Preskoči na glavni sadržaj

Rođendan, ali nema eventa...

Dragi ljudi,

29. prosinca Dnijevnik slavi prvi rođendan, no nisam organizirala proslavu kako bih započela temu o kojoj sam htjela već pisati kroz prosinac, ali nisam stigla.

Naime, tko stiže na sve zabave, evente, partyje, promocije i događajčiće svijeta? Ima ljudi, pobogu, koje vidiš na svim fotografijama. Sad jedna poza, sad druga, sad se smiju, sad puće usne, sad su ozbiljni, sad se grle, sad imaju cvjetastu haljinu, sad haljinu na vlakiće koji su davno prohujali u njihovim životima, ali one poput superjunakinje stižu na sve, vole sve, poštuju sve i duboko su duhovne, sretne, stabilne i obećavajuće. One su božice, kraljice, carice, šefice, ljepotice... Od svih tih ...ca ja sve mislim da se prozovem CA i da onda sve to stavim pod jedno i recimo, budem ElviriCA. Onako, obzirom na gabarite, mislim da mi to baš paše, kao što paše i njima sve ovo gore navedeno...

I da, moja je teorija da na sve evente svijeta stignu one koje nemaju previše posla ili one kojima je baš to posao. E da, imaju i one kojima netko drugi sve financira, a to su ove eskort dame ili neke koje su se dobro udale pa jedino na eventima mogu biti ono što jesu, a ostatak života glume da su netko drugi. Ovi drugi ljudi koji nešto rade, ja nekako logično zaključujem da baš nemaju vremena pohoditi sva važna i nevažna mjesta na svijetu. Jedino ovi koji džabalebare i čekaju švedski stol, neku novu vizitku koja će donijeti procvat njihove karijere ili neku novu valjda petstotu ljubav, mogu biti na svakom mjestu...

Nije to ni loše.  Oni žive u nadi. Lijepo je to... Ponekad čovjeku dođe da ih gleda i malo se odmori... Onako kao neku dramu koja nema smisla pa poslije zaspeš na pola, a nije ti krivo...

Voli vas vaša po(s)lovnjača

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Od tebe očekujem...

Bila sam jučer na jednoj lijepoj radionici i spomenuli smo očekivanja. Zaista, koliko mi očekujemo od sebe, a nismo svjesni od kuda je to došlo?

Što vi očekujete od sebe? A od drugih?

Čujem često da mnogi komentiraju tuđe odijevanje i šminku? Trebamo li izgledati kako nam netko drugi kaže? Što je lijepo? Što je prigodno? Što očekuju od vas?

Očekujete li da se svidite ljudima? Da se ukopite pod svaku cijenu? Da pogazite svoje vrijednosti samo radi jednog tuđeg osmijeha i kimanja glavom? Mnogi da.

Znaju li drugi što trebate znati i misliti? Čime se trebate zanimati, koje knjige čitati, u što vjerovati, kako se ponašati?

Naljute li se drugi kad vi ne radite ono što oni od vas očekuju? Kad ne pijete kavu s njima? Kad otkažete neki dogovor? Kad im niste dovoljno često pisali ili ih niste zvali?

Očekujete li vi od sebe da budete savršeni, na razini zadatka, uvijek pripremljeni, sadržajni, u miru s rokovima?

Vjerujete li vi da je ključno biti dobar, ne zamjeriti se ljudima, ostaviti uvijek …

Izvoli slušati i biti ista kao drugi!

Ljudi misle da si drzak ako odlučiš imati svoj film. Nekako je simpatičnije da (po)slušaš druge i budeš isti kao grupa ljudi koja te okružuje. To je sigurnije i toplo je u toj barici. Ako se otmeš kontroli, ljudi će te gledati kao da su ti izrasla 2 roga na glavi, ali ti neće reći da ih vide već će te samo gledati pogledom punim nevjerice i nesvjesnim osjećajem male zavisti jer si se usudio. Možda će ti se lijepo obratiti, ali će istovremeno puno misliti o tebi jer ih to podsjeća na njihov kamenčić u cipeli. Onda će reći sami sebi da nemaju kamenčić, već ti te te glupe rogove i malo će odahnuti... I onda će opet misliti na tebe. Pokušat će pronaći nekoga kome niste simpatični i razveseliti se ako i ti neki drugi misle da nešto s tobom nije u redu. Onda će opet odahnuti, ali neće proći puno vremena dok opet počnu misliti na tebe...  Teško će shvatiti da nije stvar u tebi, već u vlastitom osjećaju da im je koža malo tijesna. I da trebaju nešto učiniti za sebe, a ne ide im ili se ne usu…

Gnjevni promatrači

Jesam, točno sam bezobrazna. Usudim se štošta napisati na svom zidu, na svom blogu, živjeti kako hoću u svoja četiri zida, birati poslove koje ja hoću, družiti se s ljudima koji se meni sviđaju, boraviti u prostoru koji sam sama birala i tako. Bezobraznica, drznica i "lezbijka", neki kažu. Valjda jadni misle da samo lezbijke rade što hoće. Vjerojatno one uz svoje muževe ne smiju ništa ili se ne usude pa računaju da su one koje žive sa ženama bolje prošle... Eeee, čudo jedno! Što sve ljudi neće izmisliti da si olakšaju život!
Volim one koji nikad ništa ne lajkaju na društvenim mrežama niti pišu, ali kad napišeš nešto "što ih ubode u guzicu", onda se odmah jave i napišu što misle, javno ili češće u inbox. Dobro, te više cijenim, jer su barem pokazali da cijelo vrijeme promatraju što se događa, samo su pritajeni kad je lijepo ili kad se slažu.
Gori su mi oni koji nikad ništa ne lajkaju, nikad ništa ne pišu, ali kad ovi koji su "ubodeni u guzicu" napišu nešt…