Preskoči na glavni sadržaj

Ja sam faca!

Iznenadim se koliko je ljudima "krivo" kad vam nije važno da "izgledate" ili se ponašate kako oni misle da bi se netko određenog statusa, položaja, obrazovanja, iskustva, godina ili spola trebao ponašati.

Neviđeno je kako ljude uznemire oni koji ne drže do tih nekih regula koje njihov svijet drže da se ne raspadne. Smiješno je kad kažeš da ti nešto nije važno, a ovi se uspušu jer onda i ovo što je njima važno ispada da nije važno, a ti si kao neki "autoritet" u tome. Voljeli bi oni da je svima važno sve što je njima važno pa da više vrijedi njihova šarena zavjesa s leptirićima. Ne smiješ im pobrkati koncepciju. Ubi ih to. Taman smisle neku šarenu priču za javnost, usprave se, izbace bradu, misle da mijenjaju svijet, a onda dođe netko i kaže: "Nema to nikakve veze, nevažno je..."

Jer kad imaš priču za javnost, onda imaš neki svoj lik koji njeguješ. Ulažeš u njega. Stvaraš ga. Pričaš o njemu, plaćaš da drugi pričaju. I onda dođe netko kome nije važno i sruši kulu od karata. Ne izvana. Ne pred drugima, već u njima. Izazove emocionalnu buru, prekroji sve do sada osmišljeno. Udari poput vala i ne da mira.

Postoji stvarni život, stvarne životne priče i stvarni izazovi. Postoji lijepo, a postoji i ružno. Postoji dobro i loše. Noć i dan. Plima i oseka. Kad ste s nečim u miru, ne treba vam slika. Samo taj život.
Kad ste s nečim u miru, ne smeta vam što tko kaže i kakvi su mu standardi. Ne trebate podupirač. Dovoljno ste onda visoki sami sebi i stojite uspravno bez obzira na vjetrove koji pušu.

Voli vas vaša po(s)lovnjača

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Priznajem, nisam duhovna

Žurim se naći s mužem za Valentinovo na ručku u restoranu (ne znam smijem li, a obzirom na temu pretprošlog teksta :)) pa će ovaj tekst biti kratak.

Moram priznati uzjogunjenom i unezvijerenom duhovnom narodu da nisam duhovna, nisam prisebna, nisam svjesna, malo sam i tupava, a i ne kužim stvari najbolje.

Dogodi se da napišem nešto, a onda stražari duhovnosti na društvenim mrežama budu ubodeni u guzicu i onda skoče pisati u inbox ili u komentar kako sam nepristojna, osorna, neduhovna, kako ne razumijem duhovne zakone i da sve to ima nekog smisla.

Onda mi govore da mi je niska vibracija, da mi se poremetila frekvencija, da osuđujem, da ne znam što je ljubav i ne kužim da smo svi jedno. Jaoooo, zaboravih dodati još priču o "ogledalu" (površno shvaćeno, naravno) pa sam to sad naknadno dodala u tekst :):)

E braćo mila, jeste dosadni. Je l' vi to neku vojsku regrutirate ili se pojedinačno s duhovnošću borite za koricu kruha? Ako je ovo prvo, smiješni ste, a ako je ovo drugo,…

Glupača me pokrala!

Dragi čitatelji i čitateljice, ovaj naslov može biti istina za mnoge poslovne projekte ili privatne odnose. Međutim, neću danas o tome jer vam želim reći nešto drugo.

Upitajte se biste li otvorili ovaj tekst da je naslov drugačiji, na primjer da je tema Kako etično poslovati ili Kako biti fer suradnik? Biste li otvorili ovaj tekst da ne mislite da možda poznajete osobu o kojoj pišem ili se možete prepoznati u nekoj sličnoj situaciji?

Živimo u vremenu kad će ružne vijesti, bombastični naslovi, šareni izlozi ili pretjerivanja privući pažnju. Živimo u vremenu kad će ljudi trošiti vrijeme da analizu drugih umjesto da se usmjere na vlastiti razvoj. Osjećamo da je rješenje u nama, ali opet bismo htjeli mijenjati druge ljude. Mnogi se nadaju da će promijeniti svoj život ili posao kad se promijeni situacija u državi ili regiji. Neki se nadaju da će se njihov slučaj riješiti kad ljudi oko njih budu ljubazniji, bolji, pristojniji ili pravedniji. Neki misle da je situacija nerješiva sve dok živ…

Lagala sam

Danas sam dva i pol sata provela u šetnji i neke stvari odlučila sama sebi priznati.
Jest da sam pomela u svom životu sve ono krupno što mi se nije sviđalo ili što nije vodilo prema onome što mi se sviđa, ali ostali su neki repovi koji su se onako lijepo vukli, taman toliko da skupljaju okolno blato i prašinu. Nisam sebi htjela priznati i sama sam sebi godinama lagala da neke stvari nisu baš onakve kakvima ih ja vidim pa sam bezbroj puta tražila potvrde i kojekakva mišljenja različitih ljudi.  Danas sam lijepo zatvorila tu stranicu za sobom i napokon sama sebi priznala da ipak jasno vidim, jer sam se uvjerila u to barem pet stotina puta. Nezgodno je kad vidiš neke stvari prije nego što se dogode, shvatiš kakve su neke osobe prije nego što odrade to što su planirali, kad sanjaš događaj prije nego što se dogodi i onako "osjećaš" sve oko sebe. To mogu od djetinjstva, a mislim da možemo svi.  Samo nam objasne da neke stvari nisu moguće i da ne postoje, iako svi već govorimo o d…