Preskoči na glavni sadržaj

Ljuta sam jer mi govoriš gdje sam pogriješila

Radeći različite poslove, ali i u obiteljskim odnosima, sigurno ste bili prisutni kada netko pogriješi ili napravi nešto poprilično neprimjereno...

Oni koji su uključeni u taj događaj ili dijele isti životni/poslovni prostor počnu govoriti o toj situaciji, u nadi da će nešto riješiti, no onda se ovi koji su pogriješili odjednom naljute. Ne ispričaju se dovoljno jasno, ne pokažu volju za preuzimanjem odgovornosti, niti pokazuju želju da isprave to sljedeći put, već se jednostavno naljute, ignoriraju situaciju ili se priklone onima koji situaciju ne vide toliko tragičnom, a to su obično oni koji žele ispasti "bolji, blaži, milosrdniji" članovi obitelji ili tima. Uvijek se nađu oni koji su blaži prema onome tko je pogriješio, jer su to često osobe koje imaju određenu korist koju ostvaruju u kontaktu s tom osobom pa ne žele ukazati na pogrešno ponašanje kako ne bi izgubili beneficije ili kako ne bi izgubili status "blage mamice" ili "dobrog tateka".

Ljudi vole da netko bude vještica, neki diktator koji će priopćiti ideju o glavnom problemu, ali onda zbog neugode koja zavlada kod takvih lekcija, neki odluče postati "spasitelji" i kažu da stvar nije tako strašna, da svi mogu pogriješiti i da treba ljudima dati drugu, petu i osmu šansu, samo zato što ne razumiju što rade s takvim odobravajućim postupcima.

Naravno, ako se bavite humanitarnim radom ili pomažete ugroženim članovima društva, biljkama i životinjama, takvo ponašanje je očekivano i nužno. No, u komercijalnom poslu, kada je riječ o profesionalnosti, rezultatima, odgovornosti, ali i odgoju djece i usmjeravanju da postanu odgovorni članovi društva kako bi postali odgovorniji prema sebi, takvo ponašanje je vrlo nezrelo i pogubno.

Ipak, nekima je draže da ih zovu dobrim dušicama, onima koji sve opraštaju i razumiju i onima koji tješe unezgođene primjerke nakon što naprave neki propust koji šteti drugima. Pomilke ih po glavici, kažu da su ovi drugi baš neki zmajevi koji ne razumiju svijet opraštanja i sretni zaspu u ljepoti svog blagog djelovanja, uživajući u ponosu spasitelja... Pri tome ne razumiju koju štetu su nanijeli onome tko pravedno ukazuje na neki propust u ponašanju, kakve su posljedice napravili zbog toga što će osoba koja nije dobila lekciju napraviti sljedeći put nekim drugim ljudima i kakvu štetu rade sebi zbog toga što bez pokrića misle da su napravili neki hvalevrijedan podvig.

Tako neugodni nastavljaju biti neugodni jer uvijek ima netko tko njihovu neugodnost prikriva.

Voli vas vaša po(s)lovnjača


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Zašto si takav prema meni?

Vraćam se iz lijepe večernje šetnje po centru. Ulazim u Gajevu i ugledam par kako prelazi ulicu. Mladi. On ide 2 koraka ispred nje, a ona ide za njim s onim očajem na licu i govori: "Zašto si takav prema meni?" On drsko šuti. Ona govori: "Molim te..., stani!"

Znate za te situacije? Vidjeli ste ili doživjeli?

Došlo mi je da je zaustavim da joj kažem: "Ma bježi glavom bez obzira!" Reci mu: "J... mi se za to kakav si prema meni, ja sam dobra prema sebi!"

Ali, ne zna to ona, još je mlada i misli da će nekoga "namoliti" da je dobar prema njoj i da će jednom zaključiti kako je ona OK.

Odmahnem glavom i nastavim dalje...
Onda se sjetim kada sam se sama pitala zašto je netko nekakav prema meni, da sad ne nabrajam situacije iz prošlosti, od partnerskih odnosa, preko poslovnih situacija ili čuđenja kad ti nije jasno zašto te netko "na pravdi Boga" zaje...

E pa drage mlade žene (i one starije), pronađite snagu u sebi i podsjetite se da…

Priznajem, nisam duhovna

Žurim se naći s mužem za Valentinovo na ručku u restoranu (ne znam smijem li, a obzirom na temu pretprošlog teksta :)) pa će ovaj tekst biti kratak.

Moram priznati uzjogunjenom i unezvijerenom duhovnom narodu da nisam duhovna, nisam prisebna, nisam svjesna, malo sam i tupava, a i ne kužim stvari najbolje.

Dogodi se da napišem nešto, a onda stražari duhovnosti na društvenim mrežama budu ubodeni u guzicu i onda skoče pisati u inbox ili u komentar kako sam nepristojna, osorna, neduhovna, kako ne razumijem duhovne zakone i da sve to ima nekog smisla.

Onda mi govore da mi je niska vibracija, da mi se poremetila frekvencija, da osuđujem, da ne znam što je ljubav i ne kužim da smo svi jedno. Jaoooo, zaboravih dodati još priču o "ogledalu" (površno shvaćeno, naravno) pa sam to sad naknadno dodala u tekst :):)

E braćo mila, jeste dosadni. Je l' vi to neku vojsku regrutirate ili se pojedinačno s duhovnošću borite za koricu kruha? Ako je ovo prvo, smiješni ste, a ako je ovo drugo,…

Vidi joj očurdi

Napisah danas na Fejsu ovo: "Zahvalna što nisam dio onih koji javno zbore da se vole, a i za leđa jedan drugome rane sole..."

I to nije samo fraza, rečenica, poruka, to je moja iskrena zahvalnost što se spasih iz grupe onih koji su neiskreni radi sitnih koristi, pojavljivanja u javnosti, koji će lagati zbog 2-3 nova kontakta ili poveznice s drugim ljudima. Istovremeno, sa strane će govoriti o drugima što god treba, komentirati ljude na nekom čudnom nivou, a onda se bez problema s istima fotografirati zagrljeni i zaljubljenog pogleda... Sve je to život. I komercijala. I borba. I očaj. I frustracija. Sve razumijem, ali ne mora biti tako.
Ljudi pristaju izdati sebe kako ne bi bili "medijski izolirani". To sam čula od jedne žene u stvarno ozbiljnim godinama kad sam je pitala zašto surađuje s osobom koja je otvoreno ucjenjuje za godišnji iznos od valjda 800 kuna. Rekla je da ona mene voli i da smo prijateljice, ali da se boji "medijske blokade" od dotične. I …