Preskoči na glavni sadržaj

Znaju li ljudi zašto nekoga ili nešto vole?

Susrećem se s mnogim ljudima i čujem njihove razloge za nešto, što im se sviđa ili ne sviđa, koga vole ili ne vole, čujem razloge koje mnogi možda nemaju priliku čuti pa ću sada navesti neke kojih sam se sjetila razmišljajući o ovoj temi.

Sjećam se, jednom sam pitala jednu osobu zašto želi da je savjetuje konkretna osoba, a odgovor je bio da joj je zanimljiva jer imaju iste probleme. Ljudi se vole s nekim poistovijetiti pa ako je još to neka uspješna osoba, a ima iste probleme kao netko drugi, zvuči nekako utješno, zar ne? ;) Možda je utješno, ali nije korisno. No dobro, tko mene pita?! :)

Isto tako, puno puta se ljudi dive nekoj osobi, njenoj mirnoći, zen pristupu svemu što je okružuje, svidi im se biti u društvu te osobe, misle da je njihov mir došao iz tog druženja, a ne mogu razumjeti da osobu zapravo boli briga i inače pa je samo taj osjećaj "zabolimedlačicanalijevompalcu" zapravo privlačan, posebno onima koji su stalno zabrinuti ili su pod osjećajem tjeskobe cijelog dana. Ponekad osoba i ne misli da je zanimljiva drugoj, ali opet bi da se malo "odmori" u društvu takvih. To je isto u redu i pomaže... :)

S druge strane, neki ljudi očajnički žele provoditi vrijeme s drugima, stvarajući sebi neki osjećaj vrijednosti ili veličine. Obično se "zalijepe" za neke ljude koji su osorni i drski ili nešto znače ili imaju neki standard i ugled u društvu. To je posuđivanje "autoriteta", kad nemaš što drugo staviti sebi na čelo. Djeca obično pokazuju stražnjice, a ljudi se vole hvaliti trofejima: "Vidi s kim sam" ili "Vidi što imam!" Sreća pa danas postoje društvene mreže da ne moraju više hodati po "sijelima" i govoriti najlajavijoj babi Mandi da svi saznaju... Izgubi Manda ugled. ;) Šta'š.

Eto. Toga sam se sjetila onako na "brzaka", ali ima toga još. Zvuči nešto poznato?

Voli vas vaša po(s)lovnjača

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Priznajem, nisam duhovna

Žurim se naći s mužem za Valentinovo na ručku u restoranu (ne znam smijem li, a obzirom na temu pretprošlog teksta :)) pa će ovaj tekst biti kratak.

Moram priznati uzjogunjenom i unezvijerenom duhovnom narodu da nisam duhovna, nisam prisebna, nisam svjesna, malo sam i tupava, a i ne kužim stvari najbolje.

Dogodi se da napišem nešto, a onda stražari duhovnosti na društvenim mrežama budu ubodeni u guzicu i onda skoče pisati u inbox ili u komentar kako sam nepristojna, osorna, neduhovna, kako ne razumijem duhovne zakone i da sve to ima nekog smisla.

Onda mi govore da mi je niska vibracija, da mi se poremetila frekvencija, da osuđujem, da ne znam što je ljubav i ne kužim da smo svi jedno. Jaoooo, zaboravih dodati još priču o "ogledalu" (površno shvaćeno, naravno) pa sam to sad naknadno dodala u tekst :):)

E braćo mila, jeste dosadni. Je l' vi to neku vojsku regrutirate ili se pojedinačno s duhovnošću borite za koricu kruha? Ako je ovo prvo, smiješni ste, a ako je ovo drugo,…

Glupača me pokrala!

Dragi čitatelji i čitateljice, ovaj naslov može biti istina za mnoge poslovne projekte ili privatne odnose. Međutim, neću danas o tome jer vam želim reći nešto drugo.

Upitajte se biste li otvorili ovaj tekst da je naslov drugačiji, na primjer da je tema Kako etično poslovati ili Kako biti fer suradnik? Biste li otvorili ovaj tekst da ne mislite da možda poznajete osobu o kojoj pišem ili se možete prepoznati u nekoj sličnoj situaciji?

Živimo u vremenu kad će ružne vijesti, bombastični naslovi, šareni izlozi ili pretjerivanja privući pažnju. Živimo u vremenu kad će ljudi trošiti vrijeme da analizu drugih umjesto da se usmjere na vlastiti razvoj. Osjećamo da je rješenje u nama, ali opet bismo htjeli mijenjati druge ljude. Mnogi se nadaju da će promijeniti svoj život ili posao kad se promijeni situacija u državi ili regiji. Neki se nadaju da će se njihov slučaj riješiti kad ljudi oko njih budu ljubazniji, bolji, pristojniji ili pravedniji. Neki misle da je situacija nerješiva sve dok živ…

Lagala sam

Danas sam dva i pol sata provela u šetnji i neke stvari odlučila sama sebi priznati.
Jest da sam pomela u svom životu sve ono krupno što mi se nije sviđalo ili što nije vodilo prema onome što mi se sviđa, ali ostali su neki repovi koji su se onako lijepo vukli, taman toliko da skupljaju okolno blato i prašinu. Nisam sebi htjela priznati i sama sam sebi godinama lagala da neke stvari nisu baš onakve kakvima ih ja vidim pa sam bezbroj puta tražila potvrde i kojekakva mišljenja različitih ljudi.  Danas sam lijepo zatvorila tu stranicu za sobom i napokon sama sebi priznala da ipak jasno vidim, jer sam se uvjerila u to barem pet stotina puta. Nezgodno je kad vidiš neke stvari prije nego što se dogode, shvatiš kakve su neke osobe prije nego što odrade to što su planirali, kad sanjaš događaj prije nego što se dogodi i onako "osjećaš" sve oko sebe. To mogu od djetinjstva, a mislim da možemo svi.  Samo nam objasne da neke stvari nisu moguće i da ne postoje, iako svi već govorimo o d…