer jedna... ;) Popijte jednu ljutu i za mene cure, neka ste žive i zdrave! :)

Ništa nije kako izgleda. Ne možete shvatiti tuđe namjere ako nemate isti pogled na stvari. Nećete shvatiti kako netko razmišlja ako niste tu osobu dobro upoznali. Činjenica je da sam ja uvijek o stvarima razmišljala drugačije nego drugi. I to što je čovjek pristojan prema nekome, ne znači da smo isti i da smo "ovce zajedno čuvali". Doduše, ja nisam nikad čuvala ovce, ali ponekad mi dođe... Nekako se čini pametnije, u odnosu na ovo... ;) Beee! <3

Voli vas vaša po(s)lovnjača

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Zašto si takav prema meni?

Vraćam se iz lijepe večernje šetnje po centru. Ulazim u Gajevu i ugledam par kako prelazi ulicu. Mladi. On ide 2 koraka ispred nje, a ona ide za njim s onim očajem na licu i govori: "Zašto si takav prema meni?" On drsko šuti. Ona govori: "Molim te..., stani!"

Znate za te situacije? Vidjeli ste ili doživjeli?

Došlo mi je da je zaustavim da joj kažem: "Ma bježi glavom bez obzira!" Reci mu: "J... mi se za to kakav si prema meni, ja sam dobra prema sebi!"

Ali, ne zna to ona, još je mlada i misli da će nekoga "namoliti" da je dobar prema njoj i da će jednom zaključiti kako je ona OK.

Odmahnem glavom i nastavim dalje...
Onda se sjetim kada sam se sama pitala zašto je netko nekakav prema meni, da sad ne nabrajam situacije iz prošlosti, od partnerskih odnosa, preko poslovnih situacija ili čuđenja kad ti nije jasno zašto te netko "na pravdi Boga" zaje...

E pa drage mlade žene (i one starije), pronađite snagu u sebi i podsjetite se da…

Priznajem, nisam duhovna

Žurim se naći s mužem za Valentinovo na ručku u restoranu (ne znam smijem li, a obzirom na temu pretprošlog teksta :)) pa će ovaj tekst biti kratak.

Moram priznati uzjogunjenom i unezvijerenom duhovnom narodu da nisam duhovna, nisam prisebna, nisam svjesna, malo sam i tupava, a i ne kužim stvari najbolje.

Dogodi se da napišem nešto, a onda stražari duhovnosti na društvenim mrežama budu ubodeni u guzicu i onda skoče pisati u inbox ili u komentar kako sam nepristojna, osorna, neduhovna, kako ne razumijem duhovne zakone i da sve to ima nekog smisla.

Onda mi govore da mi je niska vibracija, da mi se poremetila frekvencija, da osuđujem, da ne znam što je ljubav i ne kužim da smo svi jedno. Jaoooo, zaboravih dodati još priču o "ogledalu" (površno shvaćeno, naravno) pa sam to sad naknadno dodala u tekst :):)

E braćo mila, jeste dosadni. Je l' vi to neku vojsku regrutirate ili se pojedinačno s duhovnošću borite za koricu kruha? Ako je ovo prvo, smiješni ste, a ako je ovo drugo,…

Vidi joj očurdi

Napisah danas na Fejsu ovo: "Zahvalna što nisam dio onih koji javno zbore da se vole, a i za leđa jedan drugome rane sole..."

I to nije samo fraza, rečenica, poruka, to je moja iskrena zahvalnost što se spasih iz grupe onih koji su neiskreni radi sitnih koristi, pojavljivanja u javnosti, koji će lagati zbog 2-3 nova kontakta ili poveznice s drugim ljudima. Istovremeno, sa strane će govoriti o drugima što god treba, komentirati ljude na nekom čudnom nivou, a onda se bez problema s istima fotografirati zagrljeni i zaljubljenog pogleda... Sve je to život. I komercijala. I borba. I očaj. I frustracija. Sve razumijem, ali ne mora biti tako.
Ljudi pristaju izdati sebe kako ne bi bili "medijski izolirani". To sam čula od jedne žene u stvarno ozbiljnim godinama kad sam je pitala zašto surađuje s osobom koja je otvoreno ucjenjuje za godišnji iznos od valjda 800 kuna. Rekla je da ona mene voli i da smo prijateljice, ali da se boji "medijske blokade" od dotične. I …