Preskoči na glavni sadržaj

Rođendan, ali nema eventa...

Dragi ljudi,

29. prosinca Dnijevnik slavi prvi rođendan, no nisam organizirala proslavu kako bih započela temu o kojoj sam htjela već pisati kroz prosinac, ali nisam stigla.

Naime, tko stiže na sve zabave, evente, partyje, promocije i događajčiće svijeta? Ima ljudi, pobogu, koje vidiš na svim fotografijama. Sad jedna poza, sad druga, sad se smiju, sad puće usne, sad su ozbiljni, sad se grle, sad imaju cvjetastu haljinu, sad haljinu na vlakiće koji su davno prohujali u njihovim životima, ali one poput superjunakinje stižu na sve, vole sve, poštuju sve i duboko su duhovne, sretne, stabilne i obećavajuće. One su božice, kraljice, carice, šefice, ljepotice... Od svih tih ...ca ja sve mislim da se prozovem CA i da onda sve to stavim pod jedno i recimo, budem ElviriCA. Onako, obzirom na gabarite, mislim da mi to baš paše, kao što paše i njima sve ovo gore navedeno...

I da, moja je teorija da na sve evente svijeta stignu one koje nemaju previše posla ili one kojima je baš to posao. E da, imaju i one kojima netko drugi sve financira, a to su ove eskort dame ili neke koje su se dobro udale pa jedino na eventima mogu biti ono što jesu, a ostatak života glume da su netko drugi. Ovi drugi ljudi koji nešto rade, ja nekako logično zaključujem da baš nemaju vremena pohoditi sva važna i nevažna mjesta na svijetu. Jedino ovi koji džabalebare i čekaju švedski stol, neku novu vizitku koja će donijeti procvat njihove karijere ili neku novu valjda petstotu ljubav, mogu biti na svakom mjestu...

Nije to ni loše.  Oni žive u nadi. Lijepo je to... Ponekad čovjeku dođe da ih gleda i malo se odmori... Onako kao neku dramu koja nema smisla pa poslije zaspeš na pola, a nije ti krivo...

Voli vas vaša po(s)lovnjača

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Što je to u ljudima?

Ovih dana trpimo poprilično visoke temperature, a oko nas se puno toga uzburkalo. Nisu valovi, a nisu ni vjetrovi nego događaji koji su ujedinili i razjedinili naciju.
Tu su s jedne strane naši nogometaši, njihov uspjeh i nekima popularni, a nekima ogađeni Thompson. Tu je i Oliver Dragojević, njegov odlazak i ujedinjenje u tuzi.
Kao i inače, bila sam na društvenim mrežama tih dana. Skoro pa nisi mogao pronaći osobu koja nije željela podijeliti dio atmosfere s nogometnog slavlja ili podijeliti tugu oko Oliverovog odlaska. Neki su izvukli i svoje fotografije s njim, neki pronašli neke online, dijelili pjesme, prisjećali se nekih starih dana i svašta nešto. Nisi mogao sjesti skoro ni na jednu terasu da se ne čuje Oliverova pjesma.
Eto. Mi ljudi slavimo početke i rađanja, a tugujemo kad je neki kraj. Slavimo i ekstremne uspjehe... A što je između?

Sve mislim, što je to u ljudima da ne slave život kad se živi, umjesto kad je kraj?
Što je to u ljudima da ne slave svaku aktivnost, umjesto d…

Sve sam rastjerala....

Dobila sam danas pitanje: "Što je s Dnijevnikom? Nedostaje mi!"
I sad ja mislim: "Stvarno, što je s Dnijevnikom?!" Nemam materijala. Rastjerala sam sve smutljivce, razlijepila im dva-tri šamara riječima, oni se ošamutili, samo ih pomela poslije...
I o čemu čovjek onda da piše?
Lijepo mi u životu. Uživam. Putujem. Radim što hoću, kad hoću, s kim hoću.
Sve si namjestila. Radim što volim. Odje... budale. I one dvolične koji drže jezik za zubima kad je pravi trenutak da se izjasne. Ne mogu to. Malo mi naporno. Ne volim ni u filmovima kad jedni drugima nešto prešućuju i uvijek se čudim zašto je to stalno tako. Ono - dramatična scena, ona otvara usta da nešto izusti, ali se predomisli i kaže: "Ništa... Nema veze." Onda sve ode u onu stvar. Tako ljudi žive i u stvarnom životu, jer su ti stvarni životi inspirirali filmske radnje.
E ja neću tako. Hoću da se poznajemo. Hoću da razgovaramo. Hoću da smo iskreni. Ako nismo, nemamo što raditi zajedno. Ima dovoljno fil…

Znaju li ljudi zašto nekoga ili nešto vole?

Susrećem se s mnogim ljudima i čujem njihove razloge za nešto, što im se sviđa ili ne sviđa, koga vole ili ne vole, čujem razloge koje mnogi možda nemaju priliku čuti pa ću sada navesti neke kojih sam se sjetila razmišljajući o ovoj temi.

Sjećam se, jednom sam pitala jednu osobu zašto želi da je savjetuje konkretna osoba, a odgovor je bio da joj je zanimljiva jer imaju iste probleme. Ljudi se vole s nekim poistovijetiti pa ako je još to neka uspješna osoba, a ima iste probleme kao netko drugi, zvuči nekako utješno, zar ne? ;) Možda je utješno, ali nije korisno. No dobro, tko mene pita?! :)

Isto tako, puno puta se ljudi dive nekoj osobi, njenoj mirnoći, zen pristupu svemu što je okružuje, svidi im se biti u društvu te osobe, misle da je njihov mir došao iz tog druženja, a ne mogu razumjeti da osobu zapravo boli briga i inače pa je samo taj osjećaj "zabolimedlačicanalijevompalcu" zapravo privlačan, posebno onima koji su stalno zabrinuti ili su pod osjećajem tjeskobe cijelog d…