Preskoči na glavni sadržaj

Anđela Maramuša: Kako odabrati edukaciju


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Omiljeni sport: živciranje "važnih" ljudi

Evo me opet. Nalazim se na "mjestu zločina", odnosno mjestu gdje se jedne besane noći rodio Dnijevnik... I dobila sam inspiraciju da se javim nakon skoro 2 mjeseca. Da, nisam pisala kroz cijeli rujan, a zadnji tekst je objavljen sredinom kolovoza 2018. Do ovog trenutka blog Dnijevnik je imao 40.500 pregleda.

Zašto nisam pisala? Prvo, nisam imala nekih tema s kojima bih mogla naživcirati "važne ljude". Mnoge od njih sam već dotaknula na društvenim mrežama pa mi se zapravo nije ni dalo... Trudila sam se malo i odmoriti, a pisala sam i knjigu koju ću valjda za koji dan završiti.

Kad kažem da volim živcirati "važne ljude", naravno, ne mislim da su oni stvarno važni. Mislim da su malo umišljeni oko nekih elemenata koji čine njihov život. I čini im se da su zbog toga veliki ili veći od drugih. Istovremeno, ne razumiju da su se opasno vezali za tu sliku i da kada bi ta ista nestala ili se istopila (a događa se to u životu... ;)), ne bi bili baš mirni s novom si…

Kad nekome smeta što dišete

Moram priznati da mi nije baš jasno kako neki ljudi procijene da im netko ide na živce, da nekoga mrze ili ne vole, da im je netko smetnja u životu, a taj s njima nema nikakvu interakciju, niti im se javlja, niti od njih nešto traži niti sudjeluje u njihovom životu.

Jednom mi jedna osoba sa sto svojih privatnih i poslovnih problema, sudova, kazni i obiteljskih zavrzlama napisala da "moram još raditi na sebi". I to javno, s profila od nećaka. Ne moram spominjati da je to jedina interakcija koju smo imali proteklih dana, uživo ili na društvenim mrežama. Ta zabadala prate sve što radite, ljute se, divljaju, komentiraju u krugu nekih svojih ljudi sve što radite, smišljaju značenja vaših poteza, a puno toga ne razumiju. I stalno se pitaju na koga ste mislili kad nešto kažete ili napišete...

Ne razumiju da svatko ima pravo na svoje mišljenje, život, disanje, prostor po vlastitoj mjeri, no njima upravo to najviše ide na živce. Smeta im kad je netko slobodan, svoj, kad može raditi …

Rođendan, ali nema eventa...

Dragi ljudi,

29. prosinca Dnijevnik slavi prvi rođendan, no nisam organizirala proslavu kako bih započela temu o kojoj sam htjela već pisati kroz prosinac, ali nisam stigla.

Naime, tko stiže na sve zabave, evente, partyje, promocije i događajčiće svijeta? Ima ljudi, pobogu, koje vidiš na svim fotografijama. Sad jedna poza, sad druga, sad se smiju, sad puće usne, sad su ozbiljni, sad se grle, sad imaju cvjetastu haljinu, sad haljinu na vlakiće koji su davno prohujali u njihovim životima, ali one poput superjunakinje stižu na sve, vole sve, poštuju sve i duboko su duhovne, sretne, stabilne i obećavajuće. One su božice, kraljice, carice, šefice, ljepotice... Od svih tih ...ca ja sve mislim da se prozovem CA i da onda sve to stavim pod jedno i recimo, budem ElviriCA. Onako, obzirom na gabarite, mislim da mi to baš paše, kao što paše i njima sve ovo gore navedeno...

I da, moja je teorija da na sve evente svijeta stignu one koje nemaju previše posla ili one kojima je baš to posao. E da, im…